Povratak prirodnom stanju bića

U prirodi je uma da skače s teme na temu i tako crpi našu energiju, mir i blagostanje. Upravo zato razni mudraci od davnina pokušavaju naći načine kako da ga utišaju i uspore. Jedan od načina je da naučimo češće boraviti u srcu i da tu vještinu vježbamo svakodnevno

Majmuniranje uma

Tisućama godina mudri su ljudi nastojali, i još nastoje, ukrotiti svoj raspršeni um koji su budisti, s razlogom, nazvali majmunski um. Dok skače s teme na temu poput majmuna s grane na granu, um nas iscrpljuje i šteti nam. Instinktivno znajući da sve uznemirenosti koje donose patnju potječu iz uma, mnogi su tražili smirenje na razne načine. Rijetki su imali dovoljno strpljenja i mudrosti da temeljito istraže i shvate, iz vlastitog iskustva, što se zapravo događa u površinskom dijelu uma u kojem dominantno živi i pati 99 posto populacije.

Buddha je bio jedan od rijetkih mudraca koji je istražujući primijetio da je naš svakodnevni um uglavnom u stanju konstantne jurnjave, poput pijanog majmuna koji ne prestaje skakati s grane na granu.

Ta jurnjava odnosi se na automatizirane misli (ili naviknute te odgojem i okolinom uvjetovane točke gledišta i vjerovanja) koje poput pop up prozorčića imaju tendenciju iznenada i neočekivano iskakati u polje naše svjesne percepcije. Iako ne predstavljaju stvarnost, oni su realna prijetnja našoj dobrobiti ako ih ne preispitujemo i ako ih doživljavamo kao nepobitnu istinu i time sebi stvaramo problem.

Zašto je um poput majmuna

Problem je vjerovanje u taj show

Dakle, Buddha je otkrio da je majmuniranje, tj. lutanje uma u njegovoj samoj prirodi i da to, na našu veliku sreću, uopće nije problem sam po sebi. Problem je to što smo skloni vjerovati u show koji izvodi majmunski um u režiji ega, a upravo to nas ukopava (ili izolira) u iluziji. Inače, osim majmunske, postoje i druge esencijalne dimenzije uma koje su po svojoj prirodi mirne i postojane, kao dubine mora, bez obzira na sve što se događa na umskoj periferiji u kojoj svi tako često boravimo.

Ključno je pitanje želimo li i kako uspostaviti svoj vlastiti identitet u toj suštinskoj dimenziji uma, umjesto da neprestano proganjamo sami sebe na krilima majmunskog uma u fragmentiranoj realnosti koja je zapravo trenutačna i fiktivna – dakle, čista obmana.

Meditacija

Da bi se probudila istinska želja (nužno pogonsko gorivo) za slobodom – ili životom izvan majmunskog uma – neophodno je napustiti zonu udobnosti i sa živom radoznalošću istraživati, kao što je to činio i sam Buddha. Tako ćemo iz prve ruke uvidjeti, tj. iskusiti, što se to događa u umu, a zbog čega patimo i čamimo izolirani od stvarnosti.

Tradicionalan i nezamjenjiv način formalnog istraživanja bio je i ostao meditacija. U suštini, formalna meditacija svodi se na postojanu prisutnost ovdje i sada te nepristrano promatranje (ili svjedočenje) onoga što se događa u umu, tijelu i neposrednoj okolini, bez analiziranja onoga čemu svjedočimo. No, formalno samoistraživanje u točno određeno vrijeme na određenome mjestu nije dovoljno.

Pravo istraživanje je neformalno u odnosu na vrijeme i prostor. Drugim riječima, ono je životno, iz trena u tren, od početka života do smrti. Toliko toga ima da se uvidi. Jedan je život prekratak za to. Srećom, ne moramo ulaziti u detalje istraživačkog rada da bismo došli do suštinskog uvida koji će nam osvijetliti glavnu istinu, a to je da majmunski um – naša druga, fantomska priroda – nema veze s onim što mi uistinu jesmo. To otkriće može pokrenuti nepovratan proces vraćanja prirodnom stanju bića.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci