Zamišljeni prijatelj - prozor u dječje interese

Roditelji su često zabrinuti kad zamijete da njihovo dijete ima zamišljenog prijatelja. Nekad su stručnjaci smatrali da su djeca koja se igraju sa zamišljenim prijateljima sklona psihopatološkim simptomima. No detaljnjije bavljenje temom pokazalo je da zamišljeni prijatelji u prvom redu imaju ulogu u lakšem prilagođavanju na nove životne situacije...

Uloga zamišljenih prijatelja

Zamišljeni prijatelji najčešće se javljaju kod trogodišnjaka i četverogodišnjaka. Manosevitz, Prentice i Wilson (1973.) u svojem su istraživanju utvrdili da zamišljenog prijatelja ima svako treće teksaško dijete, te da su djeca koja imaju zamišljenog prijatelja zadovoljnija i više komuniciraju s drugima.

Jedna od uloga zamišljenog prijatelja jest nadomjestak stvarnog, živog prijatelja u igri, ali i način kako se lakše suočiti s strahom, nepoznatim i sl. No, zamišljeni prijatelj je puno više od toga – igra s njime omogućuje djetetu uvježbavanje socijalnih interakcija, razvoj spoznaje, komunikacije i sl.

Zamišljeni prijatelj omogućuje djetetu da napuni svoj svijet ljudima u onom trenutku kad je to njemu prihvatljivo, omogućuje mu vježbanje komunikacije i maštu.

Pozitivni rezultati

Singer i Singer (1990.) su u svojoj studiji pokazali kako su se djeca, koja su se sa zamišljenim prijateljem igrala kod kuće, u vrtiću su se igrala maštovitije, iskazivala su u igri više pozitivnih emocija, bolje su surađivala s drugom djecom i odgojiteljima.

U igri su bila manje agresivna, pogotovo dječaci. Još je jedan pozitivni rezultat kod djece koja imaju izmišljene prijatelje – manje su gledali TV.

Zamišljene prijatelje možemo shvatiti kao prozor u dječje interese i treba ih prihvatiti kao prirodni odušak za mnoge situacije. Roditeljima se sugerira da ga prihvate, ali da ga nikako ne pokušavaju kontolirati.

Djeca često izmišljenim prijateljima daju moći i snagu, posebne sposobnosti koje sami nemaju ili smatraju da im nedostaju. Djevojčica koja se sprema za natjecanje u plivanju zamislila je svoju prijateljicu koja je uvijek uz nju i trenira s njom. Ona za svoju prijateljicu određuje ritam i oblik treninga.

Pomoć u razumijevanju svijeta

Singer i Singer navode primjer dviju sestrica (3 i 5 god) koje su imale zajedničkog zamišljenog prijatelja – malo dijete zvano Fetis. O njemu su se brinule kao o pravom dojenčetu, svuda su ga nosile sa sobom i djelile su svoju postelju s njime. Njihova mama je navela da je Fetis nastao onog trenutka kad je objavila svoju treću trudnoću, vjeruje da su tad cure čule i riječ fetus.

Djeca koja se igraju sa zamišljenim prijateljem imaju stalnog partnera i pomoć u razumijevanju svijeta u kojem žive. Iako se na prvi pogled to ne čini tako, oni ga vrlo dobro razlučuju od realnog svijeta i sama znaju reći da oni postoje samo u igri, mašti…

Izvor: Roditelji.hr

Sonja Pribela-Hodap, prof. psihologije

Preporučujemo

Ostali članci