Zamke okusa: Zašto nam je najnezdravija hrana često najukusnija i kako se "reprogramirati"?

Zašto su najnezdravija jela često i najfinija? Na to pitanje odgovara evolucija koja je naša tijela ugodila tako da traže kalorijama najbogatije namirnice. Nažalost, takve su namirnice danas često nutritivno prazne. Dobra je vijest da svoje okusne pupoljke možemo ‘preodgojiti’ i naučiti ih da ponovo zavole hranu koja snaži tijelo i čuva zdravlje

Zašto jedemo više nego što nam je potrebno?

Čak i kada naučimo što je dobro, a što nije za naše zdravlje, zašto nam je često ta saznanja teško primijeniti u svakodnevnom životu? Što određuje koji će nam okus biti omiljen, a koji mrzak, tj. zašto više preferiramo jednu hranu od neke druge? Je li moguće svjesno uvježbati svoje okusne pupoljke da zavole blaže okuse prirodnih namirnica? Zašto nas privlače baš one namirnice koje su bogate kalorijama i kako to da jedemo više nego što bismo trebali iako nam je hrana neprestano dostupna i znamo da nema opasnosti od gladi?

Odgovore na ovakva i slična pitanja znanstvenici, biolozi i psiholozi traže već dugi niz godina, pokušavajući, svatko sa svog stajališta, promotriti i shvatiti motivaciju koja stoji iza obrazaca ponašanja ljudi i životinja.

Znanstvenici nailaze na različite vrste živčanih mreža kod različitih životinjskih vrsta, zbog kojih je svaka vrsta potaknuta na određen način ponašanja koji će joj povećati šansu za opstanak i razmnožavanje. Da bi to bilo moguće, svakoj je vrsti potreban biološki uvjetovan „navigacijski“ sustav. Taj je sustav sazdan od malih signala unutar tijela koji nam govore što trebamo raditi da bismo opstali. Drugim riječima, riječ je o instinktu.

Traženje užitka, izbjegavanje bola i očuvanje energije

Američki psiholog dr. Dough Lisle u svojoj knjizi The Pleasure Trap: Mastering the Hidden Force that Undermines Health and Happiness (Zamka užitka: Savladavanje skrivene snage koja potkopava zdravlje i sreću) spomenuti „navigacijski“ sustav dijeli na tri jednako važna principa: traženje užitka, izbjegavanje bola i očuvanje energije. Priroda nas je kreirala tako da budemo sposobni prepoznati informacije iz okoliša, nakon čega se aktiviraju određene živčane mreže i potiču određeno ponašanje. Signali koji se pojavljuju unutar tijela odnose se na vrlo važne funkcije presudne za opstanak – prehranu, razmnožavanje i samoočuvanje.

Dakle, čini se da nismo samo mi, svojim svjesnim ponašanjem i samokontrolom, zaslužni za odabir onoga što jedemo ili za čime žudimo – za to su zaslužni i neki biološki uvjetovani sustavi koji nam svojim signalima govore što je za nas dobro i poželjno, a što nije. No ako je jedan od glavnih bioloških ciljeva postizanje užitka, njegovo nam je ostvarenje sve lakše u modernom svijetu zahvaljujući sofisticiranim proizvodima i uslugama koje se nude na svakom koraku. Nažalost, takva dostupnost hrane koja izaziva ugodu može poremetiti ili potpuno uništiti naše zdravlje i sreću.

Važnost prirodne hrane

Najveća zamka užitka danas je konzumiranje industrijski proizvedene hrane. Mnogobrojna istraživanja pokazala su da cjelovita prehrana bazirana na svježem voću i povrću, žitaricama, mahunarkama, orašastim plodovima i sjemenkama, a s minimalnim unosom namirnica životinjskog podrijetla podržava ljudsko zdravlje i sprečava razvoj mnogih modernih bolesti.

Američki Nacionalni instituti za zdravlje (National Institutes of Health, NIH) i Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization, WHO) 1999. godine objavili su rezultate opsežnog epidemiološkog istraživanja o korelaciji konzumiranja nerafinirane hrane biljnog podrijetla i obolijevanja od smrtonosnih bolesti, u koje su bili uključeni milijuni ljudi iz cijelog svijeta. Pokazalo se da su u zemljama u kojima ljudi jedu vrlo malo prirodne i cjelovite hrane postotci smrtnosti od raka i srčanih bolesti vrlo visoki (Mađarska, SAD, Belgija, Švedska, Finska), a u zemljama u kojima stanovništvo svoju prehranu bazira na cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla ti postotci proporcionalno opadaju.

Ovo i slična istraživanja ukazuju nam na to da je prehrana prirodnim i cjelovitim namirnicama najbolja za ljudsko zdravlje. No velikoj većini ljudi teško se hraniti na taj način, bez obzira na preporuke. Zašto je tako?

Hrana koja ima dovoljno energije za preživljavanje

Odgovor na ovo pitanje možemo pronaći u već spomenutom biološkom uvjetovanju ponašanja kojemu je cilj opstanak. U davnoj prošlosti, dok smo se kretali okolišem u potrazi za adekvatnom hranom, vrlo važna stavka za opstanak bila je pronalazak hrane koja obiluje energijom nužnom za preživljavanje.

Uzmimo za primjer salatu: kilogram salate ima oko 150 kalorija. Čovjek bi prosječno trebao pojesti više od 10 kilograma salate da zadovolji dnevne kalorijske potrebe, a kako naš organizam nije napravljen za jedenje i preradu tolike količine salate, ta nam namirnica nije jednako privlačna okusom i teksturom kao neke druge namirnice koje imaju veću energetsku i nutritivnu vrijednost. Neko povrće, poput mrkve ili brokule, duplo je bogatije kalorijama i hranjivim sastojcima od salate te odmah razaznajemo razliku u punoći okusa.

Zrelo voće, pak, još je bogatije i hranjivije pa nam se u mozgu, dok ga jedemo, aktivira mehanizam užitka koji nam govori da je voće ukusnije jer ima veću energetsku i nutritivnu vrijednost od zelene salate, mrkve ili brokule. Zatim dolaze na red namirnice bogate ugljikohidratima: žitarice i mahunarke, s oko 1000 kalorija po kilogramu, te sjemenke i orašasti plodovi koji su, među prirodnim namirnicama, najbogatiji kalorijama, sa 5000 i više kalorija po kilogramu. Sve ove navedene namirnice predstavljaju osnovu zdrave i cjelovite prehrane u navedenim rasponima energetske gustoće.

Umjereni užitak

Dr. Doug Lisle putem svojih dijagrama pokazuje da prirodna, cjelovita hrana u mozgu aktivira izlučivanje dopamina u umjerenim količinama, tj. da ljudi doživljavaju umjereni užitak kada jedu takvu hranu. Taj umjereni užitak osigurava nam da jedemo dovoljno, ali bez pretjerivanja u količini pojedene hrane.

Koliko ćemo užitka osjetiti dok jedemo neku hranu ovisi o nekoliko parametara: koliko smo gladni (kad smo gladniji, hrana nam je ukusnija) te kolika je kalorijska i nutritivna vrijednost hrane koju jedemo (npr. kad smo gladni, voće će nam biti privlačnije od salate, a cjeloviti obrok od žitarica i mahunarki privlačniji od voća).

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci