Roditeljstvo i posao: 7 strategija za uspješno upravljanje vremenom

Žene, tijekom života, prosječno rade sedam godina više neplaćeno u odnosu na muškarce. Ako to vrijeme pretvorimo u prosječnu plaću dobivamo vrijednost jednog manjeg stana. Jeste li spremne donijeti odluke koje će vam donijeti više slobodnog vremena i bolju ravnotežu između posla i privatnog života?

Najteža školska godina

Približava se kraj školske godine koju će mnogi roditelji pamtiti kao jednu od najtežih. Osim što su djeca provela mjeseca i pol čekajući kraj štrajka i povratak u školske klupa, roditelji su uz redovni posao morali dodatno brinuti o djeci i za vrijeme onog vremena koje bi inače bili zaokupirani školskim obavezama.

Kao da to nije bilo dovoljno, brzo nakon početka normalne nastave, skraćenih zimskih praznika i ponovnog uhodavanja u školske obaveze, dočekala nas je potpuno neočekivana izolacija uz nastavu na daljinu, odnosno tzv. „homeschooling“.

Uz posao koji se, također, prebacio kući, članove obitelji koji zajedno provode 24 sata dnevno i novi način usvajanja znanja u koji su se, htjeli-ne htjeli, i roditelji morali uključiti, život je dobio nekoliko novih dimenzija zahtjevnosti, ovisno o dobi djece.

"Ne mogu više raditi toliko zadaća!"

S najmanjima je najviše fizičkog posla i potrebe za prisutnošću, dok je sa starijom djecom potreban ozbiljan rad na kontroli obavljanja školskih zadaća, uz vrlo česte potrebe za objašnjavanjem gradiva. Iako su najmlađi uglavnom krenuli u vrtić i školu, dio posla koji su ponijeli roditelji je ogroman. I još uvijek traje za one čija su djeca kod kuće.

Sretni su oni čija su djeca samostalna i koji ni ne znaju da se paralelno odvija škola. No takvi su, ipak, u manjini jer se ovih dana najčešće mogu čuti vapaji u pomoć: „Kad će ovo više završiti?“, „Ne mogu više raditi toliko zadaća!“, „Samo joj stižu zadaci uz nedovoljna objašnjenja, moram sve to shvatiti i objasniti joj...“, „Ništa me ne pitaj, danas popodne sam učila kemiju 8. razreda...“, „Danas sam uzela Juliju sa sobom  na posao kako bih kontrolirala što sve radi.“

Vjerujem da se i sami prepoznajete u dijelu ovih izjava. Kao što primjećujete uglavnom su to glasovi majki jer su tate na poslu, na putu, na terenu, s majstorima ili gdje već. Tamo gdje se odvija nekakav drugi dio života koji je, također, važan za funkcioniranje obitelji.

djeca

Sve uloge žene

A što kad i mama mora biti negdje i raditi kako bi donijela novce doma ili, jednostavno, radila ono za što se obrazovala sve te duge godine? Jesu li takva djeca prepuštena sama sebi i imaju li posljedično lošiji uspjeh u školi? Naravno da ne znamo točan odgovor na to pitanje, ali temeljem malog uzorka iz moje bliže sredine rekla bih da je potvrdan.

Mame, odnosno žene su te koje podnose veći dio tereta odrastanja djece, u odgojnom i obrazovnom smislu. Rade one i svoj dio posla za posao, kuću, roditelje, braću i sestre, susjede, prijatelje… Puno različitih uloga stane u dan jedne žene.

Tri sata neplaćenog rada na dan

Način je to života s kojim se nose žene diljem svijeta. Prosječno, žene globalno provedu više nego duplo sati od muškaraca obavljajući neplaćeni posao. U Indiji je to šest sati dnevno za žene, a manje od jedan sat za muškarce, u Americi četiri u odnosu na dva i pol sata, a u socijalno vrlo osviještenoj Norveškoj je to 3,5, u odnosu na  3 sata. U Hrvatskoj, žene obavljaju 3 puta više naplaćenog posla, odnosno 3 sata dnevno u odnosu na 1 sat njihovih partnera.

Ne postoji zemlja u kojoj je razlika 0, što znači da žene prosječno rade 7 godina više neplaćeno tijekom života! Ili kako kaže sjajna Melinda Gates u svojoj knjizi 'The Moment of Lift' to je sedam godina koliko traje visoko obrazovanje. Ili dodala bih, vrijednost jednog manjeg stana ako pretvorimo prosječnu plaću u uloženo vrijeme.

U nekim drugim zemljama žene smanjuju svoj plaćeni rad zbog obiteljskih obaveza pa se tako smanjuje njihovo sudjelovanje na tržištu rada. Kod nas to nije slučaj, jer naše žene mogu sve – i raditi i učiti i „servisirati“ obitelj i biti uspješne. Pomalo sam ironična, iako svakodnevna praksa to dokazuje, ali uz visoku cijenu rasta broja oboljelih od karcinoma dojke i drugih malignih bolesti jer je naše tijelo savršen mehanizam koji sve pamti.

roditelji djeca

Pandemija produbila razlike

Pandemija nas je natjerala na novu organizaciju života i posljedično produbljenje razlika uz nejednaki odnos kod kuće. Dok je tata na nekom vrlo važnom zadatku, mama „servisira“ sve ostalo, uključujući školske zadaće.

Doći će i taj kraj školske godine, ali to će značiti samo djelomično smanjenje obaveza jer će djeca odjednom imati jako puno slobodnog vremena kojeg će opet trebati nekako popuniti. I opet stupaju na snagu mame – superheroji koje organiziraju radionice, druženja, slobodne aktivnosti, ljetovanja, cijeli niz dodatnog, mentalnog rada. Usred svega toga hvataju zraka za svoje poslove kojih je puno jer ne znamo što nam nosi jesen.

obitelj

Sedam strategija za sretniji život zaposlenih majki

Već se dugo bavim načinima izlaska iz tog začaranog kruga i pokušavam pokazati ženama kako si mogu pomoći, same sebi i međusobno i u paru. Ovo doba godine dok nam je još sve jako friško u sjećanju, pravo je vrijeme za donošenje odluka o organizaciji života za sljedeći školski ciklus, pogotovo ako se opet nađemo u situaciji izolacije, rada od kuće i nastave na daljinu.

1. Promjena mentalnog sklopa

Za početak, važna je promjena mentalnog sklopa iz JA u MI. Umjesto da se pitamo kako ću ja to stići, trebamo si postaviti pitanje kako ćemo mi to stići – partnerski. Jer, zašto bi se podrazumijevalo da je organizacija zajedničkog života odgovornost jedne osobe?

Počnite od najmanjih stvari kao što je organizacija odlazaka liječniku, nabavka, odlasci na rođendane, kupovanje poklona… Sve to je samo pola sata pa se takvih pola po pola nakupi u tjednu i mjesecu.

2. Kućni sastanci

Uz odgovarajući mentalni sklop slijedi partnerska podjela odgovornosti i poslova sukladna organizaciji posla kakvima smo navikli na radnom mjestu. Kao što s kolegama na redovnim sastancima dogovorimo tko će što obaviti, tako i kod kuće održavajte redovne mjesečne i tjedne sastanke na kojima raspravite obaveze i rokove tog mjeseca, odnosno tjedna.

mama i kći peku kolače

3. Napišite liste obaveza

Napravite "to do" liste, svatko svoju. Sve dok se ne napravi fizička lista na kojoj jasno možete vidjeti tko preuzima koliko kućnih obaveza nemate jasnu sliku koliko vremena je kome potrebno. Bez liste ste kao guske u magli, hodate okolo, ponekad se sudarate, a ne znate kuda će vas to dovesti.

Svjedočila sam brojnim primjerima suočavanja lista i osvještavanja koliko toga se nalazi na listi partnerice, da žene obično imaju puno veće to do liste, a muškarci toga nisu svjesni. Sve ono što oni rade je važno i potrebno, ali ipak je znatno manje toga na svakodnevnoj razini.

Suočavanjem s listom, stvari se počinju mijenjati jer se ravnomjernije podijele obaveze, što ženama ostavlja više vremena za ono što im je, također, važno, uključujući i vrijeme za sebe.

Postojanje liste otvara i mogućnost pregovaranja, ako ja napravim ovo, ti ćeš ono i obrnuto. Time razvijate i vještine pregovaranja koje su važne za posao.

4. Podjela školskih odgovornosti

Podijelite odgovornost za školske predmete svoje djece. Neka to bude dio to-do listi. U Hrvatskoj je prema statistikama praćenje školskih obaveza dominantno na listama zaduženja mama.

Prije nekoliko godina, na jednoj konferenciji koju smo suorganizirali gostovala je autorica i career coach Dorothy Dalton. Postavila nam je pomalo provokativno pitanje: „Zar tate ne znaju pisati zadaće?“.

Podaci s kojima se susrela u Hrvatskoj su je osupnuli, žene s kojima je razgovarala su mahom rekle da nemaju dovoljno vremena za svoj profesionalni razvoj jer moraju učiti s djecom! Učenje s djecom ima veze i sa sustavom obrazovanja, ali i pod tim uvjetom, odgovornost je to koja se mora podijeliti. Posebno o tome treba voditi brigu u periodu koji slijedi ako se izolacija nastavi.

5. Ravnoteža između posla i privatnog života

Otvoreni dijalog o posvećenosti poslu i njegove važnosti za naš život se često preskače, a vitalan je za sreću i uspjeh u zajednici. Parovi najčešće preuzimaju obrasce ponašanje sukladno očekivanjima okoline, roditelja, prijatelja.

Vidim to kad razgovaram s mladima, još na fakultetima. Na pitanje o tome razmišljaju li o ravnoteži privatnog i poslovnog života uglavnom se dižu ženske ruke, iako se obrazuju da budu profesionalke i da svojim znanjem doprinesu zajednici.

Bez razgovora, žene obično precjenjuju važnost posla i karijere njihovih partnera, dok muškarci podcjenjuju vrijednost karijere u životu njihovih partnerica.

To su razgovori koji su se trebali obaviti prije stupanja u zajednicu, ali se rijetko događaju, što zbog zaljubljenosti, što zbog prihvaćanja socijalnih normi ili drugih razloga. Nikada nije kasno, pa ni sada u pripremama za jesen i drugo poluvrijeme moguće škole i posla na daljinu.

Ako se o tome ne razgovara otvoreno, ponašanje baziramo na pretpostavkama koje mogu biti iskrivljene i dugoročno dovesti do mnogih nerazumijevanja.

 obitelj

6. Pravila koja odgovaraju vama a ne okolini

Napišite svoja pravila, nemojte pretpostavljati da je prirodno da žene rade ovo, a muškarci  ono.

Što znači prirodno? Vratimo li se na satove biologije prisjetit ćemo se da kanibalizam, ubojstva i silovanja imaju svoje mjesto u prirodi, ali to ne znači da su dobri. Na nama je da kao ljudska bića procijenimo koji dio prirode nam čini dobro, a bez kojeg dijela možemo.

Sjećam se kako sam i sama na početku našeg braka znala od starijih članova obitelji dobiti poneku poruku tipa: "Pa znaš, to obično žene preuzmu na sebe". Čak sam i sama jedno vrijeme vjerovala da je tako dok nisam shvatila da nam takav odnos ne čini ništa dobroga, upravo suprotno, mene čini nezadovoljnom, a nas manje sretnim parom. Trebalo je neko vrijeme da uz svjesno nastojanje promijenim taj usađeni obrazac ponašanja. Prvo uz osvještavanje što meni treba, a zatim otvorenim razgovorom.

Razgovarajte sa svojim partnerima, slušajte drugu stranu kako biste razumjeli potrebe jedne i druge strane i dođite do rješenja koje će vama biti prirodno i pravedno, a ne okolini.

7. Odabacite savršenstvo i prigrlite pomoć

Odbacite stav „ja znam najbolje“ kome su žene posebno sklone zbog svoje potrebe da sve bude savršeno.

Upravo ta savršenost nas košta puno života, ali i znatno manje muške podrške. Jer, današnje su muškarce odgajale majke kod kojih je sve moralo biti savršeno, što je značilo da su najčešće one to mogle najbolje napraviti. Još ako su imali i sestru koja je bila spretnija i dobivala više poticaja za dobro obavljene kućne zadatke, njihova percepcija dobro obavljenog posla je na nivou božanstva, u čemu se oni sami ne prepoznaju. Time su često svojim sinovima usadile osjećaj da oni to ne mogu i ne znaju. Ako nastave život i s takvom ženom definitivno će odustati od ideje da su kućanski poslovni nešto što mogu kompetentno obavljati.

Istina je da neke žene mogu hodati preko hrpe Lego kocki i ostavljenih čarapa, a neke ne, umijeće je postići balansirani suživot u kojem kroz međusobno razumijevanje i poštovanje kroz razgovor i dosljednu primjenu dogovorenoga dolazimo do sretnog suživota.

 

Više o autorici doznajte na mamforce.hr

Dianna Descovich, psihologinja, mama, coach

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci