Vratimo vrijeme snagom uma

I znanstvena istraživanja su potvrdila: naš um i način na koji doživljavamo starost imaju nevjerojatan utjecaj na to kako će nas zdravlje služiti u poznim godinama. Kad živimo svjesnije i prisutnije, sat je gotovo moguće pomaknuti unatrag

Kao i mnogo drugih stvari u životu, starenje prihvaćamo zdravo za gotovo. Kao automobil koji juri autocestom od točke A do točke B, vidimo se kako putujemo linearno od rođenja do smrti, a na tom putu događaju se promjene protiv kojih, usprkos produljenju životnog vijeka i svim medicinskim dostignućima, zapravo ne možemo ništa. Znamo da ćemo prije ili poslije dobiti bore, oslabjet će nam vid i sluh, smanjiti se pokretljivost i pamćenje. Vjerujemo da jednom kad nam se sve to dogodi, kad postanemo stari i smežurani, povratka više nema. Možemo nastaviti ići samo prema dolje.

Ako um misli da je mlađi, i tijelo ga slijedi

No što ako je sat ipak moguće vratiti unazad? I to samo snagom uma? Ako ste među onima koji su na sebi počeli primjećivati znakove starenja, zamislite na trenutak da vas netko u ovom trenutku magično transportira u svijet u kojem je sve baš kao što je bilo 1980-ih: žene nose natapirane frizure, prevelike jastučiće na ramenima, traper jakne, šišmiš rukave i kričave boje. Iz velikih kasetofona trešti Duran Duran, a najnovije tehnološko dostignuće je Commodore 64. I vi ste barem 20 godina mlađi. Osjećate li kako vaše bore nestaju? Vjerovali ili ne, istraživanja pokazuju da ako um natjerate da misli kako je nekoliko desetljeća mlađi, i vaše tijelo će ga slijediti te će postati mlađe i poletnije: osjetno će vam se poboljšati sluh i vid, povećati mišićna snaga i memorija.

Kažete svaka čast znanstvenicima, ali ipak ne vjerujete da je to moguće? Vidjeli ste dovoljno starih ljudi u životu da znate kako je starenje jednosmjerni proces u kojem jednom kad se dogode promjene više nema nazad? Ugledna znanstvenica i psihologinja sa Sveučilišta Harvard Ellen J. Langer u svojoj knjizi Mindfulness (Svjesnost) kaže kako glavni uzrok bolesne starosti počiva upravo u tom mentalnom sklopu. Većina nas u ranom djetinjstvu na temelju promatranja okoline formira negativne slike o starosti (stariji su bolesni, čangrizavi i nemoćni) te većinu života provede na autopilotu ne preispitujući druge mogućnosti i perspektive.

„Kad se ne bismo osjećali obveznima ispuniti ta ograničena uvjerenja, imali bismo veće izglede da godine propadanja zamijenimo godinama rasta i svrhovitosti“, napisala je ta psihologinja koja je na temelju brojnih istraživanja koja je provela nedavno napisala još jednu knjigu o starenju, Counterclockwise (Suprotno od kazaljke na satu). „Kad se ponašamo nesvjesno, odnosno kad se oslanjamo na kategorije koje smo stvorili u prošlosti, krajnje točke u našem razvoju su određene. Postajemo poput projektila koji se kreću po zacrtanoj putanji. No kada smo svjesni, vidimo svakakve izbore i stvaramo nove krajnje točke razvoja.“

satZanimljiv eksperiment: natrag u pedesete

Još krajem 1970-ih, u vrijeme kad je new age bio u začecima, a povezanost tijela i uma potpuno neistražena, Ellen J. Langer provela je vrlo neobično i za to vrijeme napredno istraživanje. Slično našem eksperimentu s početka teksta, odlučila je skupinu muškaraca u kasnim sedamdesetima i ranim osamdesetima godinama vratiti dvadeset godina unatrag – ali ne samo u mislima već gotovo doslovce. U odmaralištu na sjeveru Amerike stvorila je paralelni svijet u kojem je sve, baš sve, bilo onako kako je svijet izgledao 1959. godine: prostorije je ispunila predmetima, novinama i časopisima iz doba kada su ti muškarci imali dvadeset godina manje.

Sudionici su u odmaralištu boravili pet dana te su imali ispunjen program tijekom kojeg su gledali ondašnje filmove i slušali radioemisije, vodili diskusije o poznatim osobama i političkim događajima iz tog razdoblja, a o svemu tome morali su govoriti u prezentu – kao da se sve to upravo događa. Kako bi učinak bio potpuniji, nisu smjeli komentirati i razgovarati ni o čemu što se dogodilo nakon 1959. godine. Rezultati su bili zapanjujući. Već drugog dana znanstvenici su primijetili kako su muškarci koji su do jučer bili potpuno ovisni o brizi svojih bližnjih počeli prpošno i posve samostalno pripremati i posluživati obroke, a nakon pet dana takvog života izmjeren im je bolji vid, sluh, memorija, inteligencija i snaga. Osim toga, počeli su hodati i sjediti uspravnije i samouvjerenije, a neovisni ispitanici koji su gledali njihove slike prije i poslije eksperimenta dali su im na kraju eksperimenta tri godine manje. Vraćanje njihova uma dvadeset godina unazad doslovce ih je pomladilo.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci