Djeci treba igra, a ne sport!

Kineziologinja Ana-Marija Jagodić Rukavina objašnjava zašto se djeca prije desete godine života ne bi trebala baviti natjecateljskim sportom

Svaki je sport ekstreman jer razvija samo jedan dio tijela. Donji dio u odnosu na gornji poput nogometa, ili obrnuto, gornji dio u odnosu na donji poput gimnastike, desni u odnosu na lijevi kod sportova u kojima je dominantna jedna ruka poput tenisa, ili prednji dio tijela u odnosu na stražnji poput veslanja.

Stoga se djecu nikako ne treba poticati na bavljenje natjecateljskim sportom prije desete godine, i to posebno ne onim sportovima koji imaju rotacijske kretnje jer to može oštetiti njihovu kralježnicu koja se još razvija i raste. Ako dijete doista pokazuje afinitet za neki sport, ako je to njegova želja – to mu treba dopustiti, ali samo ako su se bazične kretnje tijela već dobro razvile. U suprotnom, može doći do ozljeda i iscrpljivanja mladoga tijela.

Djeca bi se određenim sportom smjela baviti najviše tri puta tjedno. Trening koji prelazi tu mjeru zahtijeva kompenzaciju, a to znači – više spavanja, hidratacije, mentalnog i fizičkog opuštanja.

Ako se tijelo neravnomjerno razvija zbog bavljenja sportom, mogu stradati zglobovi i hrskavica te se poremetiti i neurološki sustav koji nema dovoljno odmora. Posljedice mogu biti i psihičke jer se djetetovo cijelo biće ne može manifestirati u sportu. Ono postaje ograničeno jer se zbog današnjeg pristupa usmjerava na rezultate i ciljeve, umjesto da u aktivnosti uživa.

Ivona Savić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci