Elizabeth Gilbert: Kako sam naučila kome ću vjerovati

Iskrenost je najbolja politika – osim ako je druga strana ne koristi kako bi vas dotukla. Još jedna genijalna priča iz života slavne spisateljice Elizabeth Gilbert, autorice romana “Jedi, moli, voli“...

Brutalnost ili iskrenost?

Prije dvadesetak godina prijateljica i ja sjedile smo na večeri u meksičkom restoranu kada me odjednom upitala: “Liz, mogu li biti brutalno iskrena prema tebi?“

Tada sam bila toliko naivna da sam joj rekla: “Naravno da možeš!”

U tom trenutku je moja prijateljica izvadila nož iz torbice i zabila mi ga među rebra.

Rekla mi je da sam sebična i lijena, da vrlo vjerojatno nikada neću postati uspješna spisateljica te da nitko ne voli mog dečka. I da, za kraj je dodala da mi frizura nije baš najbolja. Moja je čeljust, navodno, prevelika za bob frizuru i zbog toga mi lice izgleda čudno i neuravnoteženo.

Dok sam hvatala zrak iznad tortilje, pokušavajući zaustaviti unutarnje emocionalno krvarenje, moja je prijateljica posegnula preko stola da pomakne ljuti umak kako dodatno istaknula važnost svojih riječi polažući svoju ruku na moju.

“Ja sam jedina osoba koja te voli dovoljno da ti kaže istinu“, rekla je. “Zato je važno da se držiš mene. Svi ti se ostali samo ulizuju.“

Evo još jednog primjera moje naivnosti u dvadesetima: Ja sam joj zaista povjerovala. Stoga sam je zadržala u svom životu idućih pet godina. Kad god bih se suočila s teškom odlukom ili kada mi je bilo potrebno tuđe mišljenje, obratila bih se njoj u potrazi za brutalnom istinom – koju mi je oduševljeno obznanila, smješkajući se od zadovoljstva dok je stavljala masku krvnika koji uživa u mojoj patnji.

Zašto sam se stalno vraćala po još njezinog zlostavljanja? Zato što sam vjerovala da me njezina iskrenost drži na zemlji – dok me, zapravo, samo sakatila. Zanimljivo je to što sam, u procesu stvaranja profesionalnog uspjeha (onog koji mi je ona rekla da nikada neću doživjeti), shvatila koliko su njezine kritike štetne za mene.

Četiri pitanja

Unatoč njezinim prognozama, s vremenom sam postala uspješna spisateljica. Kada sam odlučila svoje radove podijeliti sa svijetom, morala sam se naučiti nositi s kritikama. Polako, ali sigurno, shvatila sam da ne moram uvažavati svačije kritike. Tijekom godina naučila sam tragati za vrstom čitatelja koji mogu poboljšati moje pisanje. Smislila sam četiri pitanja koja su mi pomogla odlučiti tko će imati uvid u moja djela dok su bila u najranjivijoj fazi:

  • Vjerujem li u ukus i prosudbu te osobe?
  • Razumije li ta osoba što pokušavam reći?
  • Želi li zaista ta osoba da ja uspijem?
  • Je li ta osoba sposobna reći mi istinu na nježan i suosjećajan način?

Ako nisam mogla potvrdno odgovoriti na sva četiri pitanja, tada nisam dozvolila toj osobi da čita moje radove. Najvažnije pitanje bilo je četvrto – zato što sam (na teži način) o čitateljima i urednicima koji su mi nudili “brutalno iskrenu kritiku“ naučila ovo: Uvijek su bili više brutalni, nego iskreni. Kad god netko nudi brutalno iskreno mišljenje, zapravo žele reći: “Molim te, daj mi šansu da te uništim!“

Istina bez dobrote

Istina izrečena bez doze dobrote nije bila dobra za moj posao. Okrutnost me samo poticala da prestanem pisati i sakrijem se od svih. Kada sam počela svoje radove držati podalje od takvih ljudi i pronašla suosjećajnije čitatelje, moje se pisanje popravilo.

Najbolje je što sam naučila da ona četiri pitanja mogu primijeniti i na kritiziranje svojeg privatnog života. Ako želite da vam se otvorim, moram znati da vi uistinu želite da ja uspijem – i najvažnije od svega, da ste sposobni biti suosjećajni dok mi govorite istinu. Kada sam se počela okruživati takvim ljudima, uspjela sam usmjeriti svoj život u boljem smjeru i stvarati ljepšu priču o vlastitom postojanju.

To znači da je napokon došao dan kada me prijateljica – krvnica pitala: “Mogu li biti brutalno iskrena prema tebi?“, a ja sam joj odgovorila: “Dovraga, ne!“

Bez brige, rekla sam joj to na ljepši način. Jer je to jedini način koji prolazi.

Elizabeth Gilbert. Pripremila Tena Ožegić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci