Znate li kad sve radite protiv sebe?

Iako to možda ne vidimo na prvi pogled, mnogo je ljudi koji ne znaju reagirati u skladu sa svojim interesima. I sami razumiju da se često ponašaju suprotno svojim interesima, ali kao da ih nešto tjera da postupe drukčije. Koja su to sve ponašanja i kako se 'liječe' objašnjavaju psihologinje Jelena Vrsaljko i Tatjana Gjurković

Bože, zašto si to radi?

Vjerujemo da ponekad promatrajući bliske i drage ljude pomislite: „Oh, Bože, zašto si to radi?“ Čini vam se da neka osoba ne postupa u skladu s vlastitim interesima. Naravno, gledajući sa strane imate bolju perspektivu od nje. Vidite stvari koje ona nema priliku vidjeti jer je „nosom“ u tome. Možda se pitate zašto je odabrala baš tog partnera koji joj ne poklanja pažnju, zbog čega njezin stan uvijek treba biti savršen, čak i kada pada od umora, kako može toliko energije ulagati u odnose s drugima, i to uvijek na svoju štetu. I tako bismo mogli nabrajati silne primjere u kojima ljudi ne postupaju u skladu s vlastitim interesima.

Odgovor zašto je to tako velikom mjerom leži u ograničavajućim uvjerenjima koje stječemo do pete godine života, u fazi kada nismo sposobni racionalizirati i sve primamo na dubokoj nesvjesnoj razini. Ograničavajuća uvjerenja su taj unutarnji poriv koji nas tjera da napravimo nešto što se kosi s našim interesima.
Uvjerenja su nešto što smatramo istinitim, što nikada ne preispitujemo. Skup takvih uvjerenja nalazi se na posebnoj „snimci“ u našem mozgu na kojoj su snimljene sve verbalne ili neverbalne poruke roditelja i roditeljskih figura dok smo bili djeca. Sjetite se kako su vam roditelji govorili što je dobro za vas i kako biste se trebali ponašati.

Možda su to bile neke od sljedećih poruka:
Nikomu ne treba vjerovati. Kada ti je teško, ne pokazuj to, moglo bi se upotrijebiti protiv tebe. Moraš biti ljubazna prema ljudima. U vezi se treba svađati. Žene su čangrizave. Svi muškarci su isti. Ljubav je bol. Probleme treba rješavati sam. Drugi misle samo na sebe.

Uvjerenja stečena u djetinjstvu u odrasloj dobi pružaju nam sigurnost. Ona nas čuvaju i potvrđuju da smo na dobrom putu. S jedne strane, dok god živimo prema njima, smatramo da smo dobro i da nam se ništa loše neće dogoditi. S druge strane, živeći prema njima potvrđujemo neke rane odluke ne preispitujući vrijede li one i dalje u našem životu. Primjerice, ako je žena odlučila vjerovati da su svi muškarci isti i misle samo na sebe, na temelju svakodnevnih riječi svoje majke, ona će birati upravo takve muškarce kako bi potvrdila da je majka u pravu, a samim time i ona sama. Istovremeno će „izbrisati“ sve krasne izdanke muške vrste koji bi joj za Valentinovo kupili buket ruža. Za takve će momke možda zaključiti da nema kemije.

Oni koji ne znaju reći ne jer ih nitko nije naučio

Osvrnimo se na trenutak na ljude koji ne znaju reći ne. Alica ima dugogodišnju prijateljicu Maju. U posljednje vrijeme je taj odnos poprilično iscrpljuje. Naime, Maja od nje stalno traži usluge i tomu nema kraja. Zove je npr. da ide s njom u trgovački centar izvan grada premda zna koliko Alica mrzi kupovanje, a posebno izvan grada, a i nije pravi trenutak jer je obećala dečku da će ići u šetnju i kino. Ali… kako reći ne?

Nema pojma, nitko ju tome nije naučio. Na kraju kaže Maji da će ići s njom. Nekako joj je lakše dogovoriti se s dečkom da cijeli raspored prebace za sutra, nego da Maji objašnjava kako joj se ne ide. Ipak je ona njezina dugogodišnja prijateljica. Odlazi s njom u kupnju tijekom koje u njoj polako tinja ljutnja. Pa Maja baš i nije fer, zašto ona ne razmišlja o njoj. Zna da ima malo vremena za svoj posao i svaki trenutak koji može provesti s dečkom joj je dragocjen. Na kraju svega Maja joj zahvali na trudu, odvede je na piće, a Alica zna da će ju ljutnja proći i da će opet napraviti Maji sto i jednu uslugu. Bilo bi lakše da je samo Maja ta kojoj Alica pomaže, ali takvih Maja ima na poslu, u susjedstvu i među drugim prijateljima.

Mnogo je razloga što netko ne zna reći ne. Uglavnom potječu iz roditeljskog doma. Možda su roditelji bili jako zadovoljni kad je dijete bilo dobro i poslušno, a svako drugo ponašanje su kažnjavali ili ignorirali. Možda roditelji nisu obraćali pozornost na dijete pa je ono odlučilo biti dobro i poslušno kako bi napokon na njega obratili pozornost. Možda je imalo brata ili sestru koji su bili miljenici pa je dijete zaključilo da mora biti uvijek dobro da ga zavole kao tog brata ili sestru.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci