Žena je ženi oslonac, a ne vučica!

Umjesto da drugu ženu gledate kao suparnicu, pronađite način da je doživite kao potporu. Life coach Tatjana Divjak otkriva vam što žena može naći samo u ženi, a ne može u muškarcu

Muškarci su u krizi ekipa, braća po oružju, žene suparnice

Vrijeme je velikih izazova. Stalne promjene, nesigurnost, nemogućnost upravljanja vlastitim životom u vrijeme krize u mnogima izaziva strah. I dok jedni na taj strah reagiraju tražeći druge ljude kao potporu, drugi bježe i zatvaraju se u svoju intimu, a treći ljutito u ostatku svijeta vide opasnost.

Neki obrasci u međuljudskim odnosima tek sada dolaze do izražaja. Možda će vam prvo pasti na pamet borba spolova, no što je s onom drugom varijantom – natjecanjem među pripadnicima istog spola. Sve češće čujem komentare kako žene jedna drugu doživljavaju kao konkurenciju, dok se muškarci drže zajedno.

Muškarci, koliko god bili zatvoreni i „cijepljeni“ od emocija, u krizi se ipak znaju češće okupiti i u timu rješavati zadatke, probleme i prepreke, dok je, čini se, ženama, to veći izazov. Oni su dečki, braća po oružju, ekipa, a one – suparnice. Jesu li uzroci tih razlika u načinu odgoja, stereotipima kojima smo izloženi, osjećaju vlastite vrijednosti ili pak sumnje u nju?

prijateljicePrijateljice od djetinjstva

Odrastanje svakog ljudskog bića prati igra i druženje s vršnjacima. U jednoj se fazi života okrećemo više onima istoga spola i razvijamo prva prava prijateljstva. Za djevojčice to je razdoblje faza rane adolescencije (10-14 godina), burno doba kada se u ljudskom organizmu odvija mala drama – ulazak u pubertet, prelazak iz djetinjstva u mladenaštvo.

Kako se, u prosjeku, djevojčice brže razvijaju, vršnjaci suprotnog spola postaju im nezanimljivi pa se okreću onima s kojima ostvaruju više interesa i razumijevanja. To je razdoblje kada se razvijaju i intenziviraju prva prijateljstva. Neka od njih traju, ali čak i ako su prolazna, bitno utječu na naš kasniji odnos prema ženama. Osobito je to važno kad odrastemo i kad se suradnja pretvori u svoju suprotnost te nerijetko postaje suparništvo.

Prvi stupanj: ženska konkurencija

O toj temi piše Susan Shapiro Barash, socijalna antropologinja, u jednoj od knjiga posvećenoj međusobnom odnosu, položaju i ponašanju žena u modernoj zapadnoj civilizaciji (Tripping the Prom Queen). Autorica u međuženskim odnosima, temeljem svojih istraživanja na tisućama žena, prepoznaje više natjecanja nego suradnje, a pritom razlikuje tri stupnja: konkurenciju, zavist i ljubomoru. Krenimo od najmanje intenzivnog i negativnog.

Konkurencija je najblaži oblik natjecanja pri kojem kao da poručujemo jedna drugoj: Borit ću se s tobom za ono što sama želim! Počinjemo se natjecati za nešto što želimo ostvariti, imati ili biti. Kada je pokretač potreba da osvojimo nešto što bi umjesto nas mogli osvojiti drugi, a da se pri tome ipak držimo pravila fair playa, možemo razviti nove vještine, doći do nove kvalitete, pa je u tom smislu natjecanje pozitivno. Neka pobijedi bolji.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci