Intervju s Elizabeth Gilbert: 'Kroz život se vodim riječima svoje majke - bolje dovršeno nego dobro'

Jedna od omiljenih američkih spisateljica, Elizabeth Gilbert, koja je slavu stekla romanom "Jedi, moli, voli", otvorila je dušu i ispričala sve o procesu svojeg stvaranja te povukla paralelu između svoje privatne i javne osobnosti...

Vrlo otvoreno s javnosti dijelite svoj privatni život i intimu. Radite li to namjerno ili ste jednostavno takva osoba?

Nikada nisam bila zatvorena prema svijetu. Čak i prije nego što je itko znao tko sam, nisam bila povučena osoba. Da smo se nas dvije upoznale dok smo 20 minuta čekale autobus, mnogo bismo toga naučile jedna o drugoj. Ja otvoreno idem kroz život i mislim da nema velike razlike između mene i mojih djela, pa su moja djela izraz toga.

Pisali ste o svojem prvom razvodu, ali i o ponovnom vjenčanju. Za to je potrebna velika hrabrost. Kako pronalazite snage podijeliti nešto što je tako emotivno i zapravo vrlo teško?

Ovdje smo da radimo teške stvari. Nikada nisam mislila da je svijet poput vrtića. Svijet je, rekla bih, škola hrabrosti. Dolazimo na svijet kako bismo proživjeli teška iskustva i iz njih crpili snagu za život. Mislim da je to najzanimljivija tema za razgovor. Isto tako, nitko nije pošteđen. Volim izreku: "Možeš iskopati najsigurniju rupu na svijetu i skriti se u nju, ali život će te svejedno pronaći". Svijet ne treba biti siguran.

Kako izgleda proces vašeg stvaranja?

Ja se uvijek fokusiram na projekt, ne toliko na svakodnevno pisanje, pa znaju proći mjeseci a da nisam napisala ništa. Ili uređujem tekstove ili istražujem temu. Morate se potpuno poistovijetiti s temom i kada se osjećate "kao doma", tada možete početi pisati.

Smatram da je potrebno biti svjestan svoga ritma i doba dana kada vam mozak najbolje radi. Ako ste predani poslu, tada vaš posao zaslužuje to vrijeme. Meni najviše odgovaraju jutarnji sati, stoga poslu posvećujem prva dva sata dana.

Ako svoju kreativnost doživljavate ozbiljno, onda joj dajte najbolje od sebe. Sve ostalo se treba zadovoljiti s manje od toga. Jako je važno da stvarima koje su vam bitne dajete najviše vremena, najviše pozornosti i najveći dio života.

Ovo je posebno teško prihavatiti ženama jer su nas učili da je sve jednako važno. Koliko god je važno pronaći svoju strast, toliko je važno i otkriti do čega vam jest, a do čega nije stalo te se toga i držati. Ja sam s godinama jako dobro naučila na što ću usmjeriti svoju pažnju. Usmjeravam ju isključivo na ono što je važno. U suprotnom će ono što mi je zaista bitno dobiti umanjenu verziju moje pažnje. To je teško, ali je isto tako nužno.

Kako biste se opisali kao spisateljicu i osobu?

U pet riječi: tvrdoglava, velikodušna, znatiželjna, kreativna i sretna.

Elizabeth GilbertNa početku knjige "Potpis na svim stvarima" napisali ste citat: "Što je život, ne znamo. Što život čini, dobro znamo." Što to vama znači?

To znači da je sve veliki misterij. Čini mi se da bi nakon određenog razdoblja, negdje oko 30. godine života, svatko od nas mogao napisati memoare naslova "Nisam ovo planirala". Katkad nam život daje grozote, a katkad dobivamo više od onoga što smo planirali. A što je to točno - nemamo pojma.

Koji biste savjet dali svojim kolegicama spisateljicama?

Svakako trebaju ozbiljno doživljavati svoju kreativnost. Prestati se ispričavati što žele da ih se čuje. Prestati umanjivati svoju vrijednost. Ozbiljno shvaćati svoj život i preuzeti odgovornost za njega.

Posjedujte svoj život. Nitko to ne može učiniti umjesto vas. Trebate se zauzeti za njega. On vas čeka, samo ga trebate uzeti. Prestanite ušutkavati sami sebe. Dovoljno vas svijet ušutkava.

Koji je vaš životni moto?

U današnje vrijeme ljudi takve riječi imaju tetovirane negdje na tijelu, a ni ja nisam ništa drukčija. Jedna od mojih tetovaža kaže: "Tvrdoglava radost". To je rečenica iz moje najdraže pjesme mog najdražeg pjesnika Jacka Gilberta: "Moramo biti dovoljno tvrdoglavi prigrliti svoju radost u nemilosrdnoj peći života". Na lijevoj ruci imam istetoviranu riječ hrabrost, a na desnoj suosjećanje.

Kroz život se vodim i riječima svoje majke: "Bolje dovršeno nego dobro". Ta mi je rečenica pomogla u mnogim situacijama. To je potpuno suprotno perfekcionizmu i smatram da postoji neopisiva ljepota u jednostavnom dovršavanju započetoga.

Izvor: hello-sunshine

Pripremila Tena Ožegić

Preporučujemo

Ostali članci