Vratite spontanost i radost u život!

Neki mogu biti spontani samo s najbližima ili kada malo popiju, a neki su spontanost posve izgubili pa im se život svodi na „odrađivanje“ svakodnevice. Premda spontani ljudi ulijevaju povjerenje, kreativni su i ugodno društvo, mnogi od nas smatraju da „biti odrastao“ znači upravo izgubiti spontanost i pomiriti se s tim da je više nikada nećemo ni imati. Kako se oslobađa ukroćena spontanost zna psihologinja Tomica Šćavina

Oni me vole, a ne mrze

Jednom mi je prilikom prijateljica, operna pjevačica, odala tajnu kako se oslobodila straha od izlaska pred publiku. Formula je bila vrlo jednostavna: „Shvatila sam da me publika voli, a ne mrzi! Oni dolaze uživati, a ne kritizirati me!“ Istina, većina ljudi ide gledati operu zato što to vole i zato što žele neko vrijedno iskustvo. Samo je mali broj onih koji idu s namjerom da s palcem na bradi i kažiprstom na obrazu detektiraju pogreške i nesigurnosti. To su uglavnom oni koji od kritiziranja žive – kritičari.

Iako je svoju formulu mogla svesti na samo dvije rečenice, mojoj prijateljici trebalo je mnogo vremena da se na ovaj način otvori svojoj publici. A kada se otvorila, iz nje je krenula bujica osjećaja koji su njezino pjevanje podignuli na jednu sasvim novu razinu. Napokon je pjevala spontano. Sva uvježbana tehnika napokon je došla do punog izražaja, i to samo zato što je bila nošena snagom spontanosti, snagom svog prirodnog emotivnog tijeka.

Spontanost ukroćena od djetinjstva

Svi ste vjerojatno čuli za onu krilaticu go with the flow (prepustite se tijeku). Spontanost je upravo to – tijek. Neprekinuti tijek pokreta, misli, osjećaja – bez zastoja, bez unutarnjih barikada, sabotera, analiza. Moja je prijateljica u tako malo riječi uspjela sažeti bit spontanosti. Kada vas netko s druge strane prihvaća, kada se ne bojite kritike ili odbacivanja, spontanost se lako izražava.

Međutim, problem je u tome što zabrane na spontanost i izražavanje emocija bližnjih, naročito roditelja, često dolaze prilično rano. Mnogim roditeljima dječja spontanost bude previše, smeta im, teško im je nositi se s dječjom impulzivnošću jer su i sami emotivno nestabilni, opterećeni i imaju mnogo problema.

Spontane osobe ulijevaju povjerenje

Osim toga, tu je i problem društva. Čak i ako ste odrasli u obitelji u kojoj vas nisu previše „krotili“, teško je ostati spontan u trenucima kada društvo ili poslovno okruženje odbacuje, kritizira i umanjuje vašu vrijednost. Kako biti spontan, ako je vaša spontana reakcija odbačena ili etiketirana kao „loša“, „bezvrijedna“ ili „glupa“? To je nemoguće. Zato dolazi do povlačenja u sebe, promišljenosti, a nerijetko i pokušaja imitiranja spontanosti, što redovito izgleda još nespretnije.

Ljudi uglavnom vole spontane ljude jer im ulijevaju povjerenje. Kada se ponašate nepromišljeno, kada druga osoba ima osjećaj da samo izražavate sebe takvi kakvi jeste, i ona dobiva neku vrstu podsvjesnog dopuštenja da smije biti spontana, da se može opustiti i dopustiti si da tu i tamo kaže nešto blesavo ili previše iskreno. Iako nema nikakvog jamstva da vas spontana osoba neće iznevjeriti. Može vas, primjerice, vrlo spontano iza leđa prvom prilikom početi ogovarati.

Misaona kontrola

Što je, dakle, ono što zaustavlja tijek? Kontrola. Misaona kontrola. Poruke iz glave: ovo ne, ovo da, ovako ne, ovako da. Opterećeni tim mentalnim smjernicama, ljudi često postaju „previše kontrolirani“, previše analitični, puni misaonih ograda. Naravno, spontani tijek emocija ne može se izraziti ako prije toga mora proći kroz labirint misli pa postaje nalik vodi stajaćici – stalno isto sivo stanje, s povremenim padovima u tamnije nijanse.

S druge strane, tu su ljudi koji su previše spontani. Zar je i to moguće? Da, moguće je i sigurno poznajete i nekog takvog. To su ljudi koji su okupirani sobom i koji će vam bez cenzure sve ispričati, ali vas kao osobu uopće neće primijetiti. Zapravo, nećete ih zanimati. Njihova je spontanost opterećujuća, ne da vam disati i, čak ako pričaju samo o pozitivnim i lijepim stvarima, komunikacija s njima u vama ne stvara pozitivne i lijepe osjećaje. Ispod takve spontanosti krije se vapaj za pažnjom, snažna potreba da ih netko doživi, što dovodi do toga da oni ne doživljavaju druge.

Spontanost nije samo dobra ili loša. Ne možemo je svrstati u jednu od tih dviju ladica. Netko može vrlo spontano plesati, kao što netko drugi vrlo spontano može nekoga prebiti. Na spontanost ponajprije možemo gledati kao na unutarnje dopuštenje na emociju, na izražavanje svog trenutačnog stanja takvog kakvo jest, bez dodatnih umnih intervencija i korekcija.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci