Una Pašić Gregović: Oblikovalo me odrastanje na obalama Nila

Doula Una Pašić Gregović od trećeg razreda osnovne škole živi u Zagrebu, no barem jednom godišnje posjećuje zemlju svog rođenja. Egipat su uz nju zavoljeli i suprug Petar, kao i trogodišnji sin Zrin. Ova 26-godišnjkinja ispričala nam je kako je Egipat utkan u njenu svakodnevicu te podijelila savjete - što obavezno morate posjetiti u njenoj rodnoj Aleksandriji, a što u Kairu

Egipat je zemlja mog rođenja i mog djetinjstva. Moj djed je zbog posla s obitelji živio u Egiptu, pa su se vratili u Hrvatsku, ali je moj otac, također zbog posla, otišao u Egipat s mojom majkom i tada jednogodišnjom sestrom. U Aleksandriji smo se rodile moja druga sestra i ja, ondje smo proveli velik dio mog djetinjstva. Iako nisam rodom iz Egipta, on je veliki dio mene. To je zemlja koja me uvijek zove i koja mi uvijek nedostaje. Zemlja u kojoj me muž zaprosio i zemlja u kojoj, čim mi stopalo dotakne zemlju, osjetim onaj “tu sam” osjećaj.

Sretna sam što moj muž dijeli sa mnom ljubav prema Egiptu i veseli se svakom putovanju jednako kao i ja (čak je i dosta jezika pokupio kroz ove godine) tako da zajedno tu ljubav prenosimo i našem sinu, a uskoro i drugom. Dat ću sve od sebe da znaju gdje im se mama rodila, prohodala, propričala i nadam se da će u životu prepoznati “salem aleikum” i sa širokim osmijehom na licu uzvratiti s “w aleikum salem”. Kod nas doma, u svakom kutku može se pronaći neka egipatska sitnica, u našem su razgovoru njihovi izrazi i kolokvijalizmi, na repertoaru neki recepti, a u ormariću sa začinima uvijek stoje kim, egipatski cimet i ras el hanout (mješavina začina)

aleksandrijaAleksandrija

Egipat posjećujem barem jednom godišnje. Ponekada samo u smislu ljetovanja na Crvenom moru, ali najčešće se trudim ljetovanje spojiti s boravkom u Aleksandriji i Kairu. Uvijek više naginjem Aleksandriji jer jednostavno volim taj grad najviše, tamo se osjećam najugodnije, i većina prijatelja mi je tamo pa je uvijek i zabavnije. Iako moram priznati da i Kairo jako volim, ali taj grad za mene predstavlja pravi egipatski kaos, dok je Aleksandrija više - doma.

70770848_384640078879454_3335432039977576675_nZadnje putovanje, ovoga ljeta, bilo je kratko i neočekivano. Stvorila nam se prilika da otputujemo u zadnji čas, ali s obzirom na moju trudnoću odlučili smo samo posjetiti grad Hurghadu kako bismo se odmorili prije zahtjevne jeseni. Ovog puta s nama su išle moja svekrva i muževa sestra i baš sam sretna što su smo mogli podijeliti to iskustvo. Fokus je bio više na odmoru, kupanju i uživanju na plažama, ali iskoristili smo slobodno vrijeme za izlete u krugu Hurghade koji se nude, i ponovno bili u turisti u mojoj rodnoj zemlji. Iduće putovanje planiramo barem na mjesec dana pa ćemo obići i ostale gradove, ali tada će biti malo zahtjevnije s dvoje djece pa već sada razmišljamo što i kako...

Već godinama do Egipta putujemo charter letom ili iz Beograda ili Ljubljane, jer nema presjedanja. Tako da za vrijeme leta moj sin gleda kroz prozor, igra se s igračkama, veseli se hrani kad stigne a često i većinu leta odspava. Charter let traje oko tri sata, tako da često put do aerodrome bude duži (ako letimo iz Beograda), ali stvarno nemam zamjerke.

Najdraža mjesta u Aleksandriji

Smatram se lokalcem pa mjesta koja posjećujem nisu iz turističkih već sentimentalnih razloga. U Aleksandriju ne mogu otići bez da pojedem Om Ali (tradicionalni Egipatski desert) i njihovu rižu na mlijeku iz jednog malog restorana na obali (zove se El Shikh Wafik - isprobajte ako se ikada nađete blizu, ne izgleda wow ali vjerujte, pruža autohtoni doživljaj) i sjesti na plažu i uživati. Volim popiti kavu u Costa Coffeu kod Kornisha jer ima najljepši pogled. Također ne mogu otići iz Aleksandrije bez da uživamo u restoranu Zefir, koji je oldschool egipatski riblji restoran iz kojeg ne možeš otići gladan. Moj je prijedlog da svakako upoznate neke lokalce i iskusite pravu egipatsku hranu, kavu, čaj, cjenjkanje, tradicionalne plesove...

240639817_395326148609524_9185166482780708888_nCrveno more je jedno od najtoplijih i najslanijih na svijetu

Što posjetiti?

Iako znam da bi većina rekla kako je najvažnije posjetiti piramide u Kairu, što se starog Egipta tiče moj glas će uvijek prije otići Luksor i Aswanu, jer mislim da su bogatiji i čarobniji, i da se puno više starog Egipta tamo može iskusiti. Bibilotecha Alexandrina i Aleksandrijska citadela su definitivno mjesta koja morate posjetiti. U Kairu nemojte preskočiti Khan Khalili i staro-islamski dio Kaira, kao ni viseću Crkvu. Preporučila bih i vožnju Nilom s tradicionalnom večerom i zabavom.

Luksor, egipatLuksorski hram je veliki staroegipatski kompleks hramova smješten na istočnoj obali rijeke Nil u gradu danas poznatom kao Luksor (drevna Teba)

Ako imate djecu, u Kairu definitivno posjetite “Pharaonic Village”. Što se Crvenog mora tiče, ima raznih izleta i sadržaja za turiste, ja ih osobno sve volim ali pustinjski safari i snorkelling/scuba diving na koraljnim grebenima za mene uvijek pobjeđuju.

koshariKoshari

Om AliOm Ali

Tradicionalna jela

Om Ali je tradicionalni Egipatski desert, koji je zapravo “puding” od posebnog natrganog tijesta (slično kruhu ili lisnatom), mlijeka, kokosa, vanilije, grožđica te orašastih plodova. Uvijek kažem da je Om Ali kao topli zagrljaj. Uz to definitivno isprobajte koshari, “sirotinjsko” Egipatsko jelo, kilu čega možete kupiti za 7 do 10 kuna. Jelo se sastoji od dvije vrste sitne tjestenine, slanutka, leće, riže, prženog luka, umaka od rajčice te umaka od limuna i češnjaka. Može se naći po cijelom Egiptu. Aleksandrija je poznata po ribi i mediteranskom utjecaju (ali i po jetricama), Kairo po težoj, tradicionalnoj hrani. Ako ste vegetarijanac, u Egiptu je izbor velik - od fula, aish baladi, molokhiye, ta’meya,tabbouleh, shawarma pa do raznih autohtonih napitaka.

Blue moon

Blue moon je fenomen koji se može vidjeti iz cijelog svijeta, a radi se o tome kada se poklopi da u mjesec dana imamo dva umjesto jednog punog mjeseca, odnosno četir umjesto tri u jednom “godišnjem dobu”, što baš i nije tako često. Povijesno se puno različitih vjerovanja prepisuje takozvanom plavom mjesecu, a nas je zapao našu zadnju noć u Egiptu. Kako obožavam pratiti mjesečeve mijene i jako cijenim tradicionalnu povezanost ženske ciklične prirode s cikličnom prirodom mjeseca, otišla sam do plaže na šetnju. Ne znam jesam li ikada vidjela toliko krupan mjesec na nebu, a kako smo bili u mjestu koje je dosta udaljeno od grada Hurghada, svjetlosno zagađenje bilo je na minimumu i nebo je bilo obasjano zvijezdama.

Muž i ja smo se čudili koliko je oseka povukla razinu mora, jer smo se taj dan kupali, a tu večer je na istom mjestu, more bilo oko 4 metara povučeno. Bućkali smo nogice u toplom crvenom moru i samo razmišljali kako izgleda sve kao scena iz neke knjige, i kako se čudesno mjesec i zvijezde reflektiraju na površini mora. Nakon tog smo legli na ležaljke i uživali u tišini, i tada mi je sinulo ime za našeg sina u mom trbuhu. Sretna sam što smo baš imali to iskustvo tamo, jer da smo bili u nekom gradu, pitanje je bismo li ga primijetili, a sigurno ne bismo iskusili baš takav doživljaj.

Una Pašić Gregović

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci