Popustljivost: Najčešća i najteža pogreška u odgoju djece

Obitelj je prva škola za život, u kojoj dijete stječe osnovno znanje o ljudima, o njihovim međusobnim odnosima, o životu i njegovim problemima. Tu stječe prva iskustva koja će poslije u životu primijeniti. Zato je odgoj djece u obitelji jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka svakog člana obitelji...

Djecu nećete razmaziti grljenjem

Popustljivost, prevelika briga te ispunjenje svake djetetove želje, odnosno prohtjeva, razvija kod djeteta razmaženo ponašanje. Razmaziti dijete ne znači često ga milovati i pokazivati mu ljubav i nježnost, nego mu pretjerano pomagati i posluživati ga te umjesto njega obavljati sve one zadatke koje samo može izvršiti. 

Razmaziti ga možemo kupujući mu golemu količinu igračaka i popuštajući mu u svemu samo da bude sretno. Osim što na taj način dijete učimo strategijama koje nazivamo razmaženošću, mi ga sprečavamo u prikupljanju životnih iskustava i učimo da se kod ostvarivanja ciljeva oslanja isključivo na pomoć drugih te ne razvija samopouzdanje u vlastitu snagu i resurse.

U suštini ovog problema je sljedeće:

Roditelji znaju da trebaju postaviti granice u odgoju, ali ne znaju kako ih izreći i kako postići da ih djeca shvate ozbiljno a da ih pritom ne povrijede, baš kao što ne znaju ni što učiniti ako djeca ne poštuju zadane granice. Roditeljima je također teško prihvatiti činjenicu da djeca ne mogu biti stalno potpuno zadovoljna i sretna.

Dijete treba pustiti da izražava emocije

Danas je sve više mažene i zaštićivane djece koja ne smiju plakati ili se ljutiti, što nimalo nije dobro za njihov zdrav razvoj. Primjerice, dijete se igra kockicama i odjednom mu se kućica od kockica sruši; dijete počne plakati, a roditelji odmah skaču, tješe ga i ponovno mu slažu kućicu.

Takvo ponašanje treba izbjegavati jer dijete ima pravo biti i tužno i frustrirano. U redu je pustiti ga da izražava svoje emocije, time se uči emocionalnoj inteligenciji, a naša je odgovornost naučiti ga da i takve emocije izražava na adekvatan način. Primjerice, kada je dijete ljutito, nećemo mu dopustiti da tuče druge, sebe ili uništava imovinu.

Djetetovo samopoštovanje razvija se ako ga poštujemo i potičemo da postigne određeni uspjeh, a ne time što pokušavamo otkloniti njegove osjećaje ljutnje, tuge ili straha. Preveliko dodvoravanje donosi samo frustracije i niz psihičkih poremećaja.

Izvor: Roditelji.hr

Jelena Vrsaljko, dipl. soc. radnica, psihoterapeutkinja (CTA), privremeni učitelj i supervizor transakcijske analize (PTSTA), NLP trenerica i Kristina Bačkonja, dipl. psihologinja i NLP trenerica; www.budisvoj.eu

Preporučujemo

Ostali članci