Skrivate li se iza maske?

Maska je najčešće nesvjesni obrambeni stav koji se gradi još u djetinjstvu. Psihologinja Tomica Šćavina pomaže nam da prepoznamo svoje obrambene maske, a potom ih i skinemo jer nam one stoje na putu do kvalitetnih odnosa i ispunjenijeg života

Lažni identitet

Svatko od nas odrastao je u vrlo specifičnim uvjetima. Jedinstvena mama i jedinstven tata stvorili su jedinstveno dijete. No ipak, uz svu našu unikatnost, u tajnim hodnicima naše psihe, u složenim uzorcima našeg emotivnog funkcioniranja postoje obrasci, uloge, maske koje su kod mnogih slične. Ti lažni slojevi identiteta održavaju nas na površini stvarnosti, u automatizmu svakodnevice i u tipovima odnosa koji se ponavljaju i čine da se osjećamo kao da se, usprkos izmjeni likova, u filmu zvanom život vrti stalno ista priča.

Kad nemamo kvalitetan kontakt sa samima sobom – svojim osjećajima, tijelom i mislima – takav kontakt ne možemo održavati ni s drugima. Kad smo previše zaokupljeni unutarnjim burama i vihorima ili predugim, monotonim zatišjima, naša životna energija uvučena je prema unutra. Zapetljana je u mentalne mreže i emotivne uzorke koji nas odvajaju od vanjskog svijeta.

Maska može biti uvijek nasmiješena, hladna, bezbrižna...

Kako se taj nesretni, izgubljeni ili slabi sloj naše ličnosti ne bi pokazao pred drugima, kako se ne bismo osjećali izloženima i ranjivima, imamo ga potrebu dobro, dobro sakriti. Kako pred tuđim pogledima, tako i pred nama samima. Taj štit, ta uloga koju nosimo kako bismo ostavili određeni dojam i sakrili svoje pravo ja svojevrsna je maska. Nju možemo pokazati jer ona nije toliko povrediva. Što je dulje nosimo, to je tvrđa. Može biti kamena, gruba, ledena, bezbrižna, nakićena, sjajna. Može biti stalno nasmiješena i puna pažnje, snažna i nadmoćna, besprijekorno mirna i nedodirljiva.

Pružajući tako malo od svoje autentične osobnosti, čovjek riskira malo, ali samim time i dobiva malo. U životu pod maskom, energija se troši na održavanje prividnog, lažnog ja, zbog čega intenzivan, svjež doživljaj stvarnosti licem u lice sve više kopni. Bilo bi lako kad bi maska bila nešto što navlačimo svjesno jer bismo je tada svjesno mogli i skinuti. No zašto bi čovjek svjesno navukao na sebe nešto što ga sputava u doživljaju života? Maske se grade iz nesvjesnih obrana koje najčešće datiraju još iz djetinjstva…

Što se krije ispod?

Maska je tu da štiti, stvorena je kao obrana od boli, frustracije, zanemarivanja. Veoma je malo ljudi koji su odrasli u zdravim obiteljskim uvjetima gdje su se osjećali vrijednima ljubavi samim time što postoje. Većina je dobivala roditeljsku pažnju i ljubav koja je uvjetovana, tj. osjećali su se prihvaćenima i voljenima onda kada bi ispunjavali određene uvjete ponašanja, a ono što je svatko od nas zapravo trebao bila je bezuvjetna ljubav.

Na primjer, ako je dijete tužno i zbog suza ga se ne posramljuje, ne kažnjava ili ignorira, ono dobiva poruku da i u svojoj slabosti može biti prihvaćeno i voljeno. Na taj način stječe zdravu osnovu za iskazivanje tuge u budućnosti, jer realno gledano – život nije uvijek predivan. Povremeno je i bolan i frustrirajući, a kad se psihička energija ne troši na održavanje maske snage, već je čovjek u stanju priznati i suočiti se i s vlastitom slabošću, onda puno lakše razrješava frustrirajuće ili bolne životne situacije.

Bad guy, bad girl

Ranjeno dijete u odraslom čovjeku tijekom života teži zadobiti ljubav na način na koji ju je naučilo zadobivati u djetinjstvu – uslužnošću, samostalnošću, pristojnošću, kontroliranjem, hrabrošću itd. Ta rana je poput neke vrste oranice, plodnog tla za rast gorkih plodova života, za rast maski. Ispod maske kriju se fragmenti dječje psihe – agresija, egoizam, taština i sve one emocije koje su etiketirane negativnima. Ispod maske krije se „loš ja“, odbačeni, neprihvaćeni ja, bad guy, bad girl – možemo mu pridati bilo koji od ovih naziva. Taj „loš ja“ upakiran je u omotač sačinjen od srama koji stvara dodatnu tjeskobu i pritisak, a maska je ta koja stoji između naše ranjivosti i drugih ljudi, što sprječava bliskost, kako s drugima, tako i s nama samima.

Zamislimo li slojeve naše ličnosti kao koncentrične krugove, maska je vanjski obod, fasada za gledanje. Ispod te fasade je upravo ono suprotno – „loš ja“. Tako se pod maskom dobrodušne i svima uslužne žene može nalaziti agresija i okrivljavanje, a ispod maske snažnog muškarca-zaštitnika strah i taština. Taj nepoželjni sloj naše osobnosti stoji između zdrave, ljudske (ujedno i božanske) jezgre, između autentičnog ja i maske.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci