Martha Beck: Zašto nikad ne bismo smjeli kritizirati?

Životna savjetnica i svjetski poznata spisateljica Martha Beck u svojoj se kolumni, koju piše za portal Oprah.com, osvrnula na ljudsku potrebu za kritiziranjem i ponudila objašnjenje zašto do te potrebe uopće dolazi te kako je srezati u korijenu

“Mora prestati sanjariti i pronaći pravi posao“

“To dijete ne zna za disciplinu – previše mu dopuštaju“

“Zar ona ne zna da pušenje ubija?“

Ako ste se susreli s ovakvim kritičnim mislima, niste jedini: Većina nas potiho osuđuje ljude, barem povremeno. Ipak, neki ljudi kritike ne zadržavaju za sebe već svoje mišljenje bez zadrške nude svima, smatrajući da su u pravu. Ako ste vi među njima, zapamtite dvije stvari: Samo pogoršavate situaciju i kritiziranje je dvolično.

Četiri jahača Apokalipse

Većina psihologa slaže se da su konstruktivne kritike dobre, ali su dobrodošle samo kada su vezane za posao. Ako govorimo o kritiziranju prijatelja i članova obitelji, zaključak se svodi na jednu riječ: Nemojte. Istraživanja su pokazala da kritike negativno utječu na povjerenje i međusobnu ljubav. Psiholog i stručnjak za odnose dr. John Gottman, temeljem promatranja bračnih parova, kritiziranje je nazvao najgorim od “Četiri jahača Apokalipse“ koji uzrokuju razvod u više od 80 posto slučajeva.

Ostala tri su prijezir, obrambeni stav i izbjegavanje sukoba. Dr. Daniel Goleman rekao je da naš mozak interpretira kritiku kao životnu prijetnju jer aktivira najprimitivniji dio mozga koji odlučuje hoćemo li se u situaciji boriti ili bježati. Drugim riječima, vaša će voljena osoba ili burno reagirati ili pobjeći, umjesto da smireno posluša vaš savjet.

Prilika da osvijestimo pravi problem

Kritiziranje nam govori da smo podsvjesno opterećeni nečime što nismo riješili. Primjerice, Ana smatra da njezina sestra Ema trati svoj život jer ne želi pronaći ozbiljan posao. Ona smatra da posao ne bi trebao biti zabavan, istovremeno ignorirajući onaj mali unutarnji glas koji joj govori da trati svoje dragocjeno vrijeme ubijajući se od posla u kojem ne uživa. Nije ni svjesna koliko je njezine negativne misli truju i oslabljuju.

Nezaposlenost jest problem, ali jedina osoba koju možete kontrolirati ste vi sami. Kad god počnemo kritizirati nekoga, dobivamo priliku identificirati područja vlastitog života koja zahtijevaju promjenu. Idući put kada dobijete takav poriv, nekoliko puta duboko udahnite i zapitajte se sljedeća pitanja.

1. Koliko sam kriv/a za to što kritiziram

Kako je rekla spisateljica Byron Katie: “Ja sam ono što vjerujem da si ti“. Razmislite, kada vas razljuti dvolično ponašanje, vi osuđujete dvolične ljude. Kada se ljutite na roditelje koji ne kontroliraju svoje razmaženo dijete, dijete u vama – ono koje inzistira na tome da se svi ponašaju na način koji njemu odgovara – ima ispade bijesa.

Kada osvijestite vlastite mane, prestajete biti licemjerni i umjesto osuđivanja, počinjete suosjećati. Možete osvijestiti koliko se teško nositi s frustriranim djetetom i ne dopustiti strahu da se pretvori u predrasudu. Tako počinjete obraćati pozornost na dijete u sebi, što nas dovodi do sljedećeg pitanja.

2. Koji je moj stvarni problem?

Sada je vrijeme da razmislite o tijeku događaja i dokučite kako je došlo do određene situacije. Što je potaknulo vašu potrebu za kritiziranjem? Zašto ovdje i sada? Nedavno je jedna moja prijateljica uganula gležanj i detaljno mi opisivala svoju bol. Pomislila sam: “Ženo, daj očvrsni!“ Iznutra sam se žalila na njezino žaljenje. Kada sam bolje promislila, sjetila sam se kako sam prije desetak godina imala fibromialgiju koja nije bila dijagnosticirana.

Liječnici i prijatelji smatrali su da sam prenapuhala simptome bolesti i smijali su mi se zbog niskog praga boli. Zato sam naučila prestati se žaliti i trpjeti bol. Danas ne osjećam tjelesnu bol, ali sram nikada nije nestao. Moja potreba da kritiziram ozlijeđenu prijateljicu, ukazala mi je na moju vlastitu emocionalnu ranu koja nije zacijelila.

3. Mogu li imati razumijevanja za sebe?

Samokritika je jednako kontraproduktivna kao i napadanje bližnjih. Kada razmislite kako je došlo do određene situacije, shvatit ćete da je negdje duboko u vama zakopana gomila neriješenih problema ispunjenih strahom i boli. Morate si dopustiti osvijestiti da je vaš problem stvaran i osjetiti sve što osjećate. Tada dobrota i prihvaćanje mogu zamijeniti negodovanje koje biste inače osjećali u određenim situacijama.

Ovaj pristup od tri pitanja ima paradoksalan učinak: Razumijevanje nas samih čini nas mekšima i suosjećajnijima, što znači da će nas drugi lakše razumjeti. Ako se netko ne može ili ne želi promijeniti, možemo si dati dopuštenje da se udaljimo od izvora nezadovoljstva ili od osobe koja je potaknula taj osjećaj. Na koji god način pronađemo odgovor, izaći ćemo iz začaranog kruga straha i prijezira. Tada dar kritiziranja dajemo jedinoj osobi koju možemo promijeniti – sebi.

Izvor: Oprah.com

Pripremila Tena Ožegić

Preporučujemo

Ostali članci