Tango: Ples koji nas vodi sebi i drugome

Ovdje i sada, preduvjet pune svjesnosti trenutka, možda se nigdje tako dobro ne doživljava kao u tangu. Ona i on u plesnom zagrljaju osjećaju jedno drugo, glazbu, prostor. Um je negdje daleko, gospodare osjećaji i vode sve sa sobom. Tango je paradigma života, upoznajte ga "iznutra"

Kao plesač(ica) ulaziš u zagrljaj

Nema tog plesačkog para koji nema dvije lijeve noge. I odatle se korača prema tangu. Iz osobnog i zajedničkog ograničenja, uz usuglašavanje, nastaje jedan od najljepših plesova na svijetu. Nestandardiziran, odvojen od velike porodice latino-plesova, tango gotovo uvijek ide sam za sebe. I nema te osobe kod koje ne budi niz posebnih asocijacija.

A ako se odbaci da je tango tužna misao koja se pleše, ako se iz muških usana izvadi ona ruža, zaobiđu svi stereotipi i skine se sav taj težak bordo baršun koji baca neku čudnu sjenu na ples, stiže se do prozračnosti i širokog polja osobnog dubinskog rada na sebi, upravo u plesu, u paru. Ono što tango pruža i otvara u tom zatvorenom zagrljaju cijeli je novi svijet introspekcije.

Tu gdje si najbliži drugom, nepoznatom biću u zagrljaju, a stisnut u svojim mislima, strahovima, ranama ili se pak naslanjaš na očekivanja, romantične i svake druge svoje projekcije, neosviješten ili djelomice probuđen. Kao plesač(ica) ulaziš u zagrljaj i tu počinje rad, koraci koje učiš da bi se stiglo do sebe.

Više od plesa

Onaj tko otkrije, zapleše i zavoli tango osjeća kako je to mali grad u gradu. To je dobro povezana zajednica koja živi, raste, okuplja se na plesnim večerima, svakodnevno vježba i uči korake. Dočekuje svoje plesne simpatije koje dolaze izdaleka i ide u goste u druge gradove na radionice, maratone i festivale, kao što je naš Mediterranean Summer Tango Festival u Poreču na koji dolaze plesači tanga iz cijelog svijeta. Iako je većini želja posjetiti samu kolijevku argentinskog tanga, rijetki se uspiju otisnuti na tako dalek put.

No različitih zbivanja vezanih uz tango, na kojima se uči i napreduje u plesu, a usput sjajno zabavlja, može se naći diljem Europe, pa i u susjednim zemljama. Brojnošću plesača i različitih okupljanja prednjači Italija, za koju se smatra da je danas glavna zemlja kad je riječ o plesanju tanga.

Na svojim putovanjima tangerosi stižu i u Beograd. Ondje već cijelo desetljeće generacije plesača tanga podižu Sonja Živanović i Darko Dožić koji su, poštujući sve ono što su tradicionalni elementi argentinskog tanga, pokrenuli Tango Natural, školu koja uči malo drukčije. Je li tango doživljavati ples kao nešto više od plesa ili je univerzalnost plesa opravdala njegovu i malo dublju primjenu od one samo plesačke?

Šaren i zabavan duhovni put

„Tango je duhovni put zato što nas izaziva", kaže Darko, „a to je važno jer smo u biti svi, htjeli ili ne, na duhovnom putu. Samo je pitanje prihvaćamo li u životu, vidimo li i tumačimo signale koji su oko nas. Eckhart Tolle kaže: 'Patnju vam nitko ne može uzeti. Ona je vaš najveći prijatelj.' I mi u onoj mjeri u kojoj se nesavršeno odnosimo prema svom duhovnom putu, tj. koliko ga zapostavljamo, toliko više patimo, šamarani stvarnošću koja nas budi da se promijenimo, krenemo nešto učiniti. Tango je zato kao paradigma života gdje čovjek preispituje koliko je na svojim nogama, kako se osjeća, kako osjeća glazbu, osobu ispred sebe, susret s drugim ljudskim bićem.

Sve to zajedno ujedno je i ono što imamo u životu. No, za razliku od života gdje se čovjek može po dva-tri dana ili čak cijeli mjesec skrivati od izazova, u tangu to ne može. Ovdje imaš zadatak stajati na jednoj nozi; padneš li, stvori ti se emocija zbog izgubljenog balansa. Možeš se već tu, u prvih pet minuta, baviti svojim odnosom prema padu, ne možeš pobjeći. Ne kriješ se.“ Naš sugovornik naglašava kako je riječ o zabavnom, šarenom duhovnom putu „gdje čovjek svaki put kad preuzme odgovornost, kad se pozabavi sobom, dobije nagradu u obliku nečega što se spontano ugradi u njega“.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci