Odričete li se slobode (a da to i ne znate)?

Jedna od najžalosnijih stvari koje si iz neznanja ili straha možemo učiniti je podrezati krila. Neki se odriču slobode radi sigurnosti, neki da bi udovoljili bližnjima, neki radi slike o sebi koju prezentiraju drugima. Često to radimo nesvjesni kvalitetnijih mogućnosti izbora. Pritom štetimo i sebi i drugima, jer sve dok si ne dopuštamo slobodno izražavanje sebe, svijet ostaje zakinut za jedinstvenu, autentičnu manifestaciju našeg bića

Po egzistencijalističkoj terapiji, filozofsko-terapijskom pristupu čiji su začetnici sredinom 20. stoljeća bili Viktor Frankl i Rollo May, sloboda i čovjek su identični pojmovi. Drugim riječima, mi jesmo sloboda kreiranja svojih života. Bez te esencijalne kvalitete ne osjećamo se dovoljno živima. Sputani iznutra, manje smo nalik ljudima, a više marionetama ili glumcima u maglovitom filmu zvanom Život.

Stvarnost prolazi, a mi gledamo. Svakodnevica nas nosi, a mi je ne doživljavamo. Kao da nas nekim čudnim manevrima zaobilazi iako radimo „sve što treba“, odrađujući umjesto živeći dragocjene dane svojeg postojanja.

Život koji je vrijedan

Iz dana u dan suočeni smo s odlučivanjem kakvom ćemo osobom postajati. To su naizgled sitnice, detalji života... Hoću li prihvatiti ili odbiti poziv na kavu prijateljice koja me opterećuje svojim problemima? Hoću li navečer upaliti televizor ili otvoriti knjigu koja mi govori nešto o meni? Hoću li pričekati da prođe tuga zbog raskida veze ili ću nazvati bivšeg partnera i reći mu da ne mogu bez njega? Hoću li odvojiti dva dana samo za sebe ili ću na odmor ponijeti računalo? Hoću li, neću li – hoću li, neću li. Svaki dan bezbroj odluka. Naizgled malih, ali zapravo veoma važnih. Svaki djelić mozaika važan je u stvaranju cjelovite slike života.

Jean Paul Sartre, još jedan od poznatih egzistencijalista, ističe kako je za izbor potrebna predanost. Ako nismo predani istraživanju sebe i podizanju kvalitete vlastita života, počinje nas mučiti osjećaj egzistencijalne krivnje, praznine ili tjeskobe. Korijen tih mučnih osjećaja potječe iz temeljne odluke da nećemo birati. To znači da smo digli ruke od sebe i da u vezi s našim životom odlučuju ili drugi, ili sudbina, ili već nešto treće. Na taj način izbjegavamo odgovornost, a samim time i same sebe.

Osjećati se slobodnima i sposobnima kreirati život kakav želimo znači preuzeti odgovornost za svoje postupke. Sloboda i odgovornost su dvije strane iste medalje. Onaj tko ne zna biti odgovoran, ne zna biti ni slobodan. Prepuštajući se automatizmu vanjskih okolnosti zaboravljamo što je prema našoj iskrenoj procjeni vrijedno postojanja, život vrijedan življenja. S druge strane, prihvaćanjem odgovornosti za postupke iz prošlosti stječemo osobnu snagu za slobodne i odgovorne izbore u budućnosti.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci