Povratak prirodnom stanju bića

U prirodi je uma da skače s teme na temu i tako crpi našu energiju, mir i blagostanje. Upravo zato razni mudraci od davnina pokušavaju naći načine kako da ga utišaju i uspore. Jedan od načina je da naučimo češće boraviti u srcu i da tu vještinu vježbamo svakodnevno

Majmuniranje uma

Tisućama godina mudri su ljudi nastojali, i još nastoje, ukrotiti svoj raspršeni um koji su budisti, s razlogom, nazvali majmunski um. Dok skače s teme na temu poput majmuna s grane na granu, um nas iscrpljuje i šteti nam. Instinktivno znajući da sve uznemirenosti koje donose patnju potječu iz uma, mnogi su tražili smirenje na razne načine. Rijetki su imali dovoljno strpljenja i mudrosti da temeljito istraže i shvate, iz vlastitog iskustva, što se zapravo događa u površinskom dijelu uma u kojem dominantno živi i pati 99 posto populacije.

Buddha je bio jedan od rijetkih mudraca koji je istražujući primijetio da je naš svakodnevni um uglavnom u stanju konstantne jurnjave, poput pijanog majmuna koji ne prestaje skakati s grane na granu.

Ta jurnjava odnosi se na automatizirane misli (ili naviknute te odgojem i okolinom uvjetovane točke gledišta i vjerovanja) koje poput pop up prozorčića imaju tendenciju iznenada i neočekivano iskakati u polje naše svjesne percepcije. Iako ne predstavljaju stvarnost, oni su realna prijetnja našoj dobrobiti ako ih ne preispitujemo i ako ih doživljavamo kao nepobitnu istinu i time sebi stvaramo problem.

Zašto je um poput majmuna

Problem je vjerovanje u taj show

Dakle, Buddha je otkrio da je majmuniranje, tj. lutanje uma u njegovoj samoj prirodi i da to, na našu veliku sreću, uopće nije problem sam po sebi. Problem je to što smo skloni vjerovati u show koji izvodi majmunski um u režiji ega, a upravo to nas ukopava (ili izolira) u iluziji. Inače, osim majmunske, postoje i druge esencijalne dimenzije uma koje su po svojoj prirodi mirne i postojane, kao dubine mora, bez obzira na sve što se događa na umskoj periferiji u kojoj svi tako često boravimo.

Ključno je pitanje želimo li i kako uspostaviti svoj vlastiti identitet u toj suštinskoj dimenziji uma, umjesto da neprestano proganjamo sami sebe na krilima majmunskog uma u fragmentiranoj realnosti koja je zapravo trenutačna i fiktivna – dakle, čista obmana.

Meditacija

Da bi se probudila istinska želja (nužno pogonsko gorivo) za slobodom – ili životom izvan majmunskog uma – neophodno je napustiti zonu udobnosti i sa živom radoznalošću istraživati, kao što je to činio i sam Buddha. Tako ćemo iz prve ruke uvidjeti, tj. iskusiti, što se to događa u umu, a zbog čega patimo i čamimo izolirani od stvarnosti.

Tradicionalan i nezamjenjiv način formalnog istraživanja bio je i ostao meditacija. U suštini, formalna meditacija svodi se na postojanu prisutnost ovdje i sada te nepristrano promatranje (ili svjedočenje) onoga što se događa u umu, tijelu i neposrednoj okolini, bez analiziranja onoga čemu svjedočimo. No, formalno samoistraživanje u točno određeno vrijeme na određenome mjestu nije dovoljno.

Pravo istraživanje je neformalno u odnosu na vrijeme i prostor. Drugim riječima, ono je životno, iz trena u tren, od početka života do smrti. Toliko toga ima da se uvidi. Jedan je život prekratak za to. Srećom, ne moramo ulaziti u detalje istraživačkog rada da bismo došli do suštinskog uvida koji će nam osvijetliti glavnu istinu, a to je da majmunski um – naša druga, fantomska priroda – nema veze s onim što mi uistinu jesmo. To otkriće može pokrenuti nepovratan proces vraćanja prirodnom stanju bića.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci