Nezadovoljstvo poslom djeluje na sva područja života

Posao vam ne donosi nikakvu satisfakciju, zamara vas pa ga odrađujete iz osjećaja dužnosti i zato što ste za njega plaćeni? Nemojte zanemarivati taj osjećaj, on ozbiljno narušava samopouzdanje i odnose, šalje podsvijesti poruku da smo spremni prihvaćati manje od onoga što želimo, gura vas još dalje od istinskih talenata. Otkrijte ih ponovo, korak po korak

Teško je dići se ujutro i otići na posao

Mnogi od nas odgajani su da biraju sigurne poslove koji donose materijalno blagostanje i osiguravaju društveni status. Ljude koji malo zarađuju ili ne napreduju na korporacijskoj ljestvici društvo etiketira kao neuspješne, a to većina nas po svaku cijenu želi izbjeći. No nakon godina usmjeravanja energije prema tako postavljenim ciljevima mnogi shvaćaju da ih ni napredak ni zarada istinski ne ispunjavaju. Posao ih tada više ne motivira, ne inspirira, ne potiče njihovu kreativnost, već naprotiv, umara ih i iscrpljuje. Počinju se pitati zašto im je tako teško dići se ujutro i otići na posao, primiti se novog radnog zadatka, zašto ne osjećaju nikakvo zadovoljstvo kad ga završe te koja je uopće njegova svrha.

Na poslu provodimo trećinu vremena, stoga nije nebitno što radimo i kako se pri tome osjećamo. Posao je prilika da ciljanim usmjeravanjem životne energije izrazimo svoju kreativnost, jedinstvenost i autentičnost te se tako otvorimo prema iznimnim dostignućima. No ako ne uživamo istinski u onome što radimo, ako posao koji smo izabrali sputava našu individualnost i nije u skladu s našom osobnosti, javlja se osjećaj nedostatka smisla, a samim time i niskog samopoštovanja. Podsvijesti šaljemo poruku da smo spremni prihvatiti manje od onoga što svjesno priželjkujemo pa ćemo to i dobivati: u poslu, ali i ostalim segmentima života.

Prirođene talente duboko potiskujemo misleći da to nije posao

Raditi ono što nam je dano, što volimo i za što smo talentirani te se putem toga i realizirati potreba je koju nitko ne može utišati, pa iako na svjesnoj razini većina ljudi posao doživljava na drukčiji način, svi u sebi osjećamo razdor kada se to ne događa. Nažalost, zbog različitih nepovoljnih okolnosti u djetinjstvu, poput jako kritičnih i zahtjevnih roditelja, većina svoje pune potencijale ne razvije nikad, nego prirođene talente potiskuju duboko u nesvjesno.

Svoju osobnost prilagođavaju zahtjevima i očekivanjima drugih, prihvaćaju uvjerenja, sustave vrijednosti i razvijaju vještine koji nisu izvorno njihovi. Stoga i ne čudi to što u pokušaju zadovoljavanja očekivanja uglavnom griješe u izboru životnog poziva, pa iako na početku možda i pristupaju poslu s entuzijazmom i zalaganjem, prije ili poslije osjete nedostatak motivacije i dožive razočaranje.

A kad se to dogodi, nastaju propusti, opada kvaliteta odrađenog, ali i interes za posao. Postaje sve teže sačuvati pozicije jer je potrebno ulagati sve više životne energije koja je ionako niska i koja se zbog akumuliranog nezadovoljstva ubrzano troši. Ljudi se tada prestaju profesionalno razvijati i jedino do čega im je stalo jest da s minimumom uložene energije održe poziciju koliko god ona bila loša, a kako bi u tome uspjeli, počinju drugima crpiti energiju jer svojom energijom to nisu sposobni.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci