Gdje se sve skrivaju šećeri?

Jeste li se zapitali zbog čega se ne miče kazaljka na vagi, iako ste već neko vrijeme na dijeti. Razlog je možda u skrivenim šećerima koji se nalaze i u neočekivanim proizvodima.

Šećerna pošast u industrijski prerađenim namirnicama posljednjih se desetljeća raširila zbog pojeftinjenja šećera i nastanka vrlo jeftine (i štetne) varijante – kukuruznog sirupa. Iz hrane se, posljednji desetljeća, smanjivala „zloglasna“ masnoća, a dodavale su se sve veće količine šećera, pa smo, urođeno ovisni o slatkom, povećavali unos šećera, dok je prehrambena industrija gomilala profit i zadovoljno trljala ruke.

Koliko šećera jedu Hrvati

Iz generacije u generaciju, konzumiramo sve više šećera. Prema britanskom istraživanju, u 18. stoljeću prosječni je Englez trošio 1,8 kilograma šećera godišnje, 100 godina poslije pojeo je 8,2 kilograma, a 1900. godine dosegnuo je brojku od 45 kilograma godišnje!

Trenutačno, četvrto mjesto u konzumaciji šećera u svijetu ima Europska unija. Prosječna konzumacija šećera po glavi stanovnika EU iznosi 100 grama dnevno.

Hrvati su ipak pažljiviji – konzumiraju 35 grama dnevno, ali i to je za čak 40 posto više od preporuke Svjetske zdravstvene organizacije koja kaže da bi šećeri trebali činiti najviše 10 posto dnevnog energetskog unosa, što je oko 25 grama šećera na dan, odnosno pet žličica. I ta se preporuka, uzimajući u obzir sve rasprostranjeniju pojavu pretilosti i zdravstvenih komplikacija koje nosi povećana tjelesna masa planira dvostruko smanjiti.

Čitajte deklaracije

Za slatkoću industrijski prerađene hrane nije zaslužan samo šećer, onaj u obliku kristalići saharoze, već svi oblici šećera, odnosno ugljikohidrata koji se u deklaracijama kriju pod različitim imenima i kemijskim oblicima. Glukoza, fruktoza, maltoza, laktoza, glukozno-fruktozni tj. kukuruzni sirup, dekstroza, maltodekstrin, med, voćni sok i melasa neki su od najčešćih.

Pod kojim se sve nazivima na deklaracijama skriva šećer

Svi ovi šećeri se nalaze u gotovo svim procesuiranim namirnicama, pa čak i u onim za koje nikada ne bi rekli da ga sadrže, poput kruha, peciva, voćnih jogurta, majoneze, aromatizirane vode, tjestenine, mješavina žitarica za doručak, sušenog voća, suhomesnatih proizvoda, začina i mnogih drugih.

Ono što možemo napraviti je čitati deklaracije. Prvi navedeni sastojak na deklaraciji je  najzastupljeniji, a ostali su u padajućem nizu, pa ako je šećer u popisu sastojaka naveden na prvome mjestu, to znači da je taj proizvod pun šećera. Pokušajte mu naći alternativu.

Želimo li izbjeći „skrivene“ šećere, najlakše je izbjegavati procesiranu, pakiranu hranu i prednost dati namirnicama u njihovom izvornom, neprerađenom obliku.

 

 

 

 

Pripremila Magda Dežđek

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci