Draško Holcer - Šaptač dupinima

Četrdesetpetogodišnji inženjer biologije i ekologije te doktor znanosti, Draško Holcer je viši kustos Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja i osnivač Instituta za istraživanje i zaštitu mora Plavi svijet iz Velog Lošinja. Svoja ljeta provodi na pučini tragajući za dupinima i prikupljajući materijal za muzejske zbirke, a zimi u Zagrebu postavlja izložbe u Hrvatskome prirodoslovnom muzeju. Upoznajte morski svijet gledan njegovim očima

Draško Holcer

Draško Holcer

Djetinjstvo na poljima

Prvi sam put vidio dupina kad sam imao četiri godine. Bio sam s bakom u Petrovcu, u Crnoj Gori, kada je prošao veliki brod ispred kojeg su skakali dupini i to je jedno od mojih najranijih sjećanja. Odonda je prošlo oko 25 godina dok ih nisam ponovo vidio. Oduvijek sam volio prirodu i životinje, možda zato što sam odrastao u obitelji s takvim načinom života, moj otac i djed bili su i lovci i ribiči te sam vrlo često s njima išao u lov.

Naša kuća u Sisku, u kojoj sam odrastao, nalazila se između grada i prirode, nekoliko minuta od obale Kupe, tako da sam djetinjstvo provodio na rijeci i po poljima. To me odvelo do srednje veterinarske škole, gdje sam, međutim, odlučio da se radije želim baviti divljim, slobodnim životinjama nego zdravljem domaćih koje su predodređene za jelo. Imao sam sreću što sam u srednjoj školi imao odličnog profesora biologije Stanislava Leničeka, koji je nekolicinu nas učio malim istraživačkim projektima i osnovama znanstvenog rada te nas upoznao s profesorima na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

Tada sam shvatio da je to priča koja me zanima. Upisao sam smjer biologija i ekologija, te sam otpočetka bio aktivan. Vjerovao sam da je studij idealno vrijeme za istraživanje svega što me interesira pa sam se bavio botanikom, prstenovanjem ptica, malim sisavcima i šišmišima. Negdje usput sam zaključio da me ipak najviše zanimanju veliki sisavci, posebno dupini.

Ugledati leđnu peraju

Zbog te svoje strasti i ljubavi prema morskim sisavcima, zadnjih desetak ljetnih sezona provodim između Lošinja i Visa, gdje se nalaze baze Instituta Plavi svijet. Moj „ljetni posao“ traje od svibnja do rujna i tada vrijeme provodim uglavnom ploveći Jadranom u potrazi za dupinima i drugim morskim sisavcima kako bismo prikupili što više informacija o životu tih ugroženih morskih životinja te pratili njihov razvoj i populaciju. Istovremeno, prikupljam materijal za zbirke Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja.

Rad na moru zahtijeva maksimalnu fizičku i psihičku pozornost. Naime, kada tražim dupine, moram biti izuzetno koncentriran jer ih je drugačije gotovo nemoguće uočiti. Sati i sati prolaze dok netremice pregledavam površinu mora u potrazi za leđnom perajom koja se najčešće pojavi samo nakratko.

U glavi stalno moram ponavljati ono što tražim jer, u suprotnom, misli mi odlutaju u drugom smjeru i one sekunde kad zaboravim što tražim i počnem misliti o svemu drugome, more se preda mnom „ugasi“ i izgubim istraživački napor. Duboka koncentracija na ono što tražite i prisutnost u sadašnjem trenutku tajni je ključ.

Šaptač dupinima 2   Šaptač dupinima 1

San na nogama

Dok tako stojim četiri, šest ili dvanaest sati, hvatajući ravnotežu na provi broda koji se ljuljuška, a visoko sunce mi udara u glavu, zna se dogoditi da zbog iscrpljenosti zaspim na nogama. Kad radimo među otocima, na obzoru se stalno pojavljuje nešto što privlači pažnju, brodovi ili ljudi, međutim, na pučini satima ne vidim ništa osim mora. U takvim trenucima, ako sam umoran, povremeno se „izgubim“ pa zaspim na petnaestak sekundi, što i nije baš bezazleno jer mogu pasti s broda, ali onda znam da je vrijeme za kratku stanku.

Sjednem i odmorim se pa nastavljamo potragu dok ne uočimo leđnu peraju. Katkad ih vidim na udaljenosti od kilometra. Samo na trenutak uočim točkicu, nekakav bljesak koji je drugačiji od neprestanog bljeskanja valova i to uspijevam samo zbog koncentracije i iskustva. No, ponekad oni, a da i ne znamo da su u blizini, iskoče pored nas. Naime, dupini duboko pod morem najčešće provode 5 - 10 minuta, a za to vrijeme brod prijeđe oko kilometar.

U trenutku kad su na površini mi smo predaleko da bismo ih vidjeli, ili su pod morem, a kada dođemo u njihovu blizinu, izrone. Takva su iznenađenja rijetka. Za razliku od uvriježenog mišljenja, dupini su zapravo „dosadni“ jer većinu vremena provode tražeći hranu. Rijetke su prilike kada iskaču i rade akrobacije. To čine onda kad su veseli, kad se s nekim svađaju ili komuniciraju određenim zvukovima koji se šire kad perajom udare o površinu mora.

Dupinov otisak prsta

Ovakav način života, tj. moj posao istraživača, počeo se razvijati još dok sam kao student odlazio u Mali Lošinj volontirati u tadašnju talijansku nevladinu organizaciju koja je provodila lokalno terensko istraživanje dupina. No, nakon desetak godina rada, Talijani su odlučili odustati od projekta, a nama koji smo bili vezani uz taj posao bilo je šteta da se istraživanje prekine, jer kad se izgubi kontinuitet u praćenju dupina prema njihovim oznakama i ožiljcima na perajama (koji su poput našeg otiska prsta), to znači gubitak svakog prepoznatog i imenovanog dupina.

Nekolicina nas sljedeće je dvije, tri godine nastavila rad talijanske organizacije, no kada su je 1999. godine potpuno zatvorili, odlučili smo osnovati svoju udrugu – Institut Plavi svijet.

Bez prostora, broda i novca, sve što smo imali bilo je ime i želja za nastavkom rada. Ispostavilo se da je to bilo dovoljno. Već prve godine dobili smo veliku donaciju – brod i osnovnu opremu – te smo u samo nekoliko mjeseci bili spremni za nastavak rada. Proširili smo ciljeve rada jer smo željeli javnosti dati podatke o istraživanjima velikih morskih kralješnjaka, željeli smo djeci i studentima pružiti mjesto za obrazovanje i pomoću prikup­ljenih podataka zaštititi okoliš.

Plavi svijet

Od inicijalne priče u kojoj je nas nekoliko s broda promatralo dupine, naša se organizacija do danas pretvorila u regionalni istraživački centar. Trebalo je mnogo upornosti, rada, znanja, entuzijazma i sreće, te smo danas aktivni u Italiji, Sloveniji, Albaniji, Crnoj Gori i u Hrvatskoj na tri lokacije (Lošinj, Vis i Kornati). Viški i lošinjski akvatorij, gdje su stalna obitavališta skupina dupina, na našu su inicijativu dobili europsku zaštitu morskog područja Natura 2000.

Izvršili smo prvo prebrojavanje dupina u povijesti od Venecije do Otrantskih vrata kako bismo utvrdili njihovu ras­prostranjenost i prema tome ih adekvatno zaštitili. Istraživanjem smo utvrdili kako jadranska populacija broji nešto više od pet tisuća dobrih dupina. Običnih dupina, zbog ubijanja i nedostatka plijena u Jadranu, nažalost, više nema, a dobri dupini su uspjeli preživ­jeti samo zato što su izrazito prilagodljivi.

Naš najnoviji plan je proširenje, tj. osnivanje međunarodnog znanstveno-istraživačkog centra za znanost o moru općenito, jedinstvenog na Mediteranu, jer smo stari edukacijski centar od stotinjak četvornih metara odavno prerasli. I ovoga puta imamo želju i volju, ostalo će, uvjeren sam, doći.

Više na www.plavi-svijet.org

Magda Dežđek

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci