Krava na parkiralištu - zen metoda za rješavanje ljutnje

Krava na parkiralištu, Leonarda Scheffa i Susan Edmiston, prava je zen radna bilježnica koja nam donosi vježbe za razumijevanje i pravilno usmjeravanje ljutnje

Vitalna energija je u njoj

Ono što zasigurno svima nama nedostaje način je na koji možemo kontrolirati ljutnju koja nam često zna pokvariti svakodnevicu. Ljutnja je važan dio našeg unutrašnjeg svijeta i svatko od nas pronalazi različite uspješne ili manje uspješne načine na koje se nosi s njom. Kako god bilo, ta emocija koja se gotovo uvijek percipira kao negativna i štetna u sebi skriva našu vitalnu životnu energiju.

Jako je važno naučiti je usmjeravati kako bi nam život nosio zadovoljstvo, sreću i bliskost s drugima, a ne rasprave, svađe, vikanja i durenja. Zanimljiv priručnik koji mi je otkrio neke nove načine kako se nositi s ljutnjom pronašla sam u knjizi Krava na parkiralištu - zen metoda za rješavanje ljutnje autora Leonarda Scheffa i Susan Edmiston.

Muuu

Na vrlo razumljiv način autori nam objašnjavaju jednostavne metode i tehnike ovladavanja ljutnjom na osnovi vrlo uspješnog programa kontrole ljutnje koji je osmislio Leonard Scheff, baziranog na budističkim načelima. Mnogi od nas vjeruju da si, kada su ljuti, zapravo ne mogu pomoći te kako u tim situacijama nemaju izbora ni ikakve kontrole nad ljutnjom, a između osjećaja ljutnje i načina njezina iskazivanja ne vide nikakvu razliku.

Glavna misao knjige, koja ujedno objašnjava i njezin naslov, na vrlo zgodan se način ilustrira jednom parabolom: zamislite da na prepunom parkiralištu čekate slobodno mjesto i upravo u trenutku kada se jedno oslobodi, na njega se uparkira veliki džip. Vrlo je lako svakome od nas zamisliti bijes koji se u tom trenutku probudi. Kao novi način razmišljanja o ljutnji, autori predlažu da zamislite kako je umjesto drugog vozača na to slobodno mjesto ušetala krava, koja se na vaše gunđanje i vikanje samo okrenula i ispustila zvuk: muuu.

(Ne)važna, (i)racionalna i (ne)moguća

Ovo vam je sigurno izvuklo osmijeh na lice – i najvjerojatnije uvelike umanjilo vašu ljutnju, a ono što se zapravo promijenilo time, kako autori ističu, naša je vlastita perspektiva. „U tom slučaju, umjesto važnog, ali dugotrajnog i trenutačno nemogućeg procesa u kojem ćemo otkriti svoje duboke emotivne razloge bijesa u svojoj prošlosti i djetinjstvu, ono što sada odmah možemo učiniti jest upitati se što je naša nezadovoljena potreba u tom trenutku (što mi izaziva ljutnju) i istražiti koliko je (ne)važna, (i)racionalna i (ne)moguća“, objašnjava Scheff.

Na taj način, nakon što identificiramo stvarne nezadovoljene potrebe, prestajemo biti ljuti, odnosno kada smo razumjeli zašto tako reagiramo i koje nam tipke unutar nas samih aktiviraju ljutnju, možemo promijeniti vlastitu reakciju u trenutku kad ih pritisnemo. Scheff i Edmiston ukazuju nam na to koliko je važno osvijestiti svoju ljutnju i razviti vlastite sposobnosti da je kontroliramo i budemo svjesni posljedica koje nam njezino neadekvatno izražavanje može donijeti.

Ivona Savić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci