Oprostite si, otpustite... Sve pogreške koje si najviše zamjerate niste mogli izbjeći

Neke naše odluke, ma kako žalili zbog njih, jedine su koje smo mogli donijeti u određenom trenutku. Samookrivljavanje i žaljenje za propuštenim posebno je izraženo u četrdesetim godinama života, kad radimo reviziju životnog puta. Ako, uz blagost prema sebi, iz njih učimo, možemo mudriji i osnaženi krenuti u drugu polovicu života. Novo će nam svjetlo pokazati put

Oprostiti njima je lakše

Jedan od najtežih izazova s kojim se većina ljudi susreće na svom duhovnome putu jest praštanje onima koji su ih povrijedili. No oprostiti samom sebi zbog pogrešnih poteza i propusta koje smo u životu napravili, a zbog kojih naš život nije onakav kakvim smo ga zamišljali, puno je teže.

Međutim, dokle god živimo u prošlosti, žaleći za onim što se moglo dogoditi, a nije, mi zapravo ne živimo jer, usredotočeni na ono što smo propustili, ne vidimo ljepotu koja nas okružuje, ni nove prilike i mogućnosti koje nam se otvaraju. Možda je upravo ovo razdoblje u godini pravi trenutak da i iz svoga života i svoga sustava otpustimo sve one stare energije koje nam više ne trebaju te se otvorimo prema svemu lijepome što je pred nama i što nam život donosi u budućnosti.

Iskustva koja smo doživjeli i spoznaje do kojih smo došli

„Kad nam sjećanja nadmaše snove, znači da smo ostarjeli“, riječi su američke socijalne aktivistice Eleanor Roosevelt, poznate po svestranosti, ali i dubini s kojom je pristupala životu. I doista, ljudi koji su dobar dio svoga životnog puta prošli i kojima su se mnoga iskustva već dogodila svoju dušu često hrane sjećanjima na događaje iz prošlosti, puno više nego planovima o budućnosti.

Naime, jedino što istinski vrijedi u našim životima jesu iskustva koja smo doživjeli i spoznaje do kojih smo zahvaljujući njima došli, a kvalitetan i sa smislom proživljen život i u starim danima daje nam osjećaj zadovoljstva, ispunjenosti i mira. Takav život ujedno postaje i izvor neiscrpne mudrosti koju ti ljudi dijele s drugima.

No spoznaja da smo vlastitim odabirom puno toga u životu propustili, kako smo sami sebe u mnogočemu sputavali te da većinu života zbog toga nismo ni živjeli može u nama stvoriti golem osjećaj tuge, promašenosti i praznine jer smo svjesni kako su nam šanse da u tim godinama propušteno nadoknadimo bitno ograničene.

Važne četrdesete

Nažalost, kod mnogih se ljudi takvi osjećaji počinju javljati već ulaskom u četrdesete pa neki zbog tih osjećaja već u tim godinama „ostare“. Naime, iako se u 40-ima nalazimo tek negdje na pola životnog puta, do tada se puno toga u našim životima već dogodi, na poslovnom, emocionalnom, najčešće i obiteljskom planu.

Naš je život, temeljem odluka koje smo donosili, dobio određenu formu koja tada određuje našu realnost. No, praveći reviziju svoga života, što spontano počinjemo činiti upravo u tim godinama, često shvaćamo da on nije onakav kakvim smo ga nekad zamišljali te da se mnoge stvari kojima smo se nadali i koje smo u svojim mladalačkim snovima priželjkivali nisu dogodile.

Žaljenje i samookrivljavanje

Možda nismo adekvatno iskoristili poslovne prilike kad su se pojavile ili smo pogrešnim odlukama u vezi s poslom sami sebi učinili štetu. Možda nismo znali prepoznati ili zadržati pravu osobu uza se ili smo je nepromišljenim potezima od sebe odgurnuli.

Spoznaja da smo za mnoge nezadovoljavajuće okolnosti sami odgovorni te kako nam je život, da smo bili mudriji, mogao biti bolji i drugačiji u nama, osim žaljenja, često generira snažan osjećaj samookrivljavanja, a taj je osjećaj obično puno teži i toksičniji od zamjeranja drugima ili okrivljavanja okolnosti. Naime, većini je ljudi najteže oprostiti sebi i nerijetko su prema sebi puno stroži nego prema drugima.

Kako gubimo osobnu moć

Osjećaji tuge, samosažaljenja i samookrivljavanja zbog pogrešaka i propusta što smo ih napravili troše golemu količinu naše energije, oduzimaju nam osobnu moć te nas čine nesposobnima da se zauzimamo za sebe i bilo koju od nezadovoljavajućih okolnosti promijenimo. Kad takvi osjećaji prevladaju; kad umjesto bavljenja ciljevima i planovima za budućnost većinu vremena provodimo oplakujući neiskorištene potencijale prošlosti, ne postajemo samo teški i sebi i drugima, nego postajemo i duhovno ostarjeli, bez obzira na godine života.

No, zatvarajući se u sebe i izolirajući se od svijeta, još više sebe kažnjavamo jer na taj način ne uživamo u svojoj sadašnjosti te propuštamo prilike i mogućnosti koje se pred nama događaju upravo sada, ali i odbijamo prihvatiti da se nove, možda i bolje prilike mogu pojaviti u budućnosti.

Prilike su i dalje svuda oko nas

Međutim, život nam nikad ne daje samo jednu priliku. Štoviše, ako malo preusmjerimo fokus i počnemo primjećivati što se oko nas događa, kad svoj život počnemo sagledavati s vedrije strane i s više optimizma, primijetit ćemo da se prilike za bolju, ljepšu i smisleniju realnost u svim njenim aspektima nalaze svuda oko nas. One postoje sve dok smo živi i dok dišemo.

Istina, prilike koje nam omogućuju da u kratkome roku svoj život učinimo radikalno boljim ne događaju se svakodnevno. Nekomu se one doista dogode samo nekoliko puta u životu. No više nego o takvim situacijama, naš život ovisi i o nizu malih odabira koje svakodnevno činimo. Upravo nam takvi, svakodnevni odabiri, ako ih činimo na svoju dobrobit, mogu znatno poboljšati kvalitetu života i otvoriti nam mnoga vrata koja će nas u konačnici dovesti baš ondje gdje želimo biti.

Stoga, ne postoji razlog da oplakujemo prošlost jer svaki dan, svaki trenutak našeg života i svaki novi udisaj nova su prilika da pravim odlukama i pravim odabirima, malo-pomalo, ispravimo ono što smo jednom možda napravili pogrešno te svoj život, sada i u budućnosti, učinimo boljim.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci