Mojoj djevojčici

Odlučiti se za roditeljstvo veoma je važno, to znači zauvijek hodati okolo sa srcem izvan tijela. Glavna urednica Sense u Srbiji Jasmina Stojanović s nama je podijelila kako ona vidi roditeljstvo i što želi naučiti svoju djevojčicu

Moja prelijepa djevojčice, moja čarobnice velikih očiju, srca i duše koja grli svijet. Željela bih te ovome naučiti, ali ne znam koliko mogu, jer ni sama to nisam znala, jer nas tome nitko nije učio već kroz život buđenjem i rastom otkrivamo. Željela bih da kroz odrastanje na umu imaš da...

Ništa ne moraš, a sve možeš.

Da nije važno da si bolja od drugih, već da si najbolja za sebe.

Da ništa ne moraš trpjeti, podnositi, gutati i šutjeti. Život nije podnošenje, nego pronalaženje sreće.

Da način uvijek postoji i da možeš, ali zaista možeš sve što poželiš. Ali da želja dolazi iz srca, a ne iz potrebe.

Da je najvažnije da si sretna, a ne s kim, gdje i kako si sretna.

Da možeš voljeti koga god želiš i kako god želiš - da se prepoznaju duše, a ne tijela, statusi, države, godine. I kada tako voliš - sve se dogodi da ta ljubav uspije, svi putovi se otvore.

Da su ljudi nesretni jer žive kako misle da treba, a ne kako osjećaju i da zato povređuju jedni druge. Kada živiš u suglasju sa sobom - ma što to bilo, nitko te ne može povrijediti jer ćeš znati i osjećati da je tvoj život tvoj uspjeh, a ne uspjeh tvoj život.

Da ljubav nije patnja, bol, muka, da se u vezi ne trebate podnositi, nego zajedno putovati.

Da je u redu odustati. I stati. I reći da si pogriješila.

Da uvijek možeš početi iznova i da to nije propust, već snaga.

Da ne braniš svoje izbore u prošlosti, već svoju nadu u budućnost.

Da slobodno vičeš, trčiš, igraš se, veseliš, jedeš kako želiš, pričaš kako želiš, misliš kako znaš. Ne budi kao drugi i dozvoli drugima da budu ono što jesu. Svi smo različiti dok spavamo - zašto im smeta što smo različiti kad smo budni?

Da nitko ne umire, da su duše besmrtne i svuda oko nas. Da se ne bojiš smrti jer je ona samo put ka dalje.

Da Bog, univerzum, kozmos – u što god ćeš vjerovati - ne kažnjava, već nas voli. Sve što nam se dogodi, sami sebi radimo. Naše bolesti su naše zaključane emocije, naše negativne misli energije prenijete s koljena na koljeno zbog nesreća, patnji, bola koji prenosimo na svoju djecu. Bog nas voli i pomaže, vjeruj u njega. S vjerom, i dok hodaš dolinom mraka, nitko ti ništa ne može, sa svjetlom u srcu osvjetljavaš put svojoj duši.

Pružaj ruke, širom otvorene, jer samo raširene ruke mogu primiti zagrljaj.

Plači, slobodno, gorko, jecajući, jer suze čiste i odnose sve ono što preuzmemo od drugih. Kada ih ne pustimo, padaju u našu dušu, talože i stvaraju bedeme koje nitko kasnije ne može srušiti.

Samoća nije strašna, možeš biti sam i sretan. I bolje je biti sam nego u lošem društvu.

Nesreća nema stupnjeve. Ne možeš čekati da budeš vrlo nesretna ili malo nesretna. Ne može postojati mali razlog i veliki razlog za nesreću. Ne postoji razlog za nesreću. Ako si tužna - mijenjaj, počni ispočetka, vrati se unazad, učini sve što je potrebno da vratiš radost i veselje.

Ne možeš mijenjati druge. Ne možeš mijenjati ni sebe - možeš samo rasti, razvijati se, učiti i postajati najbolja verzija svog bića.

Voli sebe. Poštuj sebe. Slušaj sebe. Vjeruj sebi. Kada vjeruješ sebi, vjerovat će ti i drugi.

Otvoreno srce najjača je kozmička sila, portal kroz koji prolaze svi svjetovi, s kojima se možeš sresti, pričati, družiti. Ne daj da te itko ikada uvjeri u drugačije.

Strah ne postoji, strah je iluzija. Sve ono što dolazi nakon tvoje odluke je manje od samog straha s kojim se gledaš u oči. Zamijeni strah ljubavlju i sve ono što te plašilo nestaje. Ljubav rađa ljubav.

Ne vjeruj mom strahu, on je naučen. Suprotstavi mu se, slobodno. Neće mi biti lako, ali uvjeri me da je to samo moja iluzija jer sam suviše dugo rasla vjerujući da postoji.

Ne vjeruj mojim brižnim zabranama – demantiraj ih hrabrošću, željom za životom, voljom i zadovoljstvom, kao što to već sada radiš.

Ne uspoređuj se s drugima - ti si savršena u svemu što radiš baš takva kakva jesi. Nije važna ni ocjena, ni škola, ni uspjeh, ni posao. U svemu što budeš radila srcem i iz ljubavi bit ćeš najsretnija i samim tim najuspješnija.

Briga nije ljubav. Ne dozvoli da te brigom ucjenjuju i kontroliraju. Čak ni mi, najbliži.

Ti si čudo, stvoreno iz čuda koje treba stvarati čuda. Ti imaš moć i snagu da živiš kako želiš, ma koliko bio suprotan od onoga kako ga vide drugi, pa i mi. Jer mi smo ti roditelji, ali ti nama ne pripadaš, mi te ne posjedujemo, samo te čuvamo.


Hvala ti postojiš, moja predivna čarobnice, i hvala ti što me učiš svemu što nisam znala i što s tobom otkrivam koliko toga nisam znala. Možeš letjeti. Ja samo sada ne znam kako. Ne mogu te tome naučiti. Možda ćeš ti naučiti mene. Radujem se svemu što ću od tebe saznati.

Jasmina Stojanović

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci