Gustav Krklec: List na grani

Uoči blagdana Svih svetih, 30. listopada, obilježava se godišnjica smrti jednog od najistaknutijih hrvatskih književnika 20. stoljeća, Gustava Krkleca. Kako je sam o svojim djelima izjavio: “Ovaj krug, ova cjelina, ovaj splet, ovaj svijet koji sam dao, koji je sav tu, neka bude kao vrelo bar za jednu kap vode žednome, neka bude bar jedan trak svjetlosti u mraku, neka bude blagi melem, neka bude šta hoće, ali svakako će biti jedan – možda mali, ali dostižan – dio onog mene koji sam bio najbliži nedostižnome, neizmjernome.“ Prisjetimo ga se ovom lijepom jesenskom pjesmom...

Osjećam živo da sam list na grani
što se iz zemlje tajnim sokom hrani.

Nemir me trza i vjetar još brži
savija, trese. Al’ me korijen drži

i ne da još da kao sjenka žuta
padnem u blato negdje pokraj puta;

još ne da da me na samotnoj stazi
okrutna noga prolaznika zgazi.

Korijen me čuva. Dobra zemlja hrani.
Osjećam živo da sam list na grani….

Preporučujemo

Ostali članci