Što uopće znači biti dobra osoba?

Ako bismo trebali izdvojiti osobinu koja ponajviše pridonosi dobroti i čestitosti, bila bi to empatija. Ona označava suosjećajnost i uživljavanje u tuđe emocije, a mnogi je ljudi smatraju temeljem moralnosti. Što sve odlikuje empatiju objašnjava Ozren Podnar

Izjava „osjećam tvoju bol“, ako je izrečena iskreno, nije plod mašte. Empatija ima neurološke temelje i ogleda se na snimkama moždane aktivnosti. I ne osjećaju je samo ljudi već i druge životinjske vrste, čak i glodavci. Empatija omogućuje suradnju i pomaganje među ljudima, ali i na relaciji ljudi – životinje te između životinja. Kao što je rekao jedan anonimni mislilac, „empatija je tvoja bol u mojemu srcu“.

Neki slavni primjeri

Slavni su primjeri empatije humanitarci poput osnivača Crvenog križa Henrija Dunanta te misionari kao što su bili David Livingston, Albert Schweitzer, otac Damjan i majka Tereza. No i običnim ljudima tuđe tragedije izazivaju poplavu empatije. Prije nekoliko je godina simpatična novinarka Vjesnika Ana Rukavina dirnula hrvatsku javnost svojom borbom protiv leukemije, moleći u pismu medijima pomoć u liječenju i upozoravajući na nedostatak davatelja koštane srži. Potaknuti njezinim ganutljivim pismom, dobri su ljudi pokrenuli akciju Želim život, koja je zabilježila velik odaziv. Nakon Anine je smrti utemeljena Zaklada Ana Rukavina koja prikuplja sredstva za razvoj Hrvatskog registra donora koštane srži.

Empatija je suživljavanje s patnjama bilo kojeg živog bića pa su se milijuni empata okrenuli i pomaganju životinjama. Borci za prava životinja smatraju da životinje valja smatrati osobama, a ne vlasništvom, te da našim životinjskim rođacima valja priznati jednaka prava kao i ljudima.

Tko najviše suosjeća?

Među temeljnim ciljevima boraca za životinjska prava su zabrana iskorištavanja životinja radi hrane, odijevanja, znanstvenih istraživanja i zabave. Pro-životinjski pokret i organizacije poput PETA-e uživaju potporu utjecajnih pravnih stručnjaka kao što su harvardski profesori Alan Dershowitz i Laurence Tribe, dok kanadski pravnik Clayton Ruby smatra da je taj pokret u stadiju u kakvom je bio pokret za prava homoseksualaca prije četvrt stoljeća.

Intrigantna je spoznaja da je među ljubiteljima životinja oduvijek bilo znatno više žena, i to u svim dobnim skupinama, neovisno o obrazovanju i političkim stajalištima. Psiholozi tu spolnu neravnotežu tumače kao posljedicu tisućljetne neravnopravnosti koju su u mnogim društvima trpjele i žene i životinje. Prema takvim razmišljanjima, sličnost vlastita donedavnog položaja stvara u žena osobito snažnu empatiju prema životinjama. Uz to, vjerojatno je riječ o tome da su žene prirodno, iz hormonalnih razloga, osjećajnije i prijemčivije na tuđu patnju pa su zastupljenije u svim zanimanjima koja se tiču pružanje njege.

Traumatizirani su manje empatični?

Empatija uvelike varira među pojedincima i unutar jednoga spola. Istraživanja su utvrdila da je empatija veća prema ljudima istoga spola, dobi, nacije i rase, tako da jače suosjećamo sa sebi sličnima. Uočeno je da je empatija izraženija kod ljudi koji nisu pretrpjeli emocionalne traume, jer traumatizirani imaju previše svojih briga da bi se mogli poistovjetiti s tuđima.

Također, empatija je jača kod ljudi koji su prihvaćeni u svojoj sredini, koji su primali utjehu i ohrabrenje kad su bili tužni ili preplašeni i koji su svjedočili kako se netko brine o njima ili nekom trećem. Ukratko, razvoj empatije potiču svijetli primjeri tuđe empatije od najranije životne dobi.

Empatičnom čovjeku psiha „oponaša“ tuđe emocije. Vidi li da je netko ucviljen, i sam će osjetiti tugu. Uoči li da netko trpi tjelesnu bol, također će suosjećati s patnikom, a osobito jaki empatičari doslovno osjećaju fizičku bol na istome mjestu koje je bolno kod bolesnika ili žrtve nesreće.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci