Srušen je jedan od najvećih prehrambenih mitova - debljanje baš i nema veze s unosom kalorija!

Od malih nogu uče nas o energetskoj vrijednosti namirnica, svatko od nas barem je jedno vrijeme u životu proveo razmišljajući o tome unosimo li hranom previše ili premalo kalorija, nesvjesni zabluda koje se iza te mjere kriju. Svi smo mi različiti, baš kao i svaka kalorija – potvrđuju novija istraživanja. I sve više nutricionista i stručnjaka za zdravlje u svojoj je praksi koriste sve manje ili gotovo nimalo. Povratak intuitivnom i prirodnom načinu prehrane za njih je puno bolji odabir za postizanje i održavanje optimalne tjelesne težine

Što ako je sve pogrešno?

Osnovno pravilo većine dijeta glasi: što više kalorija unosimo u tijelo, bit ćemo deblji. Drugim riječima, prehrana na bazi 1200 kalorija dnevno učinit će nas vitkijima, pogotovo ako je upotpunimo nekom tjelesnom aktivnošću. Indoktrinirani smo idejom da možemo smršavjeti jedino ako manje jedemo i više vježbamo. No, što ako je sve što smo mislili da znamo o kalorijama zapravo pogrešno?

Da bi dostigle željenu težinu, žene se doslovce izgladnjuju, podvrgavaju se brzim i rigoroznim dijetama, broje kalorije svake namirnice koju prinesu ustima, vode dnevnik kalorijskog unosa, a sve s vrlo malim ili nikakvim pomakom na brojčaniku vage.

Frustracije su neizbježne, jednako kao i famozni jo-jo efekt. Istraživanja pokazuju da oko 80 posto ljudi nakon nekog vremena vrati izgubljene kilograme. Razlog nije nedovoljna discipliniranost, lijenost ili lakomost, problem je mnogo kompliciraniji i seže u povijest, daleko prije našeg rođenja.

Zbrajanje kalorija opasno je manjkavo i rizično

Istina je da ćemo biti mršaviji ako konzumiramo mnogo manje kalorija nego što ih trošimo, kao i obrnuto - ako konzumiramo više, bit ćemo deblji. Kalorija, kao mjerna jedinica, također, nije upitna, ali precizno zbrajanje kalorijskog unosa hrane mnogo je složenije od sumiranja brojeva s poleđine ambalaže namirnica. Naime, dvije vrste namirnica s identičnim brojem kalorija mogu biti probavljene na potpuno drugačiji način.

Usto, svako tijelo kalorije procesira na drugačiji način. Čak i kad je riječ o pojedincu, njegov organizam neće jednako procesirati istu hranu u različita doba dana. Novija istraživanja sve više potkrepljuju tvrdnju da nadzor kalorijskog unosa ne može puno pomoći u održavanju tjelesne težine ili mršavljenju. Koliko god formula bila jednostavna - zbrajanje kalorija koje unesemo i potrošimo - na koju su se mnogi oslanjali posljednjih desetljeća, ona je opasno manjkava i rizična za zdravlje.

Kalorijama (lat. calor: toplina) se primarno mjerila energetska efikasnost parnih strojeva. Ta je mjerna jedinica određena kao količina topline potrebna da se jedan kilogram vode ugrije za 1 °C.

debljanje nema veze s brojanjem kalorija

Atwaterov eksperiment

Upotrebu kalorija u nutriciji popularizirao je 1887. godine Wilbur O. Atwater, američki kemičar poznat po proučavanju nutricije i metabolizma. Taj nas je znanstvenik naučio da kalorija može mjeriti energiju iz hrane i energiju koju tijelo koristi za, primjerice, aktivaciju mišića ili obnovu vezivnog tkiva.

Atwater je sustav zbrajanja kalorija uveo iz potpuno suprotnog razloga od onog za što se koristi danas – zbog pothranjenosti koja je u to je vrijeme bila rasprostranjena – kako bi pomogao siromašnima pronaći najpovoljniji način da zadovolje dnevne potrebe želuca koji kruli. Da bi se izmjerila količina energije koju tijelu daju različiti makronutrijenti (ugljikohidrati, bjelančevine, masnoće), grupa volontera, studenata sa sveučilišta Wesleyan, za potrebe istraživanja 12 je dana jela, spavala i dizala utege u hermetički zatvorenoj sobi zadane kvadrature.

Zidovi prostorije bili su ispunjeni vodom, a promjene njezine temperature omogućavale su znanstveniku da izračuna koliko energije proizvode i troše tijela studenata. Energija svakog jela mjerila se sagorijevanjem namirnica u uređaju zvanom kalorimetrijska bomba - po oslobođenoj energiji i preostalom pepelu moglo se ustanoviti koliko je energije, odnosno kalorija, hrana sadržavala.

Profesor Atwater je zaključio da jedan gram ugljikohidrata ili bjelančevina, u prosjeku, daje tijelu 4 kalorije, a gram masnoće prosječno daje 8,9 kalorija, što je poslije, zbog jednostavnosti, zaokruženo na 9 kalorija.

Kako je pretilost postala globalni problem?

Atwater je bio u pravu kad je zaključio da se dio potencijalne energije hrane odbacuje sa stolicom, ali nije uzeo u obzir činjenicu da se dio energije koristi i za samu probavu jela, kao i to da tijelo za metabolizam hrane troši različite količine energije, ovisno o namirnici. Usprkos tomu, više od sto godina poslije - kad neizmjerno mnogo više znamo o funkcioniranju ljudskoga tijela - sustav koji je osmislio Atwater ostao je standard za mjerenje kalorija.

I danas vjerujemo da kalorija jest kalorija, neovisno o kojoj je vrsti hrane riječ. Drugim riječima, tada se tvrdilo da možemo jesti što god želimo ako pazimo da ne prekoračimo preporučeni dnevni unos kalorija: žene od 2000 do 2500 kalorija, muškarci od 2500 do 3000 kalorija.

Do 1930-ih takvo je mišljenje bilo opće prihvaćeno. Problem se pojavio koncem 60-ih godina, posebice u Americi, kad je, zahvaljujući ženskoj emancipaciji, porastao broj zaposlenih žena, pa se sve manje jelo kuhanih obroka, a sve se više jelo vani ili su se kupovala polugotova jela u trgovinama. Zbog sjedilačkog načina života i prehrane, koja je uključivala najvećim dijelom vrlo prerađene namirnice, pretilost je s godinama postala globalni problem.

Opasnost nemasne i 'light' hrane

Povećanjem broja onih koji su trebali smanjiti višak kilograma, u fokus dolaze različite dijete, pa smo se tako prvo počeli obračunavati s masnoćama vodeći se Atwaterovom logikom – ako nešto ima najviše kalorija, najbolje je to izbjegavati, što je industrija hrane objeručke prihvatila. Masnoće iz mesa, jaja i mliječnih proizvoda su prognane, a zamijenile su ih industrijske prerađevine, lagani (light) i zamjenski proizvodi poput margarina i hrane niske kalorijske vrijednosti, ali bogati ugljikohidratima, solju i šećerima.

Danas nam je jasno da je takva prehrana pridonijela još dramatičnijem povećanju pretilosti. Između 1975. i 2016. godine problem pretilosti diljem svijeta se utrostručio, kazuju podaci Svjetske zdravstvene organizacije. Gotovo 40 posto ljudi starijih od 18 godina danas je pretilo.

To je pridonijelo rapidnom povećanju broja oboljelih od bolesti koje se povezuju s nezdravim viškom kilograma - dijabetes, kardiovaskularne bolesti, alergije, autoimune bolesti. Da bi se othrvali porastu pretilosti, javnost se još svesrdnije upućivalo na korištenje tablica kalorijskih vrijednosti namirnica. Zbrajajte i smanjujte kalorije – savjet je i dan-danas infiltriran u naše živote.

debljanje nema veze s brojanjem kalorija

Pogreške u zbrajanju kalorija

I sada, uza sve stručnjake, nove spoznaje, dostupne metode, čak i drastične operativne zahvate za smanjenje pretilosti, neuspješno vodimo bitku s prekomjernom tjelesnom težinom. Zašto je to tako? Možda zato što ne dovodimo u sumnju zaključak istraživanja provedenog u 19. stoljeću.

Naime, problem Atwaterova pionirskog istraživanja je u tome što njegovi brojevi počivaju na pretpostavci da su sve kalorije jednake i točno izračunate, ali i da ih možemo vrlo jednostavno precizno zbrojiti. Zbrajanje kalorija temelji se na podatku koliko topline oslobađa hrana koja izgara u pećnici, ali ljudsko je tijelo kompleksnije od pećnice. Kalorije ugljikohidrata i bjelančevina imaju istu energetsku vrijednost pa se mogu jednako ponašati u pećnici, ali u tijelu se ponašaju drugačije.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci