Vjeruj u sebe!

Vjeruj u sebe. To je rečenica koju smo toliko puta čuli da je više ne shvaćamo ozbiljno. Zvuči otrcano, kao klišej. A opet, bez vjere u sebe i u mogućnost ostvarenja nekog cilja, vjerojatno se nikada ne bismo pomaknuli s mjesta. Vjera u sebe svakako nam je potrebna. Ali potrebna nam je i sposobnost odustajanja onda kada stvari ne idu onako kako smo planirali...

... Potrebni su nam iskrenost i nježnost prema sebi kako bismo mogli preboljeti razočaranja i, možda više od svega, potrebna nam je fleksibilnost unutarnjega navigacijskog sustava, odnosno shvaćanje da je svaka ideja cilja i sreće u budućnosti samo najbolja trenutačna nit vodilja, samo fantazija koju je izlučila duša u želji da se izrazi, pokaže sebe.

Život u iluziji

Kako bismo se pokrenuli prema ispunjenju nekog cilja, potrebna nam je dvostruka vjera: vjera da smo dovoljno sposobni ostvariti taj cilj i vjera da je ostvarenje cilja realno, odnosno da će stvarnost podržati njegovo ispunjenje. Ako je cilj nešto što nam je važno, gorivo za pokretanje jest strast koja spontano, impulzivno stvara privlačnu sliku u budućnosti prema kojoj želimo ići. Ta je slika magnetična, nabijena je emocijama zadovoljstva i zato nas privlači.

Kada je cilj vezan za partnerstvo, onda to nazivamo zaljubljivanjem. Kada je vezan za posao, onda to nazivamo ambicijom. Međutim, magnetični ciljevi kriju cijelu lepezu slika vezanih za obitelj, putovanja, novac... i svi ti ciljevi zapravo su laž, krhka, ali ljekovita varka, iluzija. Oni se nikada neće ostvariti onako kako smo ih zamislili.

Možda će se ostvariti njihova glavna ideja – možda ćemo zaista biti s tim partnerom, možda ćemo zaista biti uspješni u tom poslu i možda ćemo zaista puno putovati. Međutim, to se nikada neće dogoditi upravo na način koji smo zamislili, a vrlo je moguće da će se dogoditi i mnogo kasnije, s preprekama na koje nismo računali, a koje može smisliti samo stvarnost.

Temelj psihičkoga zdravlja

Austrijski psihoterapeut Alfred Adler fleksibilnost u navigiranju ovim fantazijama smatrao je temeljem psihičkog zdravlja. One se, prema njegovu mišljenju, moraju shvaćati metaforički, jer, ako se hvatamo za njih i analiziramo ih, postat ćemo neurotični. Ako ih, pak, uzdižemo do te mjere da ih doživljavamo kao dogme, ići ćemo prema psihozi.

Međutim, kako bismo se pokrenuli prema magnetičnom cilju, moramo barem malo „poludjeti“, odnosno, moramo povjerovati da je ostvarenje cilja moguće. Moramo upasti u iluziju da je ono prema čemu idemo stvarnost, samo što je vremenski udaljena, pa moramo uložiti određeni trud da bismo stigli do cilja.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci