Bliže sebi, bliže sreći: Moj put na festival joge u Indiji

Na tjedan internacionalnog festivala joge u Rishikeshu, malom gradu na obroncima Himalaje, na sjeveru Indije, fotografkinja Kristina Lenard otputovala je početkom godine s kolegama iz zagrebačkog studija u kojem već dugo vježba te uči za učiteljicu joge

Zašto je Rishikesh znan kao svjetska prijestolnica joge jasno je na prvi pogled – u svakom se njegovu kutku vježba joga i meditira. Zajedno, turisti i lokalno stanovništvo. Na festivalu joge, koji se održavao u ašramu Parmarth Niketan, najvećem hramu u gradu okruženom prekrasnim vrtovima po kojima šeću stotine ljudi svih boja i nacionalnosti, podučavali su najslavniji i najpoznatiji učitelji joge iz cijelog svijeta.

Program je počinjao u 4 sata ujutro i trajao do kasnih popodnevnih sati, a osim vježbanja raznih stilova joge, bio je ispunjen duhovnim i fizičkim aktivnostima kao što su: pranajame, kirtan, reiki, puja ceremonije (molitveno slavlje), satsang (duhovno okupljanje), akupresura i brojne druge iscjeljujuće tehnike. Tu sam prvi put iskušala iyengar jogu koja je specifična po tome što se, da bi se olakšao ulazak u asane, koriste pomagala, primjerice ciglice ili užad. Iyengar joga ima dosta istezanja što je godilo mojoj kralježnici koja se ukočila nakon dugog putovanja.

Kristina LenardKristina Lenard Put na festival joge u Indiji

Prvih tjedan dana, kao i većini zapadnjaka, sve mi je predstavljalo kulturološki šok – kaos u prometu, prljave ulice pune divljih, napuštenih pasa koji lutaju uokolo, a preko noći se skutre uz krave pokušavajući se ugrijati. Ali već drugi tjedan više nisam primjećivala takve stvari, preskakala sam kravlje balege kao da je to nešto najnormalnije na svijetu.

Nakon intenzivnog programa festivala, uživala sam u šetnjama, sunčanju i fotografiranju uz Ganges, tradicionalnom okupljalištu i stranaca i domaćina, gdje je živo i veselo tijekom cijelog dana. Tu se skupljaju tisuće ljudi koji se kupaju, meditiraju, pjevaju, plešu i bubnjaju... Izrazito je opuštajuće biti ponesen takvom atmosferom, samo sjediti i upijati glasove i pjesme dok vas hladi povjetarac s rijeke. Na Triveni Ghatu, mjestu predviđenom za sveto kupanje, i ja sam zaronila u rijeku za koju vjeruju da ima iscjeljujuće moći. Doduše, moje je „kupanje“ vrlo kratko trajalo, svega nekoliko sekundi, jer je rijeka bila jako hladna, ali i čista jer nije daleko otekla od svog izvora na Himalaji.

Put na festival joge u Indiji Put na festival joge u Indiji

Kao prava turistkinja, posjetila sam i tzv. hram Beatlesa, zbog čega je Rishi­kesh i postao slavan u cijelom svijetu. Naime, liverpulska četvorka došla je 1968. godine u ašram jogija Maharishija Mahesha da bi pohađala napredni tečaj transcendentalne meditacije, a danas se tu hodočasti da bi se posjetile kupole od šiblja, gdje su članovi slavnog benda meditirali i gdje su, navodno, napisali većinu pjesama za svoj album The Beatles, poznatiji kao The White Album.

Posljednjih tjedan dana odmora provela sam sama. Kako je moja grupa otišla na izlet na Himalaju, dobro mi je došlo malo samoće, iako su mi svi savjetovali da žena u Indiji ne bi smjela ostati ni putovati sama. Otkazala sam sobu u finom, zapadnjački uređenom hotelu i unajmila tipičnu indijsku sobu koja se zaključavala lokotom. Kat ispod moje sobe, u stančiću od 10 četvornih metara živjela je žena s dvije kćeri. Balkon ispred njezinog stana bio je ujedno i njezin štand, gdje sam kupovala drvene narukvice, a iznad se nalazila njihova improvizirana kuhinja, prekrivena najlonom.

Kad god bih je vidjela, bila je sretna i nasmijana, čemu sam se neprestano čudila imajući na umu uvjete u kojima žive. Dojmio me se način kako živi ta obitelj i brojne druge slične njoj. Za naše pojmove, oni su jako siromašni, ali ih to uopće ne zabrinjava, kao što bi nas da smo u takvoj situaciji. Kad sam odlazila, ostavila sam im sitnice kao što su fen, kozmetika i nešto odjeće, zbog čega su bili neizmjerno sretni, a ja sam otkrila sreću i ljubav u darovanju svojih stvari.

Njezinu obitelj, ali i brojne strance iz svih krajeva svijeta ne bih vjerojatno nikad upoznala da nisam ostala sama. Upravo mi je taj ostanak pružio najvrednije iskustvo – suočavanje s vlastitim strahovima u trenutku kad sam odlučila ostati sama preostalih osam dana. Kada sam uspjela otpustiti strah, prepustiti se tijeku događanja i životu, dogodilo mi se puno lijepih stvari. Otkrila sam da se mala čuda događaju svaki dan i kako ljubav dolazi na mjesto straha. Sinkroniciteti su mi se događali svakodnevno, a odgovori na moja pitanja dolazili su na nevjerojatne načine i od nevjerojatnih ljudi samo onda kad bih se „pustila“ i prepustila se trenutku.

Kristina Lenard

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci