Vi niste svoje (loše) raspoloženje - naučite se odvojiti od njega

Stručnjaci za samosvijest istražuju razlike između raspoloženja i osjećaja, odakle raspoloženja potječu te kako se od njih odvojiti

Kako se raspoloženje razlikuje od osjećaja?

Razni čimbenici određuju kakvog ćemo raspoloženja biti i koliko će ono potrajati. Prije nego što to istražimo, važno je shvatiti razliku između osjećaja (emocije) i raspoloženja. Osjećaj je kraćeg trajanja, većeg intenziteta – poput izboja energije. Raspoloženje se, s druge strane, dulje razvija. “Možemo biti mrzovoljni cijeloga dana, ali ne možemo cijeli taj period biti bijesni“, riječi su Philipa Gablea, profesora psihologije na Sveučilištu u Delawareu.

“Osjećaje znamo nazivati akcijskim potencijalima, budući da nas drže na oprezu i spremnima na poduzimanje postupaka prema procjeni situacije“, kaže Zindel Sagal, cijenjeni profesor psihologije pri Odjelu za poremećaje raspoloženja na Sveučilištu u Torontu.

“S druge strane, raspoloženja su stanja uma koja se stvaraju neprestanim razmišljanjem, rješavanjem problema i ruminacijom. Njihova je uloga obuzdati osjećaje“. Pokušajte zamisliti osjećaje i raspoloženja u kontekstu vremena: osjećaj je kratkotrajni izboj energije i informacija, dok raspoloženje može potrajati dan ili dva. Ako raspoloženje potraje dulje od toga, moguće je da se radi o klinički značajnom problemu poput anksioznosti ili depresije.

Od čega se sastoji osjećaj ili raspoloženje?

Osjećaj ili raspoloženje obično se javljaju nakon nekog okidača. “Osjećaj je epizoda primjetnog uzbuđenja potaknutog pohvalom ili stimulacijom putem događaja iz okoline“, kaže Segal.

Okidač može doći putem hrane, kofeina, stresnog posla, ljubazne riječi, sunčevih zraka ili slušanja glazbe. Okidači mogu biti i jako suptilni u slučaju da su postali automatski. “Naši okidači mogu biti stvar rutine“, kaže Segal. “U tom ih slučaju možda i ne prepoznamo kao okidače. Možda samo primijetimo emotivnu reakciju“.

Na koji način okidači postaju rutina?

Kada poistovjetimo svoje osjećaje sa svojom osobnošću, isprepletene s našim identitetima, ne postoji dovoljno razdaljine da ih prepoznamo u njihovom suštini: kao informacije koje pristižu, odleže neko vrijeme i odu. “Svi osjećaji prolete kroz našu osobnost budući da naša samosvijest određuje koliko će osjećaj biti snažan te koliko će utjecati na našu pozornost“, kaže Segal. Ako smo se blisko poistovjetili s osjećajem, možda niti ne primijetimo da se dogodio – postaje automatizam, rutina.

Kako se možemo odvojiti od raspoloženja?

Za početak je potrebno stvoriti prostor za ponovnu procjenu situacije. “Način na koji samosvijest funkcionira je da ne umanjuje osjećaj“, kaže Segal.

“Pomoću samosvijesti možemo se prestati poistovjećivati s iskustvom. Promatramo kako osjećaji i raspoloženja prolaze i mijenjaju se tijekom vremena. Postaju nešto što se odvija u našem umu, a ne nama osobno. Na taj je način manja vjerojatnost da ćemo se u potpunosti identificirati s njima i možda se potaknemo prema njihovom istraživanju, da vidimo što slijedi“, smatra Segal.

Samosvijest nam omogućava stvoriti prostor oko osjećaja, što može biti vrlo korisno u odabiru mudrog odgovora.

Možemo li mislima pobjeći od lošeg raspoloženja?

Ukratko – ne možemo. “Rješenje je u tome da ne pokušavamo reagirati na raspoloženje dodatnim mislima. Iznimno je zavodljivo mislima odgovarati na misli, pokušati riješiti probleme, ruminirati, hraniti um time. No na taj način propuštamo priliku potpunog izlaska iz misli i predočavanja kako se raspoloženje odražava na tijelo – putem povezanosti koja omogućava raspoloženju da bude prisutno, ali ipak stvara prostor oko njega kako bi ga se moglo promatrati“, tvrdi Segal.

Osim samosvijesti, na koje načine možemo podupirati zdrava raspoloženja?

Vjerojatno najbolje rješenje je san. “To je najbolji način vraćanja na početak“, kaže Gable. “Ostajemo bez svjesnih misli dok mozak uklanja toksine i otpad. Rijetko kada se nećemo probuditi s drukčijom perspektivom ili barem s više energije za rješavanjem problema“.

Učinimo nešto sa svojim tijelom: joga, šetnja, učinimo nešto što nas povezuje s drugim ljudima. “Kada se okrenemo svome tijelu, omogućavamo si podilaženje pomisli da se možemo razmišljanjem odmaknuti od raspoloženja“, smatra Segal.

Zdrava prehrana još je jedan način za kontrolu osjećaja, budući da mijenja neurokemijske procese u mozgu i, u svojoj osnovi, održava mozak kao stroj. “Možemo ga ili maziti i paziti ili ga uništiti“, zaključuje Gable. “Naši osjećaji i raspoloženje nisu u potpunosti izvan naše kontrole“.

Izvor: www.mindful.org

Tena Ožegić

Ostali članci