Mateo Sol: Nisko samopouzdanje i tajna ljubavi prema sebi

“Nikada ne gledajte na život kao na nešto što mora biti savršeno, već kao na nešto što može biti bolje“- duhovni učitelj Mateo Sol progovara o zamkama nametnutih slika savršenstva i otkriva kako, pomoću alata koji se kriju u nama, ponovno probuditi ljubav prema sebi...

“Najgora vrsta samoće jest ona kada niste zadovoljni sobom“, Mark Twain

Činjenica je: ako težite ostvarenju svojih snova, slobodi da budete svoji, da se oduprete konformizmu i tradicionalnim načinima života, nećete moći živjeti ispunjeno sve dok se ne riješite niskog samopouzdanja i steknete hrabrost prihvatiti samopouzdanje. Na svojem sam putu samootkrivanja i ljubavi prema sebi otkrio ove tajne...

Nesavršenost je sloboda

“Konačno savršenstvo ne postiže se kada se više nema što dodati, nego kada se više nema što oduzeti“, Antoine de Saint-Exupéry

Rađamo se s urođenom željom za pripadnošću. Dok odrastamo, društvo nam pomaže formirati definiciju savršenstva ili onoga što je “dovoljno dobro“. U suštini, mi stvaramo ideju po kojoj ćemo živjeti kako bismo se osjećali prihvaćeno.

Roditelji nam govore što se od nas očekuje, jednako kao i naša braća i sestre, profesori i religija. Društvo nas preko medija neprestano izlaže savršenstvu, od reklama koje nas uvjeravaju da su naše stvari zastarjele u usporedbi s njihovim novim proizvodima, do prekrasnih djevojaka koje reklamiraju kreme, dijete ili proteinske napitke.

Uspoređivanje je jedna od najvećih prepreka u otkrivanju samopouzdanja. Ono nam služi za određivanje “savršenstva“ koje nam je potrebno da bismo bili prihvaćeni.

Slika na društvenim mrežama

Preko društvenih mreža, poput Facebooka, stalno se uspoređujemo sa svojim obiteljima, prijateljima i kolegama, od financijskog uspjeha, do sreće u životu, barem po onom nešto oni odluče podijeliti s javnošću. No mi zapravo vidimo površinski sloj njihovih života, dok smo svjesni svih nesavršenosti vlastitih života, pa ipak tu lažnu, površnu sliku koristimo kao pokazatelj vlastitog uspjeha.

Trudeći se biti dovoljno dobri i prihvaćeni, mi zapravo stvaramo nerealnu sliku savršenstva kojem nismo dorasli. Kada osvijestimo svoje nesavršenosti, počinjemo se odbacivati.

Kažnjavanje sebe

Razina našeg samopouzdanja ovisi o našoj želji za pripadnošću, o tome koliko smo se ljubavi prema sebi i dostojanstva voljni odreći kako bismo se osjećali prihvaćeno. Čim učinimo pogrešku, pokušavamo je ispraviti, a kasnije, kada ostanemo sami, osjećamo krivnju jer postajemo svjesni svoje naivnosti i nesposobnosti. Duboko u sebi, osoba koja samu sebe odbacuje, nesavršenost smatra neoprostivom. Takva se osoba osjeća lažno i frustrirano zato što nije dorasla idealu savršenstva koji je sama stvorila, te se počinje kažnjavati.

Kažnjavanje samoga sebe dolazi u raznim oblicima, primjerice: negativno razmišljanje, drogiranje, prejedanje, tjelesno samoozljeđivanje i nesvjesno stupanje u loše veze. Nisko samopouzdanje je ciklus samoponavljanja. Osjećamo da nismo dorasli vlastitoj ideji “savršenstva“ što nam daje razlog da opravdavamo svoju pasivnost da promijenimo loše stvari u svojem životu. Ovo neizbježno dovodi do još većeg samokažnjavanja koje nas još više udaljava od slike “savršenstva“.

Savršenstvo je smrt

Ono je doslovno smrt. Ako razmislite o definiciji savršenstva, ona kaže da je to kada nešto dosegne svoj posljednji stadij. Savršenstvo je kada se nešto ne može dodatno poboljšati. No život je neprestano kretanje i sve što postoji neprestano raste i mijenja se. Razmislite: u kojem trenutku možemo reći da smo “potpuni“, da ne postoji ništa što možemo dodatno popraviti? Samo u trenutku kada ležimo u lijesu.

Nikada ne gledajte na život kao na nešto što mora biti savršeno, već kao na nešto što može biti bolje.

Strah od neuspjeha

“Prije nego što sebi dijagnosticirate depresiju i nisku razinu samopoštovanja, obavezno prvo provjerite da niste okruženi idiotima“, Sigmund Freud

Želja za savršenstvom ima mnoge nuspojave, a strah od neuspjeha je jedna od glavnih. On paralizira našu sposobnost da slijedimo svoje snove i strasti.

Nekada sam, kad god u nečemu nisam uspio, tumačio svoj neuspjeh kao posljedicu svoje osobnosti. Moj uspjeh je bio odraz mojih urođenih kvaliteta, inteligencije, intelekta, društvene sposobnosti i nije imao nikakve veze s okolnostima. Kada bi nešto pošlo po krivu, to nije bilo zato što moj postupak nije bio ispravan, već zato što sam nesposoban, nedostajala mi je urođena kvaliteta savršenstva.

Ako bih pozvao djevojku na spoj, a ona me odbila, to je bilo zato što sam neadekvatan, a ne zato što, primjerice, nije čula od mene ono što je željela, ili joj se sviđao netko drugi, ili je samo imala loš dan.

Imamo kontrolu nad svojim postupcima

Vaši postupci i njihove posljedice, oblikuju sliku onoga što vi mislite da jeste, drugim riječima: vašu vrijednost. No, odlična je vijest da bez obzira na to tko vi mislite da jeste, vaši su postupci nešto nad čime imate kontrolu, možete ih promijeniti i popraviti kroz praksu, a ako to promijenite, promijenit će se i vaše mišljenje.

Mislio sam da nikada neću biti u stanju pisati za publiku jer mi engleski nije materinji jezik i nisam imao strpljenja. No unatoč vlastitom mišljenju o sebi, kreirao sam ovu web stranicu i počeo pisati članke koje čita 12.000 ljudi.

Od samokažnjavanja od samopouzdanja

“Ljudi mjere nečiju vrijednost po onome što netko posjeduje, a ne po onome što netko jest… Ništa vam ne može donijeti mir osim vas samih“, Ralph Waldo Emerson

Riječ hrabrost na latinskom je coraticum, a cor znači srce. U današnje vrijeme tom riječju opisujemo junačke pothvate, ali u svojem najčišćem obliku ta riječ je značila “govoriti svoje mišljenje govoreći svim srcem“, drugim riječima, dopustiti si emocionalnu ranjivost.

Samoprihvaćanje kao alat za ljubav prema sebi, znači praštanje vlastitih pogrešaka, prihvaćanje svojih nesavršenosti i činjenice da ne morate biti savršeni, te da nikada nećete moći u potpunosti doseći sliku savršenstva koju ste si nametnuli.

Nisko samopouzdanje proizlazi iz kažnjavanja sebe, iz manjka prihvaćanja sebe kakvi jesmo, kakvi zaista jesmo, za razliku od lažne slike osobe kakva bismo trebali biti. Suprotno od samokažnjavanja jest ljubav prema sebi.

Praštanje i prihvaćanje

Što je veća naša ljubav prema sebi, to ćemo biti spremniji praštati i prihvaćati sebe, uključujući i svoje pogreške, a tada ćemo i druge ljude manje osuđivati. Prosuđujemo druge po vlastitoj slici savršenstva i oni, naravno, ne mogu ispuniti naša očekivanja. Ako želimo u potpunosti iskusiti ljubav i pripadnost, moramo vjerovati da smo dostojni ljubavi i prihvaćanja. Ako ne možete voljeti sebe, izvor vaše ljubavi, možete li zaista voljeti nekoga drugoga?

Jedini način na koji možete iskusiti ljubav prema sebi jest da bude iskreni prema sebi. Da poštujete i prihvaćate osobu koja jeste.

Izvor: lonerwolf.com

Pripremila Tena Ožegić

Preporučujemo

Ostali članci