Klorofil: Zeleni eliksir života

Ovaj sastojak zelenih biljaka puno je više od lijepe boje. Brojna istraživanja potvrđuju snagu klorofila u olakšavanju mnogih tegoba i bolesti. Jedan je znanstvenik otkrio da je klorofil sličan hemoglobinu pa može čak poboljšati i krvnu sliku

Boja nade, harmonije i novih početaka

Ova je godina na poseban način posvećena zelenilu. Tom je riječju (engl. greenery) institut Pantone, vodeći svjetski autoritet za boje, nazvao nijansu koja obilježava 2017. godinu. Od početka ovoga tisućljeća Pantone svake godine proglašava „naj“ boju u dizajnu i modernom življenju.

Svježa i vedra nijansa greenery odgovor je na velika previranja, napetosti i neizvjesnosti u današnjem svijetu. Više nego ikad potrebne su nam pozitivne misli. Što smo užurbaniji i ovisniji o tehnologiji, to više čeznemo za svojim iskonskim „ja“. „Zelena je boja nade, harmonije, povratka prirodi, kreativnosti i novih početaka“, izjavila je Leatrice Eiseman, izvršna direktorica instituta Pantone.

Taj svojevrstan zeleni val podsjeća kako je boja koju izjednačavamo sa zdravljem i ekologijom doista boja života. Naš je planet zelen zahvaljujući klorofilu, prirodnom pigmentu koji se nalazi u biljkama i algama, odnosno fitoplanktonu.

Klorofil je ključan za fotosintezu, proces kojim biljke pomoću sunčeve svjetlosti, koristeći pritom vodu i ugljikov dioksid, proizvode ugljikohidrate poput glukoze, škroba i celuloze kao hranu za svoj rast. Ta je hrana nužna i za opstanak ljudi i životinja jer samo biljke imaju sposobnost da energiju Sunca pretvore u hranjive tvari korisne za sva bića. Fotosintezom nastaje i kisik, bez kojega život na Zemlji također ne bi bio moguć. Ukratko, da nema klorofila, ne bi bilo ni nas, objašnjavaju znanstvenici.

Čudesne sposobnosti biljaka

Revitalizirajuća biljna krv

Odavno se biljno zelenilo smatra jednim od najmoćnijih prirodnih eliksira, a otkad su francuski biokemičari Joseph Bienaimé Caventou i Pierre-Joseph Pelletier prije dvjesto godina prvi put izolirali klorofil, on je neiscrpna znanstvena tema. Klorofil je prozvan biljnom krvi nakon što je njemački nobelovac Richard Willstätter 1915. godine ustanovio sličnost između klorofila i hemoglobina, crvenog pigmenta u ljudskoj krvi koji je nužan za stvaranje crvenih krvnih zrnaca i prijenos kisika.

Naime, molekula klorofila građom je vrlo slična hemoglobinu, s tom razlikom da se u središtu molekule hemoglobina nalazi atom željeza, a u klorofilu je to magnezij. Dokazano je da klorofil povoljno djeluje na krvnu sliku i pospješuje liječenje anemije jer se u organizmu ponaša poput hemoglobina.

Univerzalni lijek?

Znanstvenici iz instituta Linus Pauling na američkom sveučilištu Oregon već desetljećima sustavno proučavaju klorofil. Pritom su analizirali i spoznaje brojnih drugih stručnjaka objavljene u posljednjih stotinjak godina. Među njima je švicarski farmakolog Emil Bürgi koji je 1932. u knjizi Das Chlorophyll als Pharmakon (Klorofil kao lijek) opisao da su njegova istraživanja potvrdila kako uzimanje pripravaka s klorofilom, osim krvne slike, poboljšava i rad srca te uravnotežuje krvni tlak.

Analiza instituta Linus Pauling pokazuje da je 40-ih i 50-ih godina prošloga stoljeća klorofil postao popularno sredstvo za liječenje rana, čireva i crijevnih upala. U časopisu American Journal of Surgery objavljen je niz medicinskih radova o tome, poput istraživanja G. H. Collinsa (1945.), o izuzetnoj učinkovitosti klorofila u zacjeljivanju oštećene kože, i kad se nanosi na kožu i kad se uzima u obliku oralnih pripravaka, te istraživanje E. Carpentera (1949.) o blagotvornosti klorofila u liječenju čira na želucu.

To je dokazala i poznata američka studija Offenkrantz, objavljena 1950. u časopisu Review of Gastroenterology. Pri tom je istraživanju više od 70 posto pacijenata s čirom na želucu već u roku od jednog do tri dana nakon početka uzimanja klorofila otopljenog u vodi imalo znatno manje krvarenja, bolova i probavnih tegoba, a u razdoblju od dva do sedam tjedana u većine je zabilježen potpuni oporavak.

Dobre bakterije

U Review of Gastroenterology američki znanstvenici H. Rafsky i C. Krieger (1948.) opisali su povoljno djelovanje klorofila na ulcerozni kolitis. Poslije je to potvrdio niz istraživanja, među ostalima i ono koje je 2002. godine objavilo Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu: ispitanici s ulceroznim kolitisom koji su uzimali koncentrat klorofila od pšenične trave imali su znatno manje simptoma bolesti nego ispitanici koji su uzimali placebo pripravak.

Znanstvenici objašnjavaju da klorofil pomaže protiv crijevnih upala i drugih probavnih tegoba tako što podržava rad dobrih bakterija u crijevima, dok istodobno sprečava razvoj štetnih bakterija.

Prirodna zaštita od raka

U današnje vrijeme znanstvenike najviše zaokuplja svojstvo klorofila da štiti tjelesne stanice od oštećenja, a time i od nastanka raka. Istraživači s američkih sveučilišta Oregon i Johns Hopkins u posljednjih nekoliko godina objavili su u časopisima Cancer Prevention Research i Journal of Cancer niz studija o tome kako klorofil u organizmu blokira aflatoksine, štetne spojeve koji nastaju u namirnicama zbog djelovanja određenih vrsta plijesni, odnosno gljivica.

Na pojavu aflatoksina utječe način prerade i skladištenja hrane, a najčešće se nalaze u žitaricama, mahunarkama, orašastim plodovima i krumpiru, te u mlijeku i mesu ako je hrana koju su jele životinje sadržavala visoke koncentracije aflatoksina. Smatra se da oni povećavaju rizik nastanka raka, a najviše se povezuju s rakom jetara. Znanstvenici su utvrdili kako klorofil sprečava da aflatoksini uđu u krvotok te onemogućuje njihovo štetno djelovanje.

Klorofil se pokazao učinkovitim i protiv drugih vrsta karcinoma – primjerice, utvrđeno je da uništava stanice raka debeloga crijeva. Također je otkriveno da poboljšava učinak lijekova protiv raka.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci