Ana Balažin Vučetić: Kako me paleoprehrana izliječila

Jedna od najpoznatijih blogerica o paleoprehrani, holistička liječnica Ana Balažin Vučetić, istinski vjeruje u prevenciju bolesti pomoću hrane. Nakon što je u potpunosti promijenila prehranu, riješila se simptoma celijakije. Ovo je njezina priča o ozdravljenju na fizičkoj i duševnoj razini...

Kad puštamo da se organizam brine sam o sebi

Brojni su pojedinci kojima se obraćamo dok se brinemo o svom zdravlju: liječnici, stomatolozi, osteopati, maseri, učitelji joge... Obraćamo im se kad nešto zakaže, međutim, mi smo glavni konzultanti, oni koji za sebe rade 24 sata na dan, sedam dana u tjednu. Barem bismo trebali biti.

Istina je da smo često zauzeti (ne)važnim životnim izazovima i puštamo da se naš organizam kako zna i umije brine sam o sebi, unatoč zagađenom okolišu u kojem živimo, lošem načinu života zbog previše sjedenja i premalo kretanja te odabira namirnica kojima samo utažujemo glad, a ne unosimo u organizam hranjive tvari.

Hrana nam tako nikako ne može biti lijek, a bolesti su vrlo moguća nuspojava. Ali, što ako radimo sve kako treba, a organizam se i dalje tvrdoglavo buni protiv klasičnog načina zdravog življenja?

Hranila sam se zdravo i vježbala, ali nisam bila dobro

U takvoj se situaciji našla 38-godišnja dr. Ana Balažin Vučetić, zagrebačka pedijatrica i urednica bloga Paleo hedonizam. Prije nego što je u 31. godini života posumnjala da boluje od celijakije, osjećala se doista loše. Nekoliko mjeseci osjećala je tremor glave i smršavjela je, a simptomi koji su je pratili čak devet godina – povremeni manjak energije i neuredna stolica – pogoršali su se unatoč zdravom načinu življenja.

„Hranila sam se zdravo – prema nutricionističkim preporukama, redovito sam vježbala jogu i meditirala. Usprkos tomu, imala sam iritabilni kolon koji je reagirao na stres, kavu i slične iritanse pa nikad nisam imala normalnu stolicu, a pred kraj dana osjećala sam se kao ispuhani balon.“

Bolest nije crno-bijela

Dr. Ana bila je jedna od onih koji zauzeti „životom“ zanemaruju znakove kojima tijelo uporno poručuje da s njihovim životom nešto nije u redu. Kad je došla gotovo na rub depresije, uhvatila se ukoštac s problemom koji ju je iscrpljivao. Osvijestila je činjenicu da njezina neredovita stolica i manjak energije mogu upućivati na zdravstvene probleme.

No, njena je krvna slika bila gotovo uredna – upućivala je samo na blagu anemiju. S klasičnog medicinskog stajališta, bila je zdrava mlada žena iako se osjećala loše. To je, kaže liječnica, nedostatak zapadnjačke medicine jer je u njoj sve crno ili bijelo – ili ste zdravi ili ste bolesni. Tu tzv. sivu zonu pokriva funkcionalna, cjelovita medicina, koja je kod nas tek u začecima, ali kojoj se sve više liječnika okreće, uključujući i našu sugovornicu. „Pedijatrija je u svojoj biti holistička grana medicine, zato me je i privukla“, ističe dr. Ana koja u svojoj liječničkoj praksi uvijek pristupa holistički.

Dok su danas celijakija, alergija i necelijakijska osjetljivost na gluten toliko uobičajeni termini da se o njima priča na kavama, do prije sedam godina Ana priznaje da nikad nije čula za osobu kojoj je u odrasloj dobi dijagnosticirana celijakija. No usudila se, kaže, posumnjati na tu gastroenterološku autoimunu bolest jer je zaključila da bi njezin problem mogao biti slaba apsorpcija hranjivih sastojaka iz glutenom upaljenog tankoga crijeva.

msž

Simptomi koji tinjaju

„Razlog porastu broja ljudi kojima smeta gluten možemo naći u današnjoj pšenici koja je genetskom manipulacijom i hibridizacijom promijenjena pa sadrži puno veće količine glutena, kao i drugih bjelančevina koje imaju odlična pekarska svojstva, ali nažalost mogu iritirati imunosni sustav. Osim toga, gluten se dodaje i u brojne industrijske proizvode, pa smo u gotovo svakom obroku izloženi nenormalnim količinama glutena, bjelančevine koja je u ljudskom organizmu neprobavljiva i kao takva vrlo lako pobuđuje imunosnu reakciju“, navodi liječnica.

Zašto se slabije podnosimo pšenicu?

Celijakiju smatra jednom od njih – bolest koju ima 1 od 133 osobe, ali većina njih uopće i ne zna da je ima. „To je zato“, pojašnjava liječnica, „jer se klinička slika celijakije promijenila. Danas ima sve više bolesnika s podmuklim, suptilnim simptomima koji godinama tinjaju. Pritom simptomi probavnog sustava uopće ne moraju biti u prvom planu, već osoba zbog propusnosti crijeva ima manifestacije na drugim organima (npr. štitnjači, koži, mozgu, zglobovima ili reproduktivnom sustavu).

Istraživanja su potvrdila da je prosječan period od prvih simptoma do dijagnoze celijakije čak deset godina, a posljedica je to klasičnog sustava medicine gdje svaki specijalist gleda isključivo svoje usko područje“, govori liječnica kojoj je pretragom protutijela na gluten iz krvi, a potom i biopsijom tankoga crijeva potvrđena sumnja na ovu bolest. Od tada joj se, ističe ona, život naglavačke preokrenuo.

Nije dovoljno da namirnice budu bez glutena

Poslušala je preporuke prema kojima je lijek za celijakiju isključivo klasična bezglutenska prehrana. „Glutenske žitarice i jela od njih zamijenila sam bezglutenskim varijantama, no jedini pomak koji sam primijetila je to da mi se stolica, prvi put u životu, normalizirala – ali i dalje, nisam imala energije. Otkrila sam da jedenjem klasičnih bez­glutenskih zamjenskih proizvoda ne činim dovoljno za svoj iscrpljeni organizam.

Ako mi je tijelo već bilo siromašno hranjivim tvarima zbog upale u crijevu i ako je to uzrokovalo sve moje simptome, onda si jedući kruh i zamjene od bezglutenske mješavine koja se temelji na škrobu kukuruza i riže, ali bez potrebne količine nutrijenata ne mogu puno pomoći u liječenju“, zaključila je Ana. Shvatila je kako nije dovoljno da namirnice koje jede budu bez glutena već je važno koliko su kvalitetne, kakav im je nutritivni sastav i podrijetlo.

Otkrivanje paleoprehrane

U bespućima nutricionističkih i liječničkih znanja na internetu počela je tražiti prehranu koja bi odgovarala početnoj fazi liječenja celijakije u kojoj je bila. Otkrila je prehranu koja je nutritivno bogata, a eliminira glutenske i bezglutenske žitarice, pseudožitarice te mliječne proizvode. To ju je zaintrigiralo jer je saznala da se kod nekih ljudi, u početnoj fazi liječenja autoimune upale, imunosni sustav može zbuniti te pretjerano reagirati i na bjelančevine drugih žitarica i na kazein.

Riječ je bila o paleoprehrani. Ukratko, to je prehrana koja se bazira na zdravim prirodnim masnoćama, povrću, mesu, iznutricama, jajima, ribi, voću te u manjoj mjeri orašastim plodovima i sjemenkama. Ono što se izbjegava su žitarice, šećer, mahunarke, mliječni proizvodi i industrijski proizvodi.

Nakon šest mjeseci ovakve prehrane, uz odabir isključivo nutritivno bogatih, sezonskih namirnica iz provjerenih, lokalnih i organskih OPG-ova, fantastično se oporavila. „Osjećala sam se najzdravije u životu i to sam morala podijeliti sa svijetom!“ priznaje Ana.

Paleoprehrana - povratak u doba lovaca-sakupljača

msž

Prvi koraci

Želeći proširiti vijest o tome kako joj je zdrava bezglutenska prehrana pomogla ozdraviti, iznijeti zdravu trudnoću i roditi sinčića, pokrenula je blog Paleo hedonizam, na čijim virtualnim stranicama i danas dijeli iskušane paleo recepte. To je, kako kaže, bio prvi blog o paleo prehrani na ovim prostorima.

Ideje za recepte većinom je pronalazila u knjigama i blogovima slične tematike, a po namirnice poput kokosova brašna i tapioka škroba nije joj bilo teško putovati u Sloveniju i Austriju jer je prije osam godina u Hrvatskoj bilo gotovo nemoguće nabaviti brojne namirnice s deklaracijom bez glutena. Ani je kuhanje postalo njezin način kreativnog izražavanja, a ubrzo je počela održavati radionice kuhanja, kao i predavanja o zdravoj prehrani.

Osobama koje sumnjaju da im smeta gluten prije prelaska na prehranu s manje glutena ili bez glutena liječnica najprije savjetuje da krvnim testom isključe celijakiju i alergiju na gluten. „Nakon isključivanja tih dijagnoza, gluten se može izbaciti na 30 - 60 dana, nakon čega se može ponovo početi konzumirati. Ako simptomi nestanu pa se ponovo vrate, izgledno je da je u pitanju preosjetljivost na gluten“, objasnila je liječnica koja je postala svojevrstan paleo guru.

Pametna i 'nepametna' bezglutenska prehrana

Prema njenom mišljenju, postoje dvije vrste bezglutenske prehrane. Jedna je ona koja je nutritivno siromašna i osnova su joj zamjenske bezglutenske mješavine, a druga je nutritivno bogata i temelji se na raznolikim, cjelovitim namirnicama koje prirodno ne sadrže gluten. U svakom je slučaju potrebno napraviti pametan odabir.

„Ako osoba kojoj smeta gluten poveća konzumaciju povrća i priloga od cjelovite heljde na račun pekarskih proizvoda, onda je u plusu, ali ako umjesto toga pojede bezglutensku tjesteninu od kukuruza, onda je u prednosti isključivo samo zato što je eliminirala gluten“, pojašnjava liječnica uspoređujući to s vegetarijanskom prehranom koja, također, može biti vrlo zdrava i nutritivno bogata, ali i ne mora jer sve ovisi o odabiru namirnica.

Osnovni principi paleoprehrane

Hrana za sina

Na njenom zdravstveno-kulinarskom putu Anu prati i suprug iako nema celijakiju, kao i petogodišnji sinčić koji nosi majčin gen te ima predispoziciju da razvije bolest. „S obzirom na to, nije dolazilo u obzir da u najosjetljivijem periodu razvoja dijete dođe u doticaj s glutenom“, kaže liječnica koja je sina od najranije dobi hranila nutritivnom bezglutenskom hranom, „pa sam ga do njegove treće godine, do polaska u vrtić, hranila 80 posto paleo, uz kvalitetne punomasne mliječne proizvode i bezglutenske žitarice koje sam namakala i kuhala u kaše. Sličnu smo prehranu nastavili i kad je krenuo u vrtić, gdje jede bezglutenske obroke.“

Kako njezinom zdravom petogodišnjaku gluten ne smeta, Ana mu izvan kuće ponekad popusti, najčešće kad poželi jesti slatkiše, ali mu uglavnom sama spravlja sirove i paleo delikatese.

Ulaganje u budućnost

O ovakvom odabiru namirnica liječnica ne razmišlja kao o manjku nečega, nego osjeća samo obilje zdravlja i energije koje ovaj način prehrane pruža njoj i njezinoj obitelji. S vremenom je na obiteljski jelovnik uključila i pseudožitarice i mliječne proizvode, a radi praktičnosti povremeno posegne i za bezglutenskim mješavinama za kruh.

Naime, svakodnevno pripremanje nekoliko obroka dnevno i povećana briga o prehrani zahtijevaju trud i oduzimaju vrijeme, što ponekad može biti zahtjevno i izazovno, priznaje Ana, ali taj se napor isplati jer je to ulaganje u budućnost njezine obitelji.

Sami smo sebi najbolji konzultanti

Na njenom primjeru možemo se uvjeriti kako hrana može biti lijek, ali tek onda kad je prilagodimo sebi. Desetljećima su prehrambene preporuke bile univerzalne: cjelovite žitarice i najmanje pet porcija voća i povrća dnevno bile su osnovne smjernice za očuvanje zdravlja. Međutim, znanstvenici su otkrili da svaki čovjek drugačije reagira na hranu. Zbog toga, postaje sve jasnije da univerzalne prehrambene preporuke ne mogu svima biti od koristi pa ih je potrebno personalizirati.

Prema britanskim znanstvenicima, čija je studija o toj temi objavljena u magazinu International Journal of Epidemiology, individualizirani prehrambeni savjeti u budućnosti mogu biti ključan element u prevenciji bolesti. Personalizirana prehrana tako bi se određivala prema genima, prehrambenim navikama, tjelesnoj aktivnosti, higijeni spavanja, mikrobiomu itd. No, dok naše znanje nastavlja evoluirati u tom smjeru, ne zaboravimo da smo sami sebi najbolji konzultanti.

Brižnim osluškivanjem tijela, eliminacijskim testiranjem određenih grupa namirnica, pomnim odabirom hrane i razgovorom sa stručnjakom možemo otkriti što nam najviše odgovara kako bismo bili što zdraviji i vitalniji. Ove preporuke možda nisu novost, ali su izdržale test vremena.

Magda Dežđek

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci