Intervju s dr. Striborom Markovićem: 'Čovjek je ekološka zajednica poput šume i livade'

Veliko znanje i ljubav prema biljkama proslavilo je fitoaromaterapeuta dr. sc. Stribora Markovića među onima koji snagu prirode žele i vole koristiti kao prevenciju i potporu liječenju. Svojom novom knjigom ‘Priče iz šume Striborove’ odaje počast biljnom svijetu i pokazuje nam koliko smo bliski prirodi, čak i kad smo u svakodnevnom životu od nje odvojeni

Priče iz šume Striborove

Knjige o ljekovitom bilju obično su vodiči, odnosno priručnici sa sustavno posloženim stručnim opisima, tabelama, formulama, receptima... Sve je to vrlo korisno, ali najčešće bez emocija – a dr. sc. Stribor Marković nipošto nije želio da i njegova knjiga bude takva. U nedavno objavljenim Pričama iz šume Striborove svoje stručno iskustvo isprepleo je s crticama iz svakidašnjice te raznim paralelama iz povijesti, mitologije, znanosti, umjetnosti...

„Znanstveni podaci bez emocija su kao jedrenjak bez vjetra. Njihova ljepota ne može doći do izražaja, a njihova informacija neće uploviti u luke drugih ljudi. Stoga sam satkao mrežu priča koje se mogu čitati i po redu i napreskok. Zemlja, priroda i mi kao dio prirode fascinantno smo tkanje, premreženo na sve načine, baš kao i priče. Ova je knjiga prije svega literarna, premda sam stavio znanstvene reference za one koji žele učiti i doznati više“, kaže poznati fitoterapeut i aromaterapeut.

Neočekivani primjeri

Priče iz šume Striborove „umrežene“ su i zato što su izvorno nastale na društvenim mrežama te s godinama prerasle u bogato ilustriranu knjigu koja na sveobuhvatan način otkriva fascinantne činjenice o tome koliko biljke utječu na nas i naš planet te kako nas priroda neprestano inspirira u traženju novih načina da očuvamo zdravlje i dugovječnost.

Autor kroz neočekivane primjere razmatra pojmove poput smisla i ciklusa života, komunikacije, energije... Primjerice, odajući počast originalnoj Šumi Striborovoj Ivane Brlić Mažuranić, dobre kućne duhove Domaće, koji iskaču iz vatre, uspoređuje s TRP receptorima u našem tijelu – svojevrsnim stražarima zahvaljujući kojima imamo osjet temperature te možemo reagirati na vrućinu i hladnoću.

Od biljaka sam naučio biti ustrajan i strpljiv

Poput svoje knjige, dr. sc. Stribor Marković i sam je svestran. Osim što je fitoterapeut i aromaterapeut, on je doktor farmaceutskih znanosti, inženjer medicinske biokemije i magistar farmacije. Osnivač je internetskog portala Plantagea, a svojedobno se bavio i prirodnom kozmetikom. No, danas više nema nikakve veze s kozmetičkom linijom Dr. Stribor, nego se ponajviše bavi savjetovanjem pacijenata (dosad je radio s više od 15 tisuća njih) u sklopu zagrebačke ljekarne Farmacia u Ilici 11 te vodi razne edukacije u Hrvatskoj i inozemstvu.

„Biljke imaju magičnu snagu, od njih sam naučio biti ustrajan i strpljiv. Sve na kraju dođe točno na svoje, čak i ako stablo treba narasti iz kamena“, kaže fitoterapeut koji mir i inspiraciju često nalazi planinareći po Velebitu, a upravo se priprema za novi egzotični izazov – botaničko putovanje Indijom. A sve je počelo u cvjećarnici njegove tete...

stribor
Pišući o svojim počecima, kao poseban uzor ističete svoju pokojnu tetu kojoj ste odmalena pomagali u njezinoj cvjećarnici...
Ako vam se osamdesetih godina u Karlovcu učinilo da vidite dva vijenca na poni biciklu kako idu na groblje jer niste mogli vidjeti vozača bicikla, to sam bio ja. U djetinjstvu sam radio u cvjećarnici moje tete Slavice Katzler koja me je naučila prije svega marljivosti, ali i svijesti o životu. Gledao sam kako cvijeće dočekuje tek rođene bebe, čestita mladencima na vjenčanjima te ispraća ljude na posljednji počinak. Moja je teta iznimno cijenila red i rad; u četiri ujutro ustajala bi s osmijehom da održi staklenike toplima. Uvijek mi je govorila da posao treba voljeti. Taj duh živi i danas u meni.

U današnje vrijeme vrlo je popularno sve što je „fito“ odnosno biljno, vege... Što mislite o tom novom „zelenom valu“?
U načelu to smatram pozitivnim, ali uzevši u obzir da ništa u životu nije ni posve crno, ni posve bijelo. „Crni“ dio su pretjerivanja i nerealna očekivanja da biljke mogu izliječiti sve, a „bijeli“, odnosno pozitivni dio jest osvješćivanje da biljke nisu samo za liječenje, odnosno intervenciju, nego i za prevenciju, počevši od hrane. Primjerice, brokula može u žena povoljno djelovati na metabolizam estrogena i smanjiti rizik razvoja nekih vrsta tumora. Čak i preporuke da treba jesti chia sjemenke – što je pomodarstvo, a ne potreba – rezultiraju nečim pozitivnim: ljudi unose više omega-3 kiselina.

U javnosti ste najpoznatiji kao stručnjak za ljekovito bilje, no karijeru ste započeli u farmaceutskoj industriji – koju mnogi smatraju potpunom suprotnosti prirodnim metodama prevencije i liječenja...
Dugo sam radio u farmaceutskim tvrtkama, a potom u Imunološkom zavodu. Da nije bilo toga, ne bih se bavio fitoterapijom i aromaterapijom. Istražujući lijekove, spoznao sam da različiti pristupi nisu nužno suprotstavljeni, nego se mogu nadopunjavati. Također sam uvidio da su biljni pripravci neopravdano zapostavljeni u prevenciji i liječenju. Ne razdvajam komplementarnu od konvencionalne medicine, za mene postoji samo jedna medicina koja objedinjuje razne struke koje se bave zdravljem. Ne volim pretjerivanja, ni ona koja su protiv fitoterapije, ni ona koja su protiv konvencionalne medicine. U današnje vrijeme popularna je takozvana antimedicina koja negira cijepljenje iako ono štiti od smrtonosnih bolesti poput tuberkuloze, ospica i tetanusa. I antibiotici često spašavaju živote – primjerice, prije uporabe antibiotika smrtnost od bakterijske upale pluća bila je čak 60 posto, a danas se to vrlo rijetko događa. Dakako, antibiotici se ne smiju nerazumno koristiti, ali svakako treba cijeniti njihove dobre strane.

U knjizi navodite da i biljni pripravci moraju zadovoljavati visoke standarde kakvi se primjenjuju u istraživanju i kontroli kvalitete lijekova. Postoje li neke univerzalne preporuke, koje laicima mogu olakšati odabir visokokvalitetnih pripravaka od ljekovitog bilja?
Nažalost, tržište nije dovoljno regulirano da bi potrošači sa sigurnošću mogli sami prepoznati kvalitetne proizvode. Doduše, postoje registrirani biljni lijekovi, što znači da su pomnije klinički ispitani i kontrolirani. No, važno je znati u kojem je obliku neka biljka najdjelotvornija (npr. čaju, tinkturi, kapsulama) i koje su doze potrebne da bi imala terapijsko djelovanje. Na primjer, ako je sikavica u obliku tinkture ili čaja, to nije dovoljno. Ako se, pak, nudi u kapsulama, valja uzeti u obzir da takvi preparati i u prilično niskoj dozi mogu biti registrirani kao biljni lijekovi. Zato je u uputama navedeno da treba uzimati četiri do pet kapsula na dan kako bi se dobila potrebna doza. No, ljudi često uzimaju samo jednu kapsulu dnevno kako bi uštedjeli, a ne razmišljaju da u tom slučaju sikavica neće biti dovoljno učinkovita. Stoga se treba savjetovati sa stručnjacima o uzimanju biljnih pripravaka.

Mnogi se pitaju kako pronaći pouzdanog stručnjaka...
Biljke ne valja uzimati samo na temelju općenite preporuke da ublažavaju neku zdravstvenu tegobu. Znakovit je primjer glog koji je poznat kao lijek za srce. To lijepo zvuči, no svakome tko je medicinski educiran diže se kosa na glavi zbog te tvrdnje. Naime, glog je, prema preporuci stručnjaka, opravdano koristiti samo kod takozvanog kroničnog zatajivanja srca – u nekim državama glog je za to registriran kao lijek. No, glog se ne preporučuje ni za kakvu drugu srčanu tegobu! Dakle, osim poznavanja bilja, fitoterapeut mora poznavati bolesti, odnosno fiziologiju i farmakologiju. Pacijentu treba objasniti zašto i na koji način treba uzimati određeni biljni lijek, kako on djeluje, jesu li moguće nuspojave, koje je očekivano vrijeme terapije, ali i redovito pratiti stanje pacijenta.  

striborKnjigu 'Priče iz šume Striborove' (250 kn) dr. sc. Stribora Markovića možete nabaviti u Farmacia specijaliziranim prodavaonicama – obiluje fascinantnim pričama, nepoznatim i znanstvenim činjenicama o biljnome svijetu

Pogledamo li ponudu u ljekarnama i prodavaonicama zdrave hrane, puno je „egzotike“, a domaće biljke kao da su zapostavljene – čini se da mnogi smatraju maslačak i čičak previše običnima u odnosu na macu i acai bobice...
Postoji problem banalizacije domaćih biljaka i način razmišljanja: ‘Pa to je samo maslačak!’ Međutim, itekako je korisno piti čaj od korijena maslačka jer njime dobivamo prebiotike koji su hrana za takozvane dobre bakterije, odnosno probiotike u našoj crijevnoj flori. Ponekad je, pak, bolje posegnuti za egzotičnim vrstama – primjerice, eterično ulje biljke Eucalyptus globulus iz Australije puno je dostupnije nego neka naša inačica tom ulju. Slična je situacija i s rodiolom, odnosno ružičastim žednjakom, koji je kod nas iznimno rijetka biljna vrsta, pa stiže iz drugih zemalja gdje se tradicionalno puno više koristi, npr. u Rusiji i Kini.

Kad je riječ o rodioli, ona se ubraja u skupinu adaptogena – takozvanih superbiljaka koje podižu energiju i povećavaju otpornost organizma na stres i bolesti. Adaptogeni su danas veliki hit, sve više ljudi ih uzima. Jesu li doista tako učinkoviti kao što se promoviraju?
Jesu, vrlo su korisni u preventivi – primjerice, rodiola nam može pomoći da lakše prebrodimo razdoblja velikih psihičkih i fizičkih napora. Među adaptogenima je i sibirski ginseng koji potpomaže oporavak kad je organizam iscrpljen nakon bolesti. No, vrlo je upitna kvaliteta i doza adaptogena jer na tržištu ima svega, pa i podvala. Ekstrakt rodiole treba sadržavati dvije grupe aktivnih spojeva, no na tržištu postoje ekstrakti u kojima nedostaje dio spojeva, pa oni ne mogu biti aktivni. Stoga je, kao što sam već napomenuo, nužan savjet stručnjaka.

Upravo zahvaljujući stručnjacima, populariziran je pojam mikrobiom koji označava sustav dobrih bakterija i drugih mikroorganizama ključnih za biokemijske procese u ljudskom tijelu. Sve je više znanstvenih dokaza da o mikrobiomu ovisi ne samo naše zdravlje nego i sam život. U vašoj knjizi mikroorganizmi imaju istaknuto mjesto...  
Mikroorganizmi su najmanji, a najmoćniji. Nas i sve oko nas stvorile su bakterije. Zahvaljujući novim spoznajama o njima, zbiva se jedna od najvećih redefinicija čovjeka s filozofskog, medicinskog, biološkog i sociološkog aspekta. Čovjek nije samo jedna od vrsta. Čovjek je ekološka zajednica poput šume i livade.

Na livadama i u šumama oko nas buja obilje samoniklog jestivog bilja. Sudeći prema najavi na vašoj internetskoj stranici Plantagea, pripremate kuharicu o tome?
Već radim na Samonikloj kuharici koju planiram objaviti ove godine. Iako volim kuhati, neću biti glavni autor knjige, nego sam oko sebe okupio ljude koje smatram najvještijima i najmaštovitijima u tome.

Koje su vam samonikle biljke omiljene na tanjuru?
Kopriva na sve načine, od variva do rolada. Uživam i u salatama od maslačkovih listova te divljeg poriluka i prasećeg zelja jer imaju divne arome. I divlja potočarka (ne poistovjećujte je s drugom vrstom koja se nudi na tržnicama) fino je pikantna i savršena za salate. Želite li kušati osebujne slane arome, preporučujem biljke koje rastu uz more – motar i primorski oman. Ne zaboravite da priprema delicija od samoniklog bilja podrazumijeva odgovoran odnos prema okolišu – berite bilje umjereno i povremeno da biste očuvali prirodnu ravnotežu.

Ivana Vodogažec

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci