Carl Honoré: Dao sam otkaz, prestao trčati za uspjehom i onda je uspjeh našao mene!

Sporosti i usporavanju tempa življenja novinar i spisatelj Carl Honoré posvetio je svojih 15 godina života – od kada je shvatio da je zbog užurbanog načina života počeo skraćivati i ubrzavati čak i čitanje priča za laku noć svojoj djeci. Od tada, njegove knjige i predavanja pokrenule su tzv. sporu revoluciju, a kakvo je bogatstvo taj način života njemu donio, otkrio je u intervjuu za Sensu

Imate osjećaj da jurite kroz život, utrkujući se s kazaljkom na satu umjesto da živite ispunjen život vrijedan življenja? Niste jedini, ali dobre vijesti se naziru. Rađa se nada, stvari se mijenjaju jer sve više ljudi osjeća otpor prema besmislenom ritmu života i rada koji nam oduzima ono najvrednije – nas same. Globalni pokret otpora prema brzini posljednjih 15-ak godina polako se širi, a danas je njegov glavni predvodnik Carl Honoré, kanadski novinar i pisac.

Pravi tempo

Nakon što je poželio ubrzati i skratiti ono malo vremena koje provodi s djecom, Carl je pomislio da nešto nije u redu i kako mora postojati bolji način. Da je sporije brže spoznao je na vlastitom primjeru te je 2004. godine, nakon što je napustio mahnito utrkivanje s vremenom radeći kao slobodni novinar i drastično promijenio svoj život, objavio prvu knjigu.

Pohvala sporosti postala je svjetski hit (prevedena je i na hrvatski), a Honoré svojevrstan guru globalnog pokreta sporosti. U najkraćim crtama, riječ je o ideji koja se suprotstavlja brzom životnom tempu kakav vlada u razvijenim društvima. To je vrsta kulturne revolucije protiv zamisli da je brže uvijek i bolje.

Zagovara prisutnost u svakom trenutku i kvalitetu umjesto kvantitete u svakom aspektu života, od sporijeg pristupa radu, odnosu s djecom do uživanja u kuhanju, seksu, putovanjima... Posljednjih godina u brojnim europskim zemljama niču pokreti koji se temelje na Carlovoj filozofiji, poput „spore kuhinje“ ili „sporih gradova“ u Italiji, „spore kozmetike“ u Francuskoj, „sporog školstva“ u Engleskoj. „Spora filozofija“ ne kaže da sve treba raditi puževom brzinom, nego da za sve treba naći pravi tempo, koji je individualan za svakoga od nas.

'Vrijeme je novac' nije istina!

Ideja nije nova – još su stari Latini govorili Festina lente (Požuri polako) – ali danas, u moderno doba, doživljava svoj procvat. „Najbolji način kako prigrliti spori pokret je raditi manje stvari, a svakoj koju smo odabrali posvetiti svoju punu pozornost, energiju i ljubav. Stara izreka ‘Vrijeme je novac’ nije uvijek točna, jer ne možemo uštedjeti vrijeme za crne dane kao što štedimo novac u kasici. Sve što imamo je ovaj trenutak sada, ne možemo ga spremiti za poslije“, napisao je Carl Honoré.

Danas živi sa suprugom i dvoje djece u Londonu, uživa u životu umjesto da ga ubrzava, a velik dio godine provodi putujući po svijetu i drži predavanja o potrebi promjene načina života pa je tako stigao i do nas. U Zagreb ga je dovela francuska kozmetička kuća Vichy promovirajući dostojanstveno starenje i novost u njezi kože – Slow Âge krema koja usporava starenje tako što u začetku djeluje na neželjene znakove godina. Filozofija sporog starenja ne donosi postulate kako prevariti vrijeme, nego kako u njemu uživati u cijelosti te doživljenu starost shvatiti kao osobno dostignuće.

Kao ambasador globalnog pokreta sporosti, promičete „sporu hranu“, „sporo roditeljstvo“, „spori posao“, „spora putovanja“… Kako se ovaj koncept može primijeniti na ljepotu?
Svi starimo i taj je proces nemoguće zaustaviti, ali možemo promijeniti način na koji starimo. Naime, previše je žena u ratu sa svojom kožom i izgledom, teže vječnoj mladosti, a tako se zapravo bore sa sobom. Uz nužno korištenje kvalitetnih kozmetičkih proizvoda, postoji  nešto dublje, mnogo snažnije, na što trebamo obratiti pažnju, a to je sporo starenje. Sporo starenje zapravo je zdravo starenje, a to znači da trebamo prigrliti sporiji način života: zdravije jesti, dovoljno sati spavati, sporije raditi, imati dobre i kvalitetne odnose s ljudima, baviti se opuštajućim aktivnostima... Takav život donosi sreću i dobar osjećaj iznutra, a to se neminovno zrcali na našem izgledu jer nas sreća i zadovoljstvo čine zdravijima na staničnom nivou. Kad živimo na taj način, neminovno se nameće i pitanje Što mi je uistinu važno u životu? Kada se prestanete brinuti o trivijalnim stvarima i pogledate širu sliku, shvatit ćete kako nije važno da sa 45 godina izgledate jednako kao što ste izgledali sa 25 i počet ćete prihvaćati promjene koje dolaze. A tada nije važna još jedna bora oko očiju, nego je važno da živite ispunjeno i sretno.

Dugo ste godina radili kao slobodni novinar i neprestano ste se utrkivali s rokovima. Kada ste shvatili da morate usporiti?
Jedne večeri, 2001. godine, kada sam sinu pred spavanje čitao Snjeguljicu ubrzanim tempom, preskačući rečenice, pa i cijele stranice, tako da je moja skraćena verzija priče imala samo tri patuljka. Sinulo mi je da sam u novinama pročitao članak naslova Ispričajte bajku u jednoj minuti. Pomislio sam: ‘Aleluja, to je to’. Na svu sreću, moja druga pomisao bila je da to nije u redu. Počeo sam razmišljati o tome kamo nas vodi ta neprestana utrka s vremenom i iduće jutro odlučio sam da moram promijeniti život.

Dali ste otkaz i počeli pisati knjigu Pohvala sporosti. U njoj objašnjavate kako i zašto usporiti, no za početak nam recite što je najveća sila koja nas sprečava da živimo mirnijim tempom.
Teško je usporiti zbog mnogo razloga, a jedan od najvećih je strah jer društvo nam govori da je ‘brže’ uvijek bolje, dok se ‘sporo’ karakterizira kao lijeno i glupo. Bojimo se da ćemo osjećati krivnju ako usporimo, kako ćemo nešto propustiti, biti manje produktivni, izgubiti posao... Strah nas je biti drugačiji i mislimo kako nemamo izbora nego nastaviti u petoj brzini.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci