Ritual za kraj: Što iz ove godine nosite u sljedeću?

Približava se još jedan susret završetka i početka – jedna se godina bliži kraju, a druga je već na vidiku. Kako će izgledati taj susret? Hoće li projuriti jedan pokraj drugog a da se i ne pogledaju? Ili će porazgovarati i dogovoriti se što će završetak odnijeti sa sobom u prošlost, a što početak ponijeti dalje u budućnost? Nova godina donosi nam novu priliku da zakoračimo stepenicu više na ljestvama osobnoga rasta i ostvarimo bolji život. A da bi bilo tako, trebamo znati dobro završavati i započinjati…

Godine prolaze. Neminovno. Rijeka života teče. Nezaustavljivo. Završeci i novi počeci izmjenjuju se i isprepleću do te mjere da je ponekad teško razlučiti je li sljedeći korak kraj jednog puta ili početak drugog, a često je i jedno i drugo. Ritam početaka i završetaka duboko je utkan u naše biće, a kako se s njim nosimo uvelike će utjecati na naš razvoj i kvalitetu življenja – hoće li nas valovi života ljuljati i nositi prema novim obalama ili nas, pak, potopiti.

Što su to dobri završeci i zašto su tako važni?

Kao prvo – dobar završetak je – završen! No što ako to nije? Gestalt – pravac psihoterapije koji je osnovao Fritz Perls – puno se bavi ograničavajućim utjecajem „nezavršenih poslova“ koji nam poput magneta odvlače dragocjenu energiju iz sadašnjeg trenutka i uzrokuju hod kroz život koji mnogi opisuju kao „dva koraka naprijed, jedan natrag“.

Na primjer, probudite se poletni, dobro raspoloženi i puni energije – još vam je 100 posto energije na raspolaganju. Krenete prema kupaonici i usput vam pogled padne na fotografiju na zidu, na kojoj je nasmijana skupina mladih ljudi. Uz lagani grč u želucu sjetite se da ste obećali organizirati sljedeći izlet, a već tjednima to odgađate jer nemate vremena. Slegnuvši ramenima, idete dalje, sad ste još u posjedu 80 posto svoje energije, a 20 posto je zarobljeno u otvorenom fileu „izlet“.

Nezavršeni poslovi

Još samo dva koraka i stići ćete do kupaonice, no morate proći pokraj telefonske sekretarice koja neumorno svjetluca ne bi li privukla vašu pozornost. „Uh, možda je opet mama ostavila poruku, već mjesec dana je nisam stigla posjetiti, a neću ni u idućim tjednima, a možda bih ipak mogla… Ma ne, nemam kad...“. Konačno uspijevate zakoračiti u kupaonicu, no sad imate još samo 50 posto svoje energije jer 30 posto ostalo je zarobljeno u nerazriješenim dilemama vezanim uz majku…

I tako redom – nezavršeni poslovi s bivšima, partnerima, prijateljima, šefovima, neispunjena obećanja samoj sebi, odgođeni planovi… Na kraju možete biti sretni ako uspijete u „sada i ovdje“ zadržati 10 posto svoje energije, a tu jedva pomaže i najjača kava.

Kako prepoznati što nam odvlači energiju?

Zapravo, to i nije tako teško. Obratite pozornost na misaone krugove koji se opetovano ponavljaju: možda ipak… zapravo bih mogla..., ipak ne..., možda sam trebala…, možda sam mogla…, bilo bi bolje da sam…, bilo bi bolje da nisam… Ako sebi postavite pitanje smisla i svrhe takvih razmišljanja, možda ćete otkriti da samo ponovo pretresaju teme koje su završene i na koje više ne možete utjecati!

Završeni poslovi očituju se u rečenicama koje završavaju – točkom. Točka znači: razmislila sam o temi, osvijestila osjećaje i što sam iz toga naučila, što je bilo najbolje i najgore i sad to iskustvo mogu pospremiti u svojoj arhivi sjećanja i više mu se ne vraćati.

Orezivanje ruže života

Orezivanje ruža sjajna je metafora za završetke i nove početke. Vrtlari orezuju ruže iz tri razloga:
Grm ruže proizvodi više pupoljaka nego što ih može hraniti tako da treba odrezati i neke zdrave i dobre kako bi se održali oni najbolji za grm.
Postoje neke grane i pupoljci koji su bolesni i ne razvijaju se dobro.
Neki su već uvenuli i zauzimaju mjesto, koče stvaranje novih.

Ako to primijenimo na život:
S vremenom prikupimo više aktivnosti, odnosa i interesa nego što nam dopuštaju naše vrijeme i energija. Tad je važno osvijestiti da nije moguće posvetiti se svemu tome i odabrati u što ćemo uložiti vrijeme i energiju.
Također, postoje ljudi i situacije u koje smo uložili puno energije i truda, a nikako ne dobivamo zadovoljavajuće rezultate. Nema pravog razloga beskonačno pokušavati. Isto tako, postoje stvari koje su „mrtve“ već dugo i zaista je vrijeme da ih otpustimo.

Naši stavovi prema krajevima

Razmislite o tome kako općenito gledate na završetke: smatrate li ih prirodnima? Vjerujete li da postoji vrijeme za sve u životu i da završetak nečeg ujedno označava i priliku za početak nečeg novog? Ili pak vjerujete da sama činjenica kako nešto završava znači da to nije bilo u redu? Taj mit tvrdokorno se uvukao u mnoge pore našeg života, čemu uz uzdah svjedoči četrdesetogodišnja Marina koja se prije dva mjeseca razišla s partnerom s kojim je provela četiri sretne godine.

„Kad god nekome kažem da više nismo zajedno“, tuži se Marina, „obično čujem nešto poput ‘Znala sam odmah da vi niste jedno za drugo’ ili ‘Šteta što niste uspjeli’... Moja istina je: proveli smo zajedno četiri predivne godine i u to vrijeme savršeno smo odgovarali jedno drugom. Zatim smo se počeli razvijati u suprotnim pravcima, odnos se promijenio i s puno poštovanja i ljubavi odlučili smo se razdvojiti. Sad oboje žalujemo, no znamo da smo postupili ispravno. Ne moram ni reći kako me gledaju kao da sam poludjela!“

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci