Stvaranje sreće

Sreća, zadovoljstvo, užitak, mir... Dobar je osjećaj nemoguće zadržati za stalno. Život je šarolik i treba nam cjelokupni spektar emocija kako bismo bili protočni za doživljaj te šarolikosti. Zato su trenuci, sati ili dani kada se osjećamo doista dobro i kada nema nekih prevelikih stresova dragocjeni. Treba ih prepoznati i sačuvati tako da potraju što je moguće dulje

Zaštitite dobar osjećaj

Sigurno se ponekad uhvatite kako vam dva sata slobodnog vremena, koja ste htjeli provesti u kadi ili u šetnji, kvare razne brige, razmišljanja o prijateljima i kolegama, mozganja o prošlosti i budućnosti. Um živi u iluziji da prevrtanjem depresivnih ili anksioznih misli ima neku vrstu kontrole. Kao da zaista nešto može učiniti, predvidjeti neku katastrofu, spriječiti je, osigurati da se pogreške iz prošlosti ne ponove. A ne može.

I priznanje te nemoći vodi prema opuštanju i mogućnosti uživanja u razdoblju koje je dobro, pa makar ono trajalo samo sat-dva, tijekom šetnje ili odmaranja u kadi. Zato kada se osjećate dobro, dopustite da vas obuzme taj dobar osjećaj. Recite sebi: „Sada je sve ok. U redu je. Ništa ne moram. Nitko me ne tjera ni na što.“ Pa čak i ako se ne budete odmah osjećali osobito dobro, takvi vam trenuci pune baterije i omogućuju da tijekom teških i stresnih razdoblja budete puno stabilniji.

Zabrana za sreću

Mnogi ljudi u sebi imaju zabranu za sreću koju su usvojili u obitelji. Primjerice, netko ne smije biti sretan jer je drugima pokraj njega teško. Ili ne smije biti sretan jer ima osjećaj da je upravo tada na meti onih koji mu tu sreću žele pokvariti. Ili ne smije biti sretan jer to znači da je beskoristan, da samo troši dane ili da je sebičan. Zbog toga je nekima vrlo teško na listu prioriteta staviti aktivnosti koje ih usrećuju.

Netko voli uzgajati cvijeće, netko boraviti s konjima, a netko otići u knjižnicu i satima prelistavati knjige. Ako imate osjećaj da vam život postaje monoton ili isprazan, napravite popis svih onih aktivnosti koje su u vama nekada budile entuzijazam. Zatim odvojite nekoliko aktivnosti koje su vam najviše značile i stavite ih na vrh popisa prioriteta. To znači da ćete, kada budete pravili tjedni plan, prije svega odvojiti vrijeme za te aktivnosti.

Omiljene aktivnosti na popisu prioriteta

To može biti jednom tjedno ili češće, ovisno o vašim mogućnostima i svakodnevnim obavezama, ali važno je da te aktivnosti postanu dio vašeg plana, da se popnu na listi vaših životnih prioriteta, inače će se ponovno dogoditi da ih sve ono što se mora i što bi trebalo napraviti istisne s te liste, a to automatski znači – manje životnog zadovoljstva.

Stavljanje omiljenih aktivnosti na popis prioriteta ne znači automatski – zanemariti djecu ili posao. To znači da vam, u postojećim životnim uvjetima, trebaju omiljene aktivnosti kako biste, među ostalim, mogli biti bolji roditelji svojoj djeci i kako biste, u konačnici, i svoj posao obavljali učinkovitije.

U današnje vrijeme, u kapitalističkom društvu i ekonomskoj situaciji kakva jest, lako je upasti u zamku i novac shvatiti kao vrhunsku vrijednost. Premda se u teoriji većina ljudi ne bi s tim složila, u praksi ispada da nam je novac potreban kako bismo sebi kupili trenutke sreće, odnosno kako bismo si mogli priuštiti vrijeme opuštenosti... koje, zbog nekog razloga, nikako ne dolazi.

Dobar osjećaj vredniji je od novca

Kada je novac prioritet, imate osjećaj da ga nikada nema dovoljno i zato se nikada ne smijete opustiti. Međutim, postavite li svoj dobar osjećaj kao veću vrijednost od vrijednosti novca, počet ćete posve drukčije funkcionirati. Tada ćete zarađivati i smišljati strategije veće zarade kako biste održali dobro stanje u sadašnjosti, umjesto da stalno trpite loše stanje kako biste što više zaradili.

Dakle – prvo dobar osjećaj, a zatim zarada. Čak i ako se trenutačno u životu uopće ne osjećate dobro, mnogo će vam više koristiti ako sebi dopustite vrijeme za taj loš osjećaj, nego ako stalno odgađate suočavanje s njim bježeći u posao. Dopustite li sebi da osjetite takvo stanje, taj ćete loš osjećaj barem malo dotaknuti i on više neće biti toliko potisnut, toliko odbačen, a samim time neće više biti ni tolika nepoznanica.

Tomica Šćavina, psihologinja

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci