Zašto neke ljude nevolje ojačaju, a druge unište?

Antistresna inteligencija jedan je od najvećih aduta koji u ovom modernom dobu možemo posjedovati. Ona nam omogućuje da se s teškim i emotivno osjetljivim situacijama i ljudima nosimo na način koji nas neće duboko i trajno oštetiti. Najvažnije pitanje, bez obzira na razinu antistresne inteligencije koju posjedujemo, jest – možemo li postati još otporniji?

Bio sam siguran da ću završiti u zatvoru

Boris je prouzročio prometnu nesreću, a pregažena je osoba pala u komu. Iako se nakon dva dana osvijestila i potpuno oporavila, Boris je još dugo bio u teškom psihičkom stanju: „Bio sam siguran da ću završiti u zatvoru. Iščekivanje hoće li pješak kojeg sam udario preživjeti skratilo mi je život.“ 

Miroslava neizvjesnost ne uznemiruje. Jednom je tijekom vikenda čekao rezultat biopsije. „Proveo sam vikend na pecanju u dobrom raspoloženju. Samo sam se nekoliko puta sjetio da me u ponedjeljak čekaju rezultati.“ Miroslav je doznao da ima zloćudnu izraslinu, ali ga ta vijest nije uzdrmala. Tijekom uspješnog liječenja živio je normalno i radio sve što i prije.

Upletenost u prometnu nesreću i iščekivanje zakonskih posljedica nanose stres. Čekanje rezultata testiranja na tumor ili HIV također je stresno. No, neki podnose jednake teškoće mnogo bolje od drugih. Dapače, prođu kroz strašne okolnosti i iz njih izađu gotovo neokrznuti, dok se drugi razbole i propadnu od naizgled malih nedaća.

Što čini jednu osobu otpornijom na stres od druge?

Kako to da neki izdrže ekstremno teške okolnosti bez veće štete po zdravlje, dok drugi pod stresom obolijevaju od depresivnih i anksioznih poremećaja? Znanstvenici su iznjedrili popis emocionalnih osobina i ponašanja kojima se odlikuju otporni ljudi: optimizam, uklopljenost u društvo, sposobnost pronalaska životnog smisla, vjera ili duhovnost. Ovaj popis može biti točan, ali ne otkriva odakle ljudima te osobine i zašto ih mnogi nemaju.

Autori self help literature poučavaju da se otpornost na stres može izgraditi. Vježbanje, opuštanje, zdrava prehrana, humor i hrabrenje samog sebe sigurno mogu pomoći, no neuroznanstvenici su u posljednjih petnaestak godina shvatili da je priča složenija. Naime, neke su jedinke rođene s jačom zaštitom od stresa i povezanih bolesti.

Kako ojačati otpornost na stres?

Osjetljivost beba

Američki psiholog Jerome Kagan ustvrdio je da je način na koji ljudi reagiraju na okolnosti urođen ili u najmanju ruku očit ubrzo nakon rođenja. Pretpostavio je da jače i slabije reagiranje na stres imaju genetsku komponentu, što su poslije potvrdila i istraživanja. U pokusu započetom 1979. testirao je 400 djece stare dvije godine i otkrio da ih je oko 15 posto imalo vrlo nisku osjetljivost na vanjske podražaje, a drugih 15 posto vrlo visoku osjetljivost, odnosno nisku otpornost.

Djeca iz prve grupe bila su otvorena, nesputana i razigrana, a iz druge grupe povučena, suzdržana i oprezna. Pet godina poslije testirao je istu djecu i uvidio da ih je samo tri posto promijenilo kategoriju. Potom je započeo testiranje 500 djece počevši od četiri mjeseca starosti.

Neurofiziološki poremećaji u mozgu

Istu je djecu ponovo testirao kad im je bilo četiri, sedam, jedanaest i petnaest godina. Kod velike većine tip reakcije ostajao je jednak pri svakom ponovljenom testiranju. Djeca koja su s četiri mjeseca ocijenjena vrlo osjetljivom s četiri su se godine ponašala zatvoreno i suzdržano, a sa sedam godina pola ih je razvilo neki oblik anksioznosti. S druge strane, samo je deset posto otpornih postalo anksiozno.

Nakon dugog lutanja, medicina je prikupila čvrste dokaze da su depresija, anksioznost i srodne bolesti neurofiziološki poremećaji u mozgu, osobito u centrima za raspoloženje i spokoj. Naprednom tehnologijom koja pruža uvid u unutrašnjost živčanih stanica u mozgu otkrivene su dvije skupine sudionika: neuroprijenosnici - kemijski „poštari“ koji prenose poruke između neurona i receptori - neuronski „portiri“ koji preuzimaju ili odbijaju poruke. Svaki od petstotinjak neuroprijenosnika može dostaviti poruku samo neuronima s odgovarajućim receptorom, po načelu ključa i ključanice.

Stres protiv sreće

Neuroni dnevno odašilju i primaju tisuće milijardi poruka. Neuroprijenosnici koje popularno nazivamo hormonima sreće donose vedre i ugodne poruke, dok su stresni hormoni zaduženi za tužne i zabrinjavajuće poruke. Većina živčanih centara komunicira s oba tipa kemijskih „poštara“, a dok su hormoni u ravnoteži, osjećamo se dobro ili barem podnošljivo. Stres, međutim, sabotira hormone sreće. Ako je mozak izvrgnut prejakim stresorima, sretne poruke počinju kasniti i postaju rjeđe.

Moždani centri tada primaju uglavnom tužne poruke, a cijeli organizam ulazi u stanje neurokemijske neravnoteže, tzv. prestresiranosti. Dokle god mozak luči dovoljno sretnih tvari koje obuzdavaju stresnu reakciju, osjećat ćemo se pozitivno, živahno, puni nade i željni izazova. Ako nam je stres potrošio sretne hormone, energija nam opada, spavanje i apetit postaju neuredni, a životno zadovoljstvo uzmiče pred uzrujanošću i potištenošću.

Svatko se rađa s određenom sposobnošću proizvodnje hormona sreće i podnošenja stresa. Istraživanja su pokazala da su određene verzije gena za neke od moždanih supstancija povezane s nižom otpornošću na stres i povećanim rizikom razvoja depresije i anksioznosti. Među njima su kraća verzija gena za serotoninski transporter 5-HTTLPR, gen za verziju dopaminskog receptora DRD4 i gen odgovoran za veću proizvodnju enzima MAO-A.

‘Leptir’ je izdržao pakao

Kao što logička i matematička inteligencija regulira intelektualne sposobnosti, sposobnost podnošenja stresa u nadležnosti je antistresne inteligencije. Ovaj tip inteligencije određuje reakciju organizma na stresne podražaje. Što vam je jača antistresna inteligencija, to više stresa možete otrpjeti bez boli ili obolijevanja. Ljudi s višom antistresnom inteligencijom opremljeniji su za nošenje sa životom i sposobni neokrznuti proći kroz teške okolnosti.

Takav je bio Francuz Henri Charrière, o kojemu je snimljen glasoviti film Leptir. Iako je trinaest godina nedužan robijao u najstrašnijim uvjetima kaznene kolonije u Gvajani, od čega sedam u mračnoj samici, izdržao je i u trećem pokušaju pobjegao. U Venezueli se sretno oženio, postao otac i poživio još 28 godina nakon bijega.

Antistresna inteligencija

I ljudi rođeni s dovoljnom antistresnom inteligencijom katkada dožive „kvar“ u centrima za spokoj i raspoloženje: nesanicu uoči prijemnog ispita ili razgovora za posao, tugu zbog gubitka bližnjeg ili raskida veze, uzrujanost zbog poziva na sud.

Dok mnogi samo povremeno iskuse neurokemijsku neravnotežu, oko 15 posto ljudi stalno se osjeća loše zbog urođeno niske otpornosti. Sretni im se hormoni potroše čak i pod utjecajem blagih stresora koji na većinu ljudi ne djeluju. Udio prestresiranih u stanovništvu redovno je veći od 15 posto jer ozbiljan stres smanjuje antistresnu inteligenciju i nekima od onih koji su rođeni s normalnom otpornošću.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci