Let do slobode: Kako prevladati sram?

Koliko vam se često događa da vas podilaze žmarci, stegne vam se želudac, a razum zamagli kad se dogodi ili se spomene nešto što u vama budi sram. Ovaj specifični osjećaj, razarač ljudske povezanosti, predmet je brojnih istraživanja, a temom ženskog srama vrlo se detaljno bavila poznata autorica Brené Brown, magistra socijalnog rada i znanstvenica, čiji nam savjeti pomažu razumjeti sram

Posramljivanje drugih

Koliko god se trudimo ispravno živjeti, često uhvatimo sebe kako posramljujemo druge, u sebi ili naglas. Osuđujemo, posramljujemo, izdvajamo se i osjećamo se bolje jer nismo kao „oni“. No što se događa kad smo mi posramljeni?

Kako navodi dr. Brené Brown, autorica bestselera o osobnom osnaživanju, to je emocija koja utječe na cijelo naše tijelo. Ne steže se samo naš emotivni živac, nego cijelo tijelo upada u stanje ozbiljne uzbune, a to se može dogoditi i na sam spomen riječi sram.

U svojoj knjizi I Thought It Was Just Me (but it isn’t): Making the Journey from ’What Will People Think?’ to ‘I Am Enough’ dr. Brown navodi: „Sram je nešto što svi doživljavamo. I dok se osjećamo kao da se sram krije u najmračnijim kutovima naše nutrine, on se najčešće očituje na svim poznatim mjestima, uključujući vanjski izgled i držanje, majčinstvo, obitelj, roditeljstvo, novac, posao, mentalno i tjelesno zdravlje, ovisnost, seks, starenje i religiju.“

Mi smo loši ili smo nešto loše učinili?

Ne smijemo zaboraviti da se posramljivanjem služimo i kad odgajamo djecu, ne razmišljajući o tome kakvu im poruku time šaljemo. Posramljujući druge, poručujemo im da su neadekvatni, loši, glupi ili da negdje ne pripadaju. Međutim, uvjerenje da smo loši umnogome je drugačije od činjenice da smo nešto loše učinili. Biti loš ili neadekvatan nepopravljivo je stanje, a ono što smo loše učinili možemo ispraviti i nije toliko pogubno za našu dušu.

K tome, naša kultura prihvaća sram i kao način zabave ili društvenog diskursa. Postalo je sasvim normalno da u medijima gledamo neprijateljske konfrontacije, napade na osobe, beskrupulozna vrijeđanja, čak i u svakodnevnim diskusijama o politici, dnevnim događanjima, religiji... „Sram je osnovno ljudsko iskustvo koje unosi sve više podjela i postaje sve destruktivniji dio naše kulture“, napominje dr. Brown.

Područja života koja su posebno osjetljiva

U životu svakog od nas postoje područja u kojima smo posebno osjetljivi na sram ili pak ljudi koji u nama mogu dotaknuti to bolno mjesto. To nam se događa na poslu, u ljubavnim vezama, s prijateljima i djecom. Uvjerenja da smo loše majke, previše ambiciozne, nedovoljno vitke, seksepilne i zanosne često se formiraju na osnovi onoga što nam se spočitava, posramljujući nas i ugrožavajući naš emotivni i psihološki integritet.

Tu su i teme poput ovisnosti ili mentalnog zdravlja, koje su u mnogim kulturama tihi plamenici na kojima se krčkaju toksini srama. Čak i nespremnost da se alkoholizam u našoj kulturi jasno definira dovoljno govori tomu u prilog. Mnogi, naime, vole čašicu ili su, jednostavno, „boemi“, a riječi ovisnost ili alkoholizam tabuizirane su našim osjećajem srama.

Kako prevladati sram

Protuotrovi za sram

Dr. Brené Brown napominje da je veoma važno razviti otpornost na sram. Jedan od ključnih koraka k tome je stjecanje hrabrosti. Ovdje moramo znati razlikovati hrabrost kojom se ubijaju zmajevi i ide u rat od obične hrabrosti koja nam je potrebna da izgovorimo ono što nam je na srcu.

U kulturi isključivanja, posramljivanja i straha važno je razviti empatiju i suosjećajnost koje su protuotrovi za sram. Ove dvije komponente ključne su u razvijanju otpornosti na sram, kao i sam razgovor o sramu.

O empatiji i suosjećajnosti često se govori, no važno je naglasiti da je empatija vještina koja se vježba. „Empatiju definiram kao sposobnost da dopremo do svojih vlastitih iskustava kako bismo se povezali s iskustvom koje nam netko prenosi“, kaže dr. Brown.

Vježbajmo hrabrost

Kako bismo mogli razviti empatiju, trebamo biti sposobni vidjeti svijet onakvim kakvim ga drugi vide; biti netko tko ne osuđuje, razumije osjećaje druge osobe i komunicira tim razumijevanjem. To nije uvijek lako, ali je moguće. Sljedeći put kad netko s vama podijeli posramljujuću priču iz svog života, nemojte ga sažalijevati, nego suosjećajte i pokušajte ga razumjeti te budite emotivno angažirani.

Nitko nema koristi od sažaljenja ili daljeg posramljivanja, a od empatije svi imamo golem dobitak: povezujemo se i jedni za druge stvaramo mrežu međusobne podrške.

A ne sažaljenje

„Hrabrost nam daje glas, a suosjećanje nam daje sluh. Bez njih nema mogućnosti za empatiju i povezivanje“, slikovito objašnjava dr. Brown. Također, važno je znati razliku između empatije i sažaljenja: empatija nas povezuje, a sažaljenje odvaja. Kad nekome povjerimo neki sraman događaj iz svog života, mi nipošto ne želimo sažaljenje, nego tražimo razumijevanje.

Sažaljenje znači da se odvajamo od drugih. Kad ga osjetimo, pomislimo: „To se meni nikad ne bi dogodilo, ali jadan ti...“ Na taj način podignuli smo zid i odvojili se. Empatijom i iskrenim razumijevanjem, pak, te zidove rušimo. Ako sam, na primjer, danas djetetu za ručak dala vrećicu slanih štapića, jabuku i sok jer nisam stigla pripremiti obrok od cjelovitih žitarica i povrća, meni ne treba osuda. Potrebno mi je razumijevanje. Ne želim se osjećati još gore i usamljenije.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci