Khalil Gibran: Molitva šume

Koliko puta dnevno prođemo pored drveta a da ga ni ne primijetimo? Vrijeme je da više nego ikad počnemo cijeniti prirodna blaga koja su nam dana, a pogotovo šume koje su pluća naših gradova. Pročitajte dirljivu pjesmu ovog bezvremenskog pjesnika i ne zaboravite...

Čovječe, kad pored mene prođeš,
nemoj podići ruku ni na jedno stablo,
ni na jedan grm.

Nemoj me nepromišljeno ozlijediti.

Ja sam toplina tvog doma i ognjišta
u hladnim zimskim noćima,
prijateljski hlad i štit od vreline
ljetnoga sunca.

Ja sam drvo tvoje kolijevke,
sljeme tvoje kuće, daska tvojeg stola,
postelja na kojoj spavaš
i odmorište vječnog počinka.

Čovječe, poslušaj me i usliši molitvu moju.

Ne ruši me nepotrebno, ne spaljuj me,
nepažnjom, ne sijeci me nerazumno,
ne ozlijedi me bezobzirno.

Khalil Gibran

Preporučujemo

Ostali članci