Alis Marić: Ne možete pobijediti u igri koju ne igrate (ili Kako sam preživjela svoj najveći intimni pad)

Iza autorice bloga ‘Čitaj knjigu’ nevjerojatna je godina u kojoj je doživjela najveće intimne uspone i padove, ali ni u jednom lošem trenutku nije pristala na ulogu žrtve. Svjesna svog osobnog utjecaja na vlastiti život, promjene su joj donijele iskustvo koje je pretočila u djelovanje – za dobrobit sebe i ljudi koje voli i za budućnost kakvu želi živjeti

Promjena ili kriza?

Kad bih na prvu nekome ukratko ispričala što mi se sve događalo prošle godine, rekao bi: „Uh, nije ti bilo lako. Kako si to preživjela?“ No, s druge strane, ove godine dogodio se jedan od najvažnijih i najljepših događaja u mom životu. Rodio se moj prvi unuk, prekrasno malo biće čijem ću odrastanju svjedočiti u budućnosti i koje je u moj život već unijelo golemu količinu ljubavi. Kad sve zbrojim i oduzmem, to je bila jedna od najboljih godina u mom životu. Zbog toga sam posebno zahvalna, bez obzira na sve padove i promjene.

Sada mogu samo potvrditi da se svima nama u životu konstantno događaju promjene. Čak i u ovom trenutku. Ali, je li promjena isto što i „kriza“? Naime, mnogi na to tako gledaju. Promjena = kriza. Ali nije. U nama je izbor kako ćemo gledati na promjene i kako ćemo ih shvaćati.

Prvi neugodan događaj

Moj izbor bio je prihvatiti promjene, otpustiti ih i transformirati u nešto puno bolje od onoga što je bilo prije njih. Sada znam da je sve došlo u pravo vrijeme i u prave ruke. Moje. Potvrdila se ona da je svaka promjena najbolja za mene. Jer problemi su sluge. Pomažu nam u razvoju i vode nas boljemu.

Prva promjena krenula je odmah početkom godine, kad sam naivno i nesmotreno prodala mobitel jednoj pokvarenoj i zločestoj osobi koja je zloupotrijebila pravo na pristup osobnim podacima. Naime, moje je osobne i privatne podatke i poruke ta osoba koristila u svoje ime i na taj način ugrozila moju privatnost i dostojanstvo. Što sam iz toga naučila? Kao prvo, da je velik udio u tom problemu bio moja odgovornost. Kao drugo, ta „neugodna epizoda“ donijela mi je dubinu, suosjećanje i mudrost.

Šok na području intime

Nedugo nakon toga uslijedio je drugi šok na području moje intime. Nakon više od trideset godina braka i velike ljubavi moj je muž donio odluku da se privremeno razdvojimo. U tom trenutku istovremeno sam doživjela velik strah i tugu. Vrlo sam brzo shvatila da je to nešto što ću morati preživjeti sama.

Od početka sam odlučila strah zamijeniti uzbuđenjem i novim izazovom, zabrinutost radoznalošću, očekivanje iščekivanjem, razočaranje nevezanošću, bijes mojim angažmanom, prosuđivanje promatranjem, a tugu srećom. Da, tugu sam pretočila u sreću.

Nisam dopuštala umu da zaglavi na tamnome mjestu

Mnogi koji su me tih dana sretali i viđali znali su primijetiti da izgledam bolje nego ikad, kako zračim i da sam sretna. Kad sam im rekla što mi se dogodilo, ništa im nije bilo jasno. Da, tako sam odlučila. Odlučila sam ovaj put nemir pretvoriti u mir, tugu u sreću, a reakciju u odgovor. Ni trenutka nisam dopuštala umu da zaglavi na tamnome mjestu.

Odlučila sam tražiti pomoć. Obratila sam se ljudima oko sebe. Najbližim prijateljima, ali i onima manje bliskim, čak i nepoznatim ljudima. Što sam se više povezivala s ljudima, više sam se povezivala sa samom sobom. Sve mi je to pružalo drugačiju perspektivu. Na taj sam način izašla iz sebe i stvari počela gledati drugim očima. To mi je pomoglo da se povežem sa svojom dušom. A to je nevjerojatno iskustvo.

I onda preokret

Danas znam da je to bio pravi put suočavanja s promjenom. Nakon četiri mjeseca pokazalo se da je promjena koja je bila ravna najvećoj intimnoj tragediji zapravo bila novi početak, a ne kraj. Nešto važno prestalo je postojati u starom obliku, ali se zato rodilo u puno boljem i ljepšem novom obliku.

Ništa se nije dogodilo slučajno i usput. Dogodilo se jer sam ja tako odlučila, tako što sam otpustila i bila svjesno zahvalna za takvo iskustvo. Uskoro, nakon takve odluke stvari su počele sjedati na svoje mjesto. Kako sam uključila zahvalnost i promijenila svoj odabir emocija, sve se posložilo. Danas sam najsretnija i najzahvalnija osoba na svijetu. I bogatija za spoznaju da smo mi kontrolori situacija koje nam se događaju.

Odnosi su krhka životna stavka, no često ih uzimamo zdravo za gotovo. I da, upravo se to dogodilo u mom braku. Naš odnos uzimala sam zdravo za gotovo. Trebala je uslijediti promjena i izlazak iz zone komfora. Koliko god je to u početku bio velik šok i neuspjeh, shvatila sam da je to cijena veličine i održivosti.

Ne uzimam više ništa zdravo za gotovo

Trideset godina istih obrazaca ponašanja, trideset godina istih povišenih tonova, trideset godina istog načina razmišljanja... Tko može biti sretan s takvim načinom života? Jer ako nastavite postupati onako kako ste postupali, i dalje ćete dobivati ono što ste dobivali.

I suprug i ja odlučili smo riskirati. Svaki na svoj način. I jedno i drugo uvidjeli smo svoje pogreške i neuspjehe te se odvažili promijeniti svoje ustaljene obrasce ponašanja. On je zatražio bolji odnos i bolje postupanje, a ja sam zatražila novi početak i više ljubavi. Ne možete pobijediti u igri koju ne igrate. Danas osjećam samo golemu zahvalnost za tu našu hrabrost. Ta zahvalnost je stalno u porastu. Ne uzimam više ništa zdravo za gotovo.

Srce pukne ako mu oduzmete san

S osobnim rastom i uspjehom, promjene u odnosima su neminovne. Da, naši partneri ponekad teško podnose naš osobni rast i uspjeh kad on nije u skladu s njihovim. To može dovesti do problema i nesklada. Dok jedan partner pomiče svoje osobne granice, drugi stoji u mjestu. Dio naše ljudskosti žudnja je za ostvarenjem naših najvećih darova i ispunjenim življenjem.

Uspjeh pobuđuje radost. O tome treba razgovarati i argumentirati to partneru. Uspjeh je zapravo odraz zdravog samopoštovanja. Ako ga partner teško prihvaća, to znači da ima problema sa svojim samopoštovanjem. Nikad se ne bih odrekla vlastitog uspjeha i osobnog rasta da zadovoljim manjak partnerova samopoštovanja.

Na njemu je da ga izgradi. Ne na meni. Tu nikad ne bih radila kompromise. Spisateljica Pearl Buck davno je rekla: „Mnogo je načina na koje se srce može slomiti. Nebrojene su priče o srcima uništenim zbog ljubavi, ali srce doista prepukne ako mu oduzmete njegov san – što god on bio.“

Pravilo Jennifer Aniston prema kojem živim

Prihvaćati pogreške, padove i promjene, s godinama mi postaje sve lakše. Potpuno sam svjesna da sam isključivo ja odgovorna za svoj život. Počevši od svojih misli, preko svojih djela, do svojih osjećaja i svega što nakon toga slijedi. Optuživanje drugih jest opravdavanje samoga sebe. Na taj način samo odbacujemo vlastitu moć. Pogrešku treba najprije priznati, zatim je prihvatiti, ispričati se i ne ponavljati je.

Svi ovi izazovi naučili su me da živim prema pravilu glumice Jennifer Aniston koja je jednom rekla da si nakon teških događaja možeš dopustiti jedan dan za ulogu žrtve. Nakon tog dana bespomoćnosti i samosažalijevanja treba preuzeti odgovornost za svoj udio u problemu – čak i ako je taj udio samo jedan posto. Upravo sam to i ja naučila.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci