Sklonost prema slatkoj hrani nam je prirođena, ali...

Ako bebi na jezik damo nešto gorko, ona će to nagonski ispljunuti, dok će slatko sa zadovoljstvom istraživati. Evo zašto je to tako...

Gorko može predstavljati potencijalnu opasnost

„Orbitalni frontalni korteks, dio mozga između i iza očiju, zadužen je za odlučivanje o okusima“, objašnjava Charles Spence, britanski profesor eksperimentalne psihologije na Oxfordu. „Pri pogledu na omiljenu hranu (najčešće na slatko) aktivira se centralni dio korteksa koji nas potiče na iskušavanje, a ono što ne volimo (najčešće gorko) naginje perifernom dijelu korteksa, pridonoseći izbjegavanju takve hrane.“

Čini se da je takvo reagiranje na okuse urođeno jer ako bebi na jezik damo nešto gorko, ona će to nagonski ispljunuti, dok će slatko sa zadovoljstvom istraživati. „Urođena sklonost prema slatkom postoji iz evolucijskih razloga. To je hrana bogata energijom i osigurava nam potrebne kalorije, a gorka nas hrana instinktivno odbija jer može predstavljati otrov i potencijalno opasnu hranu“, objašnjava nutricionistkinja Karmen Matković Melki.

Majčino mlijeko je slatko

Dodaje kako su djeca prirodno sklonija slatkoj hrani. „Na nju se navikavaju od prvih dana putem majčinog mlijeka i prvih voćnih kašica, ali je potrebno, postupnim uvođenjem dohrane i gorkog povrća, navikavati dijete, ovisno o njegovoj dobi, i na druge okuse jer je to vrijeme kada se formira obrazac jedenja za cijeli život.“

Često ono čime su nas hranili kao dvogodišnjake i koliko smo bili izbirljivi u djetinjstvu prenosimo i nastavljamo 20 ili 40 godina poslije.

Gorko - okus koji nas liječi

Magda Dežđek

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci