Skriveni kutak Gorskog kotara: Provedite vikend u zelenom raju

Gorski kotar bajkovita je destinacija koja nam otkriva kako je to živjeti za prirodu i uz prirodu. Mudrost lokalnog stanovništva i skriveni zakutci u kojima su šume zelenije, a potoci čišći otvaraju se pred nama na svakom koraku. Evo kako provesti dan ili više u tom zelenom raju

Idealno utočište za odmor duha i tijela

Bajkoviti Gorski kotar smjestio se na pola puta između Zagreba i Rijeke i sve donedavno služio je samo kao usputna stanica prema moru ili prema Zagrebu. Iako nijedan putnik-prolaznik nije mogao ostati ravnodušan prema tom bajkovitom krajoliku prekrivenom bujnom crnogoricom, pitoresknim planinskim proplancima i livadama, zagonetnim dvorcima koji se krajičkom oka mogu zapaziti s autoceste te idiličnom prizoru jezera Bajer kod Delnica, Gorski kotar je sve dosad bio prilično zapostavljen. No, čini se da se percepcija polako mijenja, posebice u ovih posljednjih godinu dana pandemije koja nam na neki način diktira životni ritam i navike, a ljudi sve više otkrivaju prirodne i kulturne ljepote u svojoj blizini.

Tako sam i sama prošle godine u više navrata pohodila ovaj predivni kraj, prema mom mišljenju, možda i najbajkovitiji predio kontinentalne Hrvatske. Od prirodnih ljepota, jezera, spilja, planinarskih staza, bistrih gorskih rijeka do bogate kulturne baštine, raznih priča i legendi, ali i odličnih goranskih specijaliteta, Gorski kotar liječi svakodnevni stres ili tjeskobu. Ovdje ćete pronaći idealno utočište za odmor duha i tijela bilo da odaberete zahtjevnije planinarenje, rafting ili pak laganu šetnju prirodom, kupanje u jezerima ili skupljanje gljiva.

Gorski kotar

Upravo s tom mišlju, organizirala sam odmor za sebe i prijatelje u srcu Gorskog kotara, u mjestu Lokve, koje smo odredili kao bazu tijekom trodnevnog boravka. Želite li optimalno iskoristiti vrijeme u prekrasnoj prirodi Gorskog kotara, svakako treba planirati barem jedno ili dva noćenja. No, čak i oni koji se odluče na kraći, jednodnevni izlet u ovaj zeleni raj, doći će kući „napunjenih baterija“. Dovoljno je napraviti izlet u Park-šumu Golubinjak koji se nalazi na samo sat vremena vožnje od Zagreba.

Park-šuma Golubinjak

Nama je Golubinjak bio početna stanica i uvod u čarobni vikend u Gorskom kotaru. Ulaz u Park je tik ispod autoceste, tu je rampa kod koje se plaća ulaznica od 17 kn te veliko parkiralište od kojeg kreće staza posred prekrasne planinske livade, sve do ugostiteljskog objekta s terasom na kojoj se može popiti kava ili nešto pojesti. Uz ulaznicu smo dobili i letak s kartom označenih zanimljivosti Parka. Oni koji ne misle previše vremena odvojiti za Golubinjak, mogu se striktno držati karte i u sat vremena obići nekoliko lijepih punktova.

Gorski kotar‘Paklena vrata’ unutar Park- šume GolubinjakNo Park-šuma nudi mnogo mogućnosti. Svatko tko želi doživjeti ljepotu i veličanstvenost goranskih šuma, moći će to u punoj mjeri ostvariti šećući upravo puteljcima Golubinjaka. Velika zelena čistina okružena stasitim stablima crnogorice koja se uzdižu visoko iznad bijelih stijena, a sve na površini od 50-ak hektara, svakoga će ostaviti bez daha. Ovdje se na malom prostoru nalazi većina prirodnih osobitosti važnih za goranski šumski svijet. U okružju visokih stabala smreka i jela, u bogatstvu kraških fenomena spilja i stijenja, stvoren je prirodni sklad te je stoga ovo područje zaštićeno još davne 1955. godine.

Blizu one krasne livade na ulazu u Golubinjak smjestila se i jedna od najvećih atrakcija Parka – tzv. Kraljica šume. To je jedno impozantno stablo jele, opsega većeg od četiri metra i visine 42 metra koje može obujmiti troje ljudi!

Mene je posebno oduševila Ledena spilja koja nam je došla kao pravo osvježenje za vrućeg ljetnog dana. U spilju se ulazi strmom padinom, a tijekom spuštanja osjetila sam strujanje hladnog zraka. Jednom kad smo zašli u unutrašnjost spilje, osjećali smo se kao da smo zakoračili u hladnjak ili čak zamrzivač. Budući da je bio izrazito topao dan, Ledena spilja zaista se doimala „ledeno“.

Baš tu, u njenoj blizini, nalazi se i „famozno raskršće“, odnosno putokaz koji na jednu stranu upućuje na stazu turističkih atrakcija, a drugi dio znaka pokazuje na početak Kružne staze koja u puno većem krugu obilazi Park-šumu. Kako smo imali dovoljno vremena, ambiciozno smo se odlučili za Kružnu stazu, ne znajući da će nam ta odluka donijeti pravu avanturu koje se ne bi posramio ni Indiana Jones. Naime, koliko je turistička staza odlično markirana i očišćena, toliko je Kružna staza sve suprotno od toga. Markacija na nekim mjestima prestaje, staza se povremeno račva na dva ili više puteljaka, a s vremena na vrijeme staza pred našim očima nestaje u visokom šipražju koje smo potom prisiljeni preskakati i krčiti da bismo se probili dalje.

U nekom trenutku shvatili smo da se nalazimo blizu gornje ceste koja vodi prema Mrkoplju, pa smo izbili na nju i hodali do sljedećeg ulaza u Park-šumu i na Kružnu stazu kojom smo se na kraju ipak uspješno vratili na ulaz u Park. Imali smo i uzbudljiv susret sa svježim tragovima medvjeda, što je samo dodatno pojačalo adrenalinski naboj. U svakom slučaju, ako ste za pustolovinu, nećete požaliti ako izaberete Kružnu stazu. No ako želite prošetati šumom i obići najljepše atrakcije koje uključuju nekoliko spilja, Kraljicu šume, amfiteatar, Paklena vrata i tzv. Medvjeđi brlog, onda se držite markirane turističke staze.

U oba slučaja uživat ćete u prekrasnom krajoliku, a možda putom susretnete i Polnočnjaka, biće iz bogate lokvarske mitologije. To je zapravo div visok 14 metara, obučen u crni kaput i sa šeširom na glavi i palicom u ruci. Vjerovalo se da obitava u Golubinjaku. Ako uvečer, nakon što bi zazvonila zvona crkve sv. Katarine u Lokvama, krenula kući, Polnočnjak bi izišao iz sjene šume Golubinjaka i uzeo djecu k sebi.

Lokve

Nakon uzbudljive avanture u Park-šumi Golubinjak, krećemo kroz stoljetni drvored stabala, prema centru Lokvi, koji se nalazi na samo nekoliko minuta udaljenosti. Lokve su malo goransko mjesto sa samo tisuću stanovnika, no bogate i duge povijesti. Spominju se već početkom 15. stoljeća, a njihov nastanak uvjetovan je položajem uz trgovačke putove duž frankopanskog feuda, na putu iz unutrašnjosti Hrvatske prema moru i lukama.

Gorski kotarDvorac Stara SušicaKad spominjemo obitelj Frankopan, valja napomenuti da je prošlost cijelog Gorskog kotara povezana s ovim krčkim knezovima koji su obilježili više od pet i pol stoljeća hrvatske povijesti. Od 1118. do 1671. godine članovi te velikaške obitelji bili su nositelji političkog, društvenog, gospodarskog i kulturnog razvoja Hrvatske. Stoga je osmišljena i kulturno-turistička ruta pod nazivom „Putovima Frankopana“ koja, osim Krka i Vinodola, obuhvaća i Gorski kotar.

Od ukupno sedamnaest kaštela, utvrđenih gradova, i dvoraca te tri sakralna kompleksa, njih pet nalazi se u Gorskom kotaru. Jedan od najatraktivnijih je dvorac Stara Sušica, danas planinarski dom, koji je preuređen u sadašnjem, historicističkom izdanju krajem 19. stoljeća kada su ga kupili riječki trgovci Neuberger. Svojim bajkovitim izgledom podsjeća na dvorac Hogwarts iz popularnih filmskih nastavaka o malom čarobnjaku Harryju Potteru, pa je stoga iznimna atrakcija.

No vratimo se na Lokve. Svoj pravi procvat Lokve su doživjele početkom 19. stoljeća, u doba Napoleona, kada je ovuda prošla cesta Lujzijana, spojivši tako grad Karlovac s morem. Uz cestu su počele nicati kuće i sela, Frankopani su na rječicama imali pilane i mlinove, a tu se također nalazila i velika šumarija.

Izgradnjom autoceste prema Rijeci, Lokve su ostale malo po strani, ali upravo u tome leži njihova prednost. Iako nisu uz samu autocestu, do središta mjesta treba vam samo desetak minuta od izlaza Delnice. Ovaj predio Gorskog kotara obiluje bajkovitim i skrovitim kućicama za odmor i idealna je baza za istraživanje prekrasne okolice i mnogih prirodnih zanimljivosti. U središtu Lokvi, blizu crkve sv. Katarine, rezervirali smo jednu takvu kućicu za odmor i još isto popodne uputili se na kupanje u obližnjem Lokvarskom jezeru.

Lokvarsko jezero

Starije generacije pamte ga još i pod nekadašnjim imenom Omladinsko jezero. Naime, taj je naziv dobilo po omladinskim radnim akcijama između 1952. i 1955. godine kada je gotovo 27.000 mladih sudjelovalo u izgradnji brane na rijeci Lokvarki. Takva brana u svijetu do tada je postojala samo na Filipinima i njezina izgradnja bila je pravi pothvat.

Zanimljivo je da je umjetno Lokvarsko jezero stvoreno na mjestu nekadašnjeg naselja Srednji Jarak, čiji su se stanovnici u potpunosti morali iseliti. Izgradnjom brane potopljeno je čak sedamdesetak kuća, tri pilane, slastičarnice, gostionice i kapelice. I danas, kada se jezero povremeno isuši radi remonta hidroenergetskog sustava Vinodol, koji uključuje Lokvarsko i obližnje jezero Bajer u Fužinama, mogu se razaznati potopljeni ostaci nekadašnjeg naselja.

Gorski kotar

Sljedeće čišćenje tunela i isušivanje jezera najavljeno je za 2022. godinu, pa svakako ove godine treba iskoristiti blagodati šetnje, kupanja i vožnje po jezeru. Jer iako je Lokvarsko jezero umjetno jezero, ono se savršeno uklopilo u prirodni okoliš crnogoričnih šuma, pa i danas predstavlja turističku atrakciju. Upravo na ovom jezeru održano je i 1. svjetsko prvenstvo u podvodnoj orijentaciji 1973. godine, a od 1978. uz jezero se održava tradicionalni susret planinara i ljubitelja šetnji te biciklista. Lokvarsko jezero bogato je klenom, šaranom, pastrvama i drugim vrstama slatkovodnih riba, pa je i omiljeno boravište ribiča. Upravo ovdje 1968. godine ulovljena je tada najveća potočna pastrva u svijetu, teška gotovo 25 kilograma!

Danas se na jezeru nalazi popularno kupalište i ugostiteljski objekt Njupač, s lijepom terasom na kojoj se može nešto popiti ili brzinski prezalogajiti. Odmah uz kupalište usidrena je i motorna splav Čača, kojom njezin simpatični vlasnik Ferdinand Crnković svakodnevno vozi panoramske ture po jezeru. Ferdinand je domaći Goranin, iz obližnjih Mrzlih Vodica, gdje je uredio i četiri drvene kućice u obliku piramide, u kojima ugošćuje izletnike i turiste. Ferdinand je prava lokalna legenda. Na njegovoj splavi svira uglavnom blues, a on u svojem tipičnom outfitu, koji se obavezno sastoji od kožnog prsluka i kožne kapice kakvu su nosili južnjaci u Američkom građanskom ratu, suvereno brodi po Lokvarskom jezeru i upoznaje goste s prirodnim ljepotama i lokalnim zanimljivostima.

Gorski kotar

Tijekom vožnje, na karti nam pokazuje kuda je nekad prolazila dionica ceste Lujzijana koja je danas potopljena, baš kao i nekadašnje naselje. Oko cijelog jezera proteže se krasna šetnica u duljini od 18 kilometara, no za taj pothvat treba izdvojiti barem pet sati uz stanke za odmor. Šetnica je, kao što smo od lokalnih ljudi čuli, na nekim mjestima nešto slabije prohodna, pa nas je Ferdinand, po našoj želji, ostavio na njezinom najatraktivnijem dijelu, s istočne strane jezera. Tu smo se s obale uz bajkovite kućice za odmor popeli na stazu uokvirenu jelama, paprati i planinskim cvijećem.

Sa staze smo uživali u fantastičnom pogledu na jezero, zaštićeni hladom crnogorične šume i opijeni prekrasnim svježim zrakom. Odatle smo oko pola sata šetali natrag do kupališta uživajući u prekrasnim vizurama. Iako je tura na splavi kružna, s Ferdinandom se može dogovoriti da pristane na bilo kojoj točki uz jezero ako se netko odluči kombinirati vožnju jezerom i šetnju ovom predivnom stazom.

Kad je riječ o jezeru, treba također napomenuti da su Lokve desetljećima bile poznate i po žabljim specijalitetima, a skroviti restorančić Eva, u šumi iznad kupališta, i danas nudi nekoliko zanimljivih jela od žaba, kao što su pohane žabe ili pak pijane žabe s tagliatellama. Ovdje u srcu Gorskog kotara svakako treba kušati i goranske specijalitete od divljači, vrganja i drugih delikatesnih gljiva kojima tijekom ljeta i jeseni obiluju okolne šume. Tu su i nezaobilazni štrudli s borovnicama i drugim bobičastim voćem, a popularni su i goranski likeri.

Kuća prirode 'Kotač' i goranski likeri

Likeri su jedan od prepoznatljivih suvenira Gorskog kotara bez kojega se nemojte vraćati kući. U Lokvarskom kraju po proizvodnji likera najpoznatiji je Vid Arbanas koji sa suprugom u Lokvama vodi Kuću prirode Kotač. Obavezna je to usputna stanica i najbolja „apoteka-suvenirnica“ prije odlaska kući, no za posjet svakako treba izdvojiti minimalno sat vremena. Name, Vid je prava enciklopedija samoniklog bilja kojim se intenzivno bavi više od dvadeset godina.

Gorski kotarPlaninske ljekovite trave sa suprugom bere od ranog proljeća do kasne jeseni, a prvi aperitiv koji su osmislili bio je San Hubert na čijoj se etiketi nalazi mrki medvjed, jedan od zaštitnih znakova Gorskog kotara. San Hubert, nazvan po zaštitniku lovaca, kao bazu ima rakiju od malvazije, a povrh toga čak pedeset vrsta gorskih trava i sedam vrsta šumskog voća. Doista impresivno! Vid nas je podučio i tome kako pravilno treba konzumirati ovo piće. Naime, aperitiv se pije tri do pet minuta prije jela u malim gutljajima, nikako naiskap jer se želudac od toga naglo zgrči i pravi učinak izostaje. Aperitiv treba piti polako, a poželjno je i da bude gorak, a ne sladak. Nakon takve čašice, a Vid preporučuje jednu do najviše dvije, proradit će svi želučani sokovi i tada je želudac spreman primiti hranu.

Uz aperitive, Vid ima i digestive, od kojih nam se najviše svidjela Papra. Papra, uz rakiju od muškata, sadrži četrnaest vrsta bilja i četiri korijena: anđeliku, medvjeđu šapu i hren, a četvrti sastojak Vid je zadržao za sebe. O digestivu smo naučili da uvijek treba biti hladan i da se mućka u ustima nekoliko minuta prije konzumacije jela. Poanta je u tome da se cirkulacija i osjetila vrate u funkciju nakon obroka koji je aktivirao sva naša osjetila. Jedna ili dvije čašice digestiva izbacuju dodatni zrak nakupljen tijekom obroka i oslobađaju krvotok.

Uz desert Vid preporučuje nešto slatko, poput likera od divlje ruže ili šumske borovnice. Važno je da se aperitivi, digestivi i likeri ne brkaju. Naime, kada biste, kako tvrdi Vid, uz kolač popili digestiv Papru, dobili biste odmah žgaravicu. Naš domaćin pun je mudrih savjeta i prije svega naglašava važnost prirode koju smatra najboljom učiteljicom i hraniteljicom s kojom se treba družiti i stalno dalje istraživati i proučavati.

Motivirani ovim korisnim i mudrim savjetima i zagrijani nakon pomne degustacije Vidovih ljekovitih proizvoda odlazimo na odmor u naš lijepi smještaj kako bismo se pripremili za posjet još jednom prirodnom dragulju ovoga kraja – Nacionalnom parku Risnjak.

Nacionalni park Risnjak

Nacionalni park Risnjak posebna je priča ili bolje rečeno bajka. Jedinstven po svojim prirodnim ljepotama i raznolikosti, on je magnet za istinske planinare, ali i za sve one koji vole šetati po prirodi. Tu se nudi bezbroj mogućnosti, od zahtjevnijeg planinarenja do samog vrha na 1528 metara do posjeta izvoru rijeke Kupe, jednom od najdubljih hrvatskih vrela, sve do šetnje poučnom stazom Leskom, jednom od prvih takvih poučnih staza u Hrvatskoj.

Gorski kotarKao najbolji uvod u Nacionalni park Risnjak, mi smo se odlučili upravo za stazu Lesku jer je edukativna i sadrži niz od dvadesetak informativnih panoa koji su nam najbolje približili prirodno i kulturno nasljeđe Risnjaka. Sam Park osnovan je 1953. godine, a ime je dobio po risu (Lynx lynx), svom najpopularnijem stanovniku koji se rijetko gdje u Europi može, kao ovdje, vidjeti u svom prirodnom staništu. Ovaj šumoviti gorski masiv dom je još dviju velikih europskih zvjeri – medvjeda i vuka. U Hrvatskoj danas imamo oko tisuću jedinki mrkog medvjeda, što je gotovo dvostruko u odnosu na prije petnaestak godina. Bogat je ovo kraj i brojnim biljnim vrstama, među kojima se posebno ističe zaštićeni cvijet runolist.

Oni koji se odluče posjetiti izvor Kupe i njezin gornji tok oduševit će se čudesnom Dolinom leptira. Na ovom malom prostoru nailazimo više od stotinu vrsta, što je oko šezdeset posto hrvatske faune leptira.

Nakon dva sata ugodnog hoda po Poučnoj stazi Leski, odmaranja na prekrasnim planinskim proplancima i kave u objektu Nacionalnog parka na ulazu, krećemo natrag prema Lokvama. Prije ulaza u same Lokve prolazimo kroz naselje Homer. Stoga, ako mislite da je Homer samo ime simpatičnog trbušastog pater familiasa iz popularne animirane serije The Simpsons, varate se; on postoji ovdje u srcu Gorskog kotara u obliku malog naselja, predgrađa Lokvi. Mislim da bi stanovnici Homera svakako trebali razmisliti o uključivanju animiranog debeljka u promociju mjesta.

Spilja Lokvarka

Iz Lokvi nikako ne smijete otići a da ne posjetite najdublju spilju u Hrvatskoj, Lokvarku. To je ujedno i jedna od naših najljepših i najvećih spilja. Otkrivena je slučajno 1911. godine prilikom iskopa kamena. Ulaz u spilju je iznad ceste koja vodi prema Lokvama iz smjera Delnica, odnosno Rijeke. Uz cestu se nalazi info-kućica, gdje se mogu kupiti ulaznice, a u obilazak se može na svaki puni sat u pratnji licenciranog vodiča. Kroz četiri galerije, od ukupno šest dosad otkrivenih, spustit ćete se na dubinu od 75 metara, dok je ukupna poznata dubina veća od 270 metara.

Gorski kotarHodajući kroz galerije bogato urešene stalaktitima i stalagmitima, zadivljeno smo promatrali najnevjerojatnije oblike koji pod igrom umjetnog osvjetljenja dobivaju neku novu, čudesnu i pomalo mističnu notu. U spilji se nalazi galerija pod nazivom Katedrala na kojoj se ističe veliki stup visine čak 16 metara, a u drugom smo dijelu uočili oblik mamuta koji je nastao spojem stalaktita i stalagmita. Obilazak spilje traje oko sat vremena i idealan je za početak ili kraj boravka u Lokvama upravo zato što se nalazi na samom ulazu.

U Lokvarskom kraju ima puno toga za istraživanje, stoga smo sigurni da ćemo se tamo još mnogo puta vraćati. Vjerujem da će to učiniti i mnogi drugi koji su posjetili taj kraj. Velika je vrijednost što se ljudi sada sve više okreću prirodi i aktivnostima na svježem zraku, otkrivanju zelenih destinacija u svome susjedstvu, koje su godinama odgađali za „neki drugi put“ jer su nam preblizu.

Prvo se, naravno, obilaze druga, „važnija“ mjesta i, po mogućnosti, što udaljenija. Otići za vikend u Toskanu, smucati se po Azurnoj obali, obići brojne europske metropole, otisnuti se na neko egzotično putovanje na što dalju prekooceansku destinaciju… I sve je to u redu kada bismo prvo krenuli od onoga što nam se nalazi u vlastitom dvorištu, a što je isto tako lijepo i vrijedno.

Valjda je trebalo doći do nečega poput pandemije da bi nam se promijenila percepcija i kako bismo spoznali da je „egzotika“ i tu pokraj nas, na samo sat vremena vožnje od našeg doma, kao što je to slučaj s Gorskim kotarom, tim zelenim srcem Hrvatske punim čarobnih i čudesnih kutaka koji nam se nude za istraživanje. Sve što nam pritom treba samo su jedan dobar ruksak, udoban par tenisica ili gojzerica, puno dobre volje i manje novaca, a po mogućnosti, i dobro društvo. Minimum uloženog za ono što ćemo dobiti zauzvrat – ispunjeno srce i zajamčen osmjeh na licu, a da za to nismo morali prijeći stotine i stotine kilometara.

Ivana Kovačić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci