Što nam poručuju neugodna iskustva?

Nitko od nas u ovoj dimenziji postojanja nije pošteđen boli, no kako ćemo se prema njoj postaviti i na koji će nas način iskustva formirati ovisi isključivo o nama. Egli Ilić, životni vodič, pomaže nam da ispravno protumačimo znakove kako se neugodna iskustva ne bi ponavljala...

Neugodan podsjetnik u ogledalu

Prije desetak godina neko vrijeme bila sam na doškolovanju u SAD-u. Nezadovoljstvo životom kojeg dotad nisam bila potpuno svjesna, u stranoj je zemlji izašlo na vidjelo, a u kombinaciji s lošom prehranom jasno se počelo odražavati na mom izgledu. Za manje od tri mjeseca vaga je skočila za osam kilograma, a lice postalo podbuhlo, jasno odražavajući stanje svijesti. Slika koju sam tada vidjela u ogledalu nije mi se nimalo dopala. Stajala bih pred zrcalom i pokušavala relativizirati ono što je odražavalo. Potom bih zatvorila vrata ormara, računajući da će manje boljeti ako ne gledam, no za nekoliko minuta ponovo bih ih otvorila, tražeći utjehu. Shvativši da nema trika i da doista izgledam loše, nezadovoljstvo mi se pojačalo.

Ta ružna slika velike mene postala je sveprisutna u svijesti. Unosila je nemir i nelagodu koji su me proganjali, pa sam odlučila nešto učiniti. U sljedećih nekoliko mjeseci, zahvaljujući tjelovježbi i svjesnom jedenju, vratila sam staru težinu.

Premda je situacija na prvi pogled komična, taj pogled u ogledalo i ono što sam u njemu vidjela za mene je bilo duboko spiritualno iskustvo. Odjednom su mi počele smetati i mnoge druge stvari vezane uz mene. Napokon sam samoj sebi priznala da sam nezadovoljna te sam nedugo zatim, s povratkom u Hrvatsku, krenula na novi – samorazvojni put.  

Znak da traume nisu iscijeljene

Tada sam, po svemu sudeći, bila zrela za životnu promjenu pa sam uspjela prepoznati ono što mi je duhovna inteligencija takvim iskustvom poručivala.

No takve poruke nisu rijetkost i život nam ih svima i stalno na razne načine šalje. One se kriju u svakoj životnoj situaciji u kojoj se nađemo, svakoj osobi koju susrećemo i svakom odnosu koji stvaramo. Ako smo spremni za duhovni rast, te dovoljno budni da ih čujemo, one će nam dati jasnu povratnu informaciju o nama, o onome što kod sebe moramo mijenjati i bit će naš najvjerodostojniji životni vodič.  

Jer učiti i rasti možemo jedino u ovoj dimenziji postojanja. Ovdje smo kako bismo se afirmirali kao duhovna bića i zato je od onoga što nam se događa mnogo važnija poruka koju iz toga izvlačimo te što činimo. Ono što je istinski bitno najčešće nije odmah vidljivo i često je skriveno iza zavjese. Obično je to tek predstava u kojoj nam život događajima, situacijama, ljudima ili odnosima metaforički ukazuje na stvari koje moramo transformirati ne bismo li proširili svijest, afirmirali se kao duhovno biće i autentično živjeli.

Kada sam prije godinu dana na obilježavanju godišnjice mature susrela nekoliko osoba koje su sudjelovale u neugodnim iskustvima iz mog djetinjstva, osjetila sam jak nemir i probadanje u želucu. Bio mi je to jasan znak da te traume nisam iscijelila i da na njima još moram raditi. Intenzivirala sam rad na sebi i kada sam te iste ljude ponovo srela ove godine, prema njima nisam osjećala ništa osim mira. Po svemu sudeći, u tih sam godinu dana duhovno evoluirala pa me neugodna iskustva više ne uvjetuju.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci