Virtualni vs. stvarni život: tko pobjeđuje u čemu?

Ljudi navezani na virtualnu komunikaciju u većoj su opasnosti od upala i bolesti; s druge strane, internetski kontakt lakši je i prostupačniji i mnogima pomaže da ublaže kroničnu osamljenost. Odvagnite još pluseva i minusa

Mia ima bogat društveni život. Svaku večer nalazi se s brojnim prijateljima, a stječe i nove. Doduše, samo preko interneta. Zagrepčanka podrijetlom iz Bosne uključuje računalo, a zatim i program koji objedinjuje devet programa za brzo internetsko dopisivanje (instant messenger). Tako na jednome mjestu nadohvat ruke ima prijatelje koji se služe Google Talkom, MSN-om, Yahoo Messengerom i ICQ-om. Razumije se da je istovremeno prijavljena na dvije najpopularnije društvene mreže, Facebook i MySpace.

"Dopisujemo se do kasno u noć", veli 36-godišnja majka jedne kćeri. "Osim prepiske sa znancima, često igram belot na jednom domaćem portalu. Virtualnih je igrača toliko da gotovo svaki put igram protiv novog neznanca." Iako zgodna i društvena, Mia posljednjih godina većinu potreba za privatnim kontaktima zadovoljava preko računala i mobitela.

SMS je novi heroin

Organizacija American Life Project istraživanjem je utvrdila da 54% američkih tinejdžera šalje SMS-ove svakodnevno, a 50% ih šalje najmanje 50 poruka na dan. Šokantan je podatak da trećina anketiranih šalje 100 ili više SMS-ova na dan, što je više od 3000 mjesečno.

Mladi će se vjerojatno pobuniti ako se slanje SMS-ova i poruka u internetskim pričaonicama (chatrooms) usporedi s uzimanjem heroina. No američki neurolog Michael Seyffert kaže da se prilikom slanja SMS-ova u mozgu aktiviraju ista područja kao kod ovisnika dok uzima heroin. Iz snimaka mozga napravljenih tehnikom neuroimaginga dr. Seyffert zaključuje da slanje poruka izaziva slične osjećaje kao i teške droge iako, naravno, SMS-anje ne uništava mozak i druge organe kao ovisničke tvari.

Druženje putem modernih tehnologija uistinu je mnogo lakše i pristupačnije od fizičkog kontakta jer on zahtijeva usklađivanje termina, odijevanje i putovanje, a već je i pomisao na teškoću s parkiranjem dovoljna da ponekog obeshrabri u izlasku.

Ljudi s manje tjelesnih kontakata u većoj opasnosti od bolesti

Međutim, unatoč dostupnosti i jednostavnosti, međuljudsko ophođenje preko telekomunikacija nije dovoljno za duševno blagostanje i opće zdravlje.

Istraživanja pokazuju da odsutnost osobnih kontakata povećava opasnost od zaraza, krvožilnih bolesti, demencije, depresije i raka. Znanstvena studija na Medicinskom fakultetu pri Sveučilištu u Kaliforniji utvrdila je da su kod ljudi koji su društveno izolirani manje aktivni geni koji brane organizam od zaraze i stresa, a da su aktivniji geni koji potiču upalne procese. Autori zaključuju da su ljudi s manje fizičkih kontakata u većoj opasnosti od upala i drugih teških bolesti od onih koji imaju veću društvenu potporu.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci