Najljepši citati Aurelija Augustina

Na današnji dan, 13. studenoga 354. godine, rođen je sveti Aurelije Augustin, vjerojatno najutjecajniji kršćanski mislilac iz antike i intelektualac čija je misao prožela zapadnu filozofiju kao i kršćansku teologiju i ostavila veliki utjecaj. Neka vas njegova mudrost i danas navede na razmišljanje...

Rani život Aurelija Augustina

Sveti Augustin (Aurelije Augustin) rođen je 13. studenoga 354. u Tagasti, gradiću u Numidiji. Danas je to mjesto u Alžiru, a zove se Souk Ahras. Augustinov otac bijaše mali posjednik, ali imanje je zbog velikih poreza donosilo sve manje prihoda. Zato se Augustin mogao školovati samo uz obilnu pomoć jednog svog zaštitnika. Taj je čin  a njega bio ponižavajuć i iako je tu milostinju primio, bio je ranjen u svojem ponosu. Neki smatraju da mu je ta okolnost utisnula u dušu onu silnu osjetljivost, koja će za njega biti karakteristična kroz cijeli život.

Dok je njegov otac, Patricije, bio poganin, majka Monika bila je gorljiva, čak fanatična kršćanka. Augustin je bio veoma živahnog duha, iznimno temperamentan, pretjerano osjetljiv, slabo discipliniran učenik, previše svjestan kako mu učenje ide stoga se nije ni naprezao.

Prve razrede škole završio je u rodnoj Tagasti. Potom je otišao u Madauru gdje je pohađao predavanja jednog gramatika kako bi se tako pripremio za zvanje govornika. Homer i grčki jezik nisu na njega ostavili jak dojam. No zato se zanosio i bio oduševljen rimskim pjesnikom Vergilijem.

Kad je Augustinu bilo 16 godina, ponestalo mu je novca pa se iz Madaure morao vratiti kući. Ovaj prisilni povratak na njega nije dobro djelovao i pridružio se jednoj bandi mladih izgrednika razbijača. Na sreću, to nije dugo potrajalo. Zahvaljujući svome dobrotvoru, mogao je nastaviti školovanje i to u Kartagi, gdje je bujao razvratan i pokvaren život, a u tu je močvaru i sam uronio. Našao si je “prijateljicu”, s njom održavao nezakonite veze te imao sina Adeodata. Uz Kartagu ga je držala ne samo želja za znanjem već i žarka ljubav prema djevojci.

Kako mu studij nije zadavao posebne brige, bio je ponosan na zavidne rezultate koje je postizao. Ipak, u duši je bio nemiran. Tada je čitao Ciceronova djela i počela mu se buditi “ljubav prema mudrosti”. Čitao je i Bibliju, no prema blještavu Ciceronovu stilu, u njegovim očima je očima bila tek bijedna knjiga.

Razdoblje manihejstva

Uskoro je upao i u mrežu Manijevih učenika te postao manihejac. Manihejci su tumačili paradoks nereda u svijetu postojanjem dvostrukog načela: dobra i zla, koja vladaju svijetom. To je naučavanje nastalo prije više od dva stoljeća u središnjoj Aziji te prodiralo malo-pomalo na Zapad, u Sredozemlje, zadajući kršćanstvu teške gubitke. Sve događaje u svijetu tumačili su kao borbu između dviju vječitih sila: svjetla i tame, duha i materije. Iz pomiješanosti svjetla i tame nastao je ovaj svijet; zato i je zao. Augustin je ispočetka bio oduševljen manihejac, no tada se počeo sve više oslobađati mitološkoga sadržaja tog nauka.

Počeo je uočavati zbrkanost manihejskog nauka na području filozofije i teologije te njezinu dekadencu na području morala. Bio je i suviše inteligentan da ne bi uočio što je u maniheizmu slabo i jadno. Sve je više tragao za pravim smislom života, a na to mu temeljno pitanje maniheizam  nije mogao dati pravi odgovor.

Kasnije će Augustin u svojim spisima s pet dokaza pobiti manihejsku zabludu. Ako ih želimo svesti na ono bitno, možemo reći ovako: Ne mogu postojati dva Boga, nego samo jedan i to onaj koji je posve apsolutno savršen, nepromjenjiv i vječan, bez početka i svršetka. A takvo biće može biti samo jedno jer, kad bi ga u savršenosti mogao netko drugi nadmašiti, onda bi taj bio pravi Bog. Dakle, moguć je samo jedan pravi Bog, nema dualizma. Završivši školovanje, Augustin je u Tagasti postao profesor te je tu službu obavljao 13 godina. Želja za karijerom odvela ga je iz Tagaste u Kartagu, a zatim će i u Rimu predavati retoriku.

Molitva za preobraćenje

Sveta Monika, majka sv. Augustina, kako je poznato, mnogo je molila za sinovo preobraćenje, no molitva je dugo ostala neuslišana. Kada je Augustin, koji je bio učitelj govorništva u Kartagi, naumio poći u Rim da bi ondje mogao još uspješnije poučavati, njegova se majka zabrinula da će u velikom gradu za njezina sina biti još više pogibelji pa ga je plačući molila da promijeni svoju odluku. Cijelu je sljedeću noć provela u molitvi, moleći Boga da spriječi odluku njezina sina o putu preko mora. Drugog je jutra doznala sva u strahu da je njezin sin otputovao.

Zašto Bog nije uslišio njezinu molitvu? Zato što je boravak u Italiji postao veoma koristan. Ondje će se Augustin obratiti. Sam će kasnije reći: “Bože, ti nisi ispunio želju moje majke da joj dadneš ono za što je uvijek molila!”

Nakon rada u Rimu, Augustin je godine 384. dobio novo namještenje u carskoj rezidenciji u Milanu, gradu koji je tada bio prijestolnica Zapadnorimskoga Carstva. Uz sve uspjehe na profesorskom, retorskom i filozofskom polju, uz udovoljavanje strastima, prati ga stalno neki unutarnji nemir. I on osjeća: “U meni su dva čovjeka…” Međutim Milano će postati odlučujuća točka njegova života. Ondje je počeo proučavati djela genijalnog mislioca neoplatonizma Plotina (205-270). Tamo ga je pronašla Monika, anđeo čuvar njegova života, te ga uspjela nagovoriti da prekine nedopuštene odnose s Adeodatovom majkom.

U Milanu je Augustin susreo biskupa svetog Ambrozija (340-397), u kojem je sebi našao dostojna partnera u raspravljanju o najvažnijim životnim pitanjima, o problemima koji su njega samoga mučili. Augustin je pozorno slušao njegove propovijedi, gutajući njegove riječi. Smatrao ga je nedostižnim govornikom. Poslije će o svojim doživljajima u milanskoj katedrali zabilježiti: “O Bože, koliko sam suza prolio kod tvojih himana i pjesama! Kako sam bio ganut kad je tvoja crkva odzvanjala od lijepa pjevanja. Oni su tonovi balzam za moje uho i s njima se tvoja istina izlijevala u moje srce tako da je u meni plamtio žar pobožnosti.”

Pronalazak kršćanstva

Uz govorništvo i ljepotu liturgijskog slavlja u Augustina je malo-pomalo počelo prodirati i Kristovo Evanđelje. Tada je čitao i Plotinove Enneade i ta lektira dala je konačan pravac njegovu životu. Po Plotinovu idealističkom misaonom sustavu te utjecaju biskupa Ambrozija definitivno se približio kršćanstvu. Međutim, još uvijek se nije mogao otrgnuti od spona koje su ga sputavale, a to su: častohleplje, uspjeh, karijera, zlato i seksualni užici.

Božja ga milost, koju za njega ustrajno moli majka Monika, prati ukorak. Augustin dobiva u ruke životopis sv. Antuna pustinjaka, iz pera sv. Atanazija, čita ga i ostaje pod dubokim dojmom. Divio se idealu mnoštva onih kojih su sve ostavili i pošli za Kristom u pustinju, u samoću, u molitvu i pokoru. Augustin i sam stoji sada pred odlučnim korakom od svoga života i mora nešto pametno stvoriti. Taj će korak biti dar Božje milosti koja ga prati. Kad kasnije o njoj bude raspravljao s pelagijancima, znat će je braniti ne samo iz Svetoga pisma, već i iz vlastitog iskustva.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci