Što 'srećkovići' znaju, a ostali ne?

Dobre prilike, sretni događaji i uspjeh nisu stvar sudbine. Sretni ljudi zapravo imaju navike koje svatko može naučiti, a psihologinja Tomica Šćavina otkriva koje su to...

Zanimljivo je da ljudi koji se smatraju sretnima zaista i imaju više sreće u životu. To, na svu sreću, nema veze s božanskom intervencijom ni s mehaničkim ponavljanjem: „ja imam sreće“ pred ogledalom, već s načinom razmišljanja koji je relativno jednostavan i dostupan svima. Prvi psiholog koji je taj način razmišljanja uspio i eksperimentalno istražiti je Britanac Richard Wiseman.

Eksperiment Sreća

Wiseman je započeo svoj eksperiment podijelivši ispitanike u dvije skupine. U prvoj su bili ljudi koji smatraju da nemaju sreće u životu, a u drugoj oni koji za sebe misle suprotno, da im je život pun iznenadnih sretnih okolnosti. I jednima i drugima zadao je isti, prilično jednostavan zadatak. Dao im je da prolistaju novine i rekao da prebroje u njima sve fotografije. Trik, naravno, nije bio u brojenju fotografija, već u činjenici da se negdje u sredini novina nalazio velik natpis na kojemu je pisalo: „Reci voditelju eksperimenta da si vidio ovu poruku i dobit ćeš 250 funti“.

Wisemenovo istraživanje pokazalo je da su ljudi koji se smatraju sretnima mnogo češće uočavali tu poruku od onih koji se smatraju nesretnima. Stvar je u tome da je poruka bila prilično uočljiva, ali ne za one koji su bili striktno fokusirani na zadatak – na brojenje fotografija. Iz ovog eksperimenta Wiseman je zaključio kako je jedan od najbitnijih faktora za osjećaj sreće (i generiranje sretnih okolnosti) otvorenost neočekivanim mogućnostima, odnosno otvorenost uma.

Ljudi koji se smatraju nesretnima skloniji su rigidnom mišljenju koje ubija kreativnost. Previše se vežu uz jedan put ili uz jedan cilj, što im na neki način suzi vidno polje i samim time ograniči mogućnosti izbora. S druge strane, ljudi koji smatraju da imaju sreće u životu opušteniji su i otvoreniji, pa su zato u stanju vidjeti sve ono što im se nudi, a ne samo ono što traže.

Loša fokusiranost

Evo primjera. Recimo, djevojka koja izlazi s društvom samo kako bi upoznala potencijalnog partnera vjerojatno će propustiti upoznati mnoge potencijalne prijatelje. Fokusiranost na jedno odvraća joj pozornost od svega drugog, a možda je upravo to drugo put do ostvarenja njezine želje. Čini se komplicirano? Zapravo je vrlo jednostavno. Da je bila otvorena za nova poznanstva bilo koje vrste, mogla je steći nove prijatelje koji bi je možda upoznali s budućim partnerom. Izreka Čudni su putevi gospodnji zaista ima smisla. Čiji god to putevi bili (gospodnji ili slučajni), jedno je sigurno – nisu pravocrtni.

Razmišljanja tipa: „Da sam mlađa, sigurno bih odmah našla partnera“ ili „Da sam rođena u bogatoj obitelji, život bi mi bio puno lakši“, nisu nikoga usrećila. Stalna želja za onim što nemamo upozorava na nemogućnost prihvaćanja sebe i svoje životne situacije. A tek kada prihvatimo svoje životne okolnosti onakve kakve sad jesu, možemo uočiti prilike koje nam se unutar tih okolnosti pružaju.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci