Muči li vas sramežljivost?

Niste jedini! Postoje razne vrste stida: neke su nužne i korisne, a neke nas koče na putu prema naprijed. Naučite kako ih raspoznati i riješiti se srama koji vas sputava

Stid je složena emotivna reakcija koja se javlja u brojnim oblicima i koju usvajamo od najranijeg djetinjstva. Svako društvo određuje što je prihvatljivo, a što sramotno. Podrignete li u nekom domaćem restoranu, sigurno ćete privući prijekorne poglede i posprdne komentare, ali u nekim oceanijskim i arapskim državama te u krajevima Indije i Kine ono se smatra komplimentom kuharu ili domaćinu. U Japanu je pristojno srkati juhu ili rezance, dok nas naši roditelji odmalena upozoravaju na neprimjerenost srkanja.

Kako ga prepoznati
Javno pokazivanje golih grudi nije sramotno u Polineziji, ali jest u Hrvatskoj, osim kad majka doji dijete. Kod nas nije sramota da se djevojka druži s mladićem iako nisu zaručeni, dok se u muslimanskim zemljama, pa i u nekim dijelovima južne Italije, to smatra nemoralnim.

Budući da su se ljudske zajednice razvijale odvojeno jedna od druge, u različitim prirodnim i klimatskim uvjetima, postupci i osobine koji izazivaju osjećaj stida variraju od kulture do kulture. No funkcija stida svagdje je vrlo slična. Iskustvo stida prati želja za uzmakom, za skrivanjem, za nevidljivošću. Mnogi to iskustvo opisuju izrazom „da mi je bilo propasti u zemlju“. Tuđi je stid moguće prepoznati po naglom rumenilu u licu, pognutom pogledu, šutnji ili zamuckivanju, katkad i usnama razvučenima u ponizan osmijeh radi odobrovoljavanja okoline.

Urođena osjetljivost
Psiholozi smatraju da je stid evoluirao kako bi potaknuo ljude da se što više prilagode okolini te da bi zajednica što bolje funkcionirala. Kad osjetimo stid, neugoda nas tjera da se prilagodimo i ne ponovimo potez ili propust kojim smo izazvali tuđe negodovanje ili „čudne“ poglede. Tako nam stid pomaže da upravljamo svojim interakcijama s drugima i krećemo se u smjeru koji diktira naša kultura.  
Kako i zašto netko postaje stidljiv, a netko ne? To ovisi o iskustvima kojima je pojedinac izložen i o urođenoj osjetljivosti na stresne podražaje kao što je tuđi podsmijeh ili prigovor. Već u ranom djetinjstvu svatko razvija predodžbu o tome koliko je prikladan ili neprikladan za okolinu u kojoj živi. Na sadržaj te predodžbe utječu tuđi postupci – pohvale ili pokude, prihvaćanje ili odbijanje, zanimanje ili ignoriranje.

„Djeca koja redovito trpe pokude, podsmijeh, kazne ili zanemarivanje primaju poruku da nisu poželjna, prikladna ni dovoljno vrijedna u društvu“, ustvrdila je u jednom intervjuu Marilyn J. Sorensen, psihologinja iz Portlanda u SAD-u. Tako stvoreni osjećaji manje vrijednosti temelj su niskog samopoštovanja. „Pojedinci s niskim samopoštovanjem strahuju da ne znaju pravila ponašanja u određenim situacijama i da će napraviti gaf. Mogu imati dojam da ih drugi odbijaju ili prekoravaju“, dodaje.

Štetniji od krivnje
Kao što je napisao jedan od autoriteta za stid Gershen Kaufman, „stid je jedna od emocija koje uzrokuju najviše bola jer je u trenutku stida ljudsko ja povrijeđeno iznutra“. Stid može biti prolazan, ako napravimo jednokratan gaf u društvu, ali i trajan, ako osjećamo da smo kao osobe nedovoljno dobri i da nismo po volji drugima. Stid postaje problematičan ako preraste u sastavni dio čovjekove predodžbe o sebi. U posljednjih 25 godina znanstvenici su utvrdili da dugotrajan stid ima važnu ulogu u nastanku socijalne fobije, poremećaja prehrane, nasilnosti i drugih osobnih i društvenih poremećaja.  

Za razliku od krivnje, koja je osjećaj da smo učinili nešto pogrešno, kroničan je stid osjećaj da smo „pogrešni“ kao osoba. Tko dugo ili često osjeća stid, uvjeren je da nešto s njim nije u redu. „Stid je bolniji i štetniji od osjećaja krivnje“, kaže kalifornijski psiholog Aaron Kipnis. „Krivnja je pozitivna jer navodi ljude da shvate kako su učinili nešto loše i ubuduće djeluju odgovornije i ispravnije“, ističe.
Kroničan je stid neugodnija emocija jer ne proizlazi iz pojedinačnog postupka, nego iz kakve trajne osobine. Takav stid narušava osjećaj osobne vrijednosti jer smatramo da nismo dovoljno dobri i vrijedni – bez obzira na to bio to izgled, snaga, spretnost, intelekt ili materijalni status. Također, upozorava Kipnis, stid znatno češće od krivnje izaziva srdžbu i nasilne postupke.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci