Koraci u prihvaćanju svoje sjene

Ne postaje se prosvijetljen zamišljanjem figura od svjetlosti, nego osvještavanjem svoje tame - C. G. Jung

Što je sjena u čovjeku prema C. G. Jungu

Koraci u prihvaćanju sjene

Prvi korak: Prestanite se projicirati!
Projekcija nas navodi da druge vidimo kao nedovoljno dobre onda kada osjećamo da mi nismo dovoljno dobri. To je vrlo učinkovit mehanizam obrane koji lakše prepoznajemo kod drugih nego kod sebe. Evo nekih tipičnih načina projekcije: „Nisam ovo zavrijedila“; „Nije fer da mi se događaju ovakve stvari“; „Ti me napadaš, tako da te neću slušati“; „Budi pažljiv, takvi ljudi su opasni“; „Moja je majka bila najbolja osoba na svijetu“. Svaka od ovih rečenica prikriva neki naš osjećaj skriven u sjeni, osjećaj s kojim se nismo spremni suočiti.

Međutim, uhvatiti sebe u „prijestupu“ svaki put kada projiciramo neku svoju skrivenu negativnost nije lako jer poricanje je moćno, a sjena tajanstvena, kako kaže Deepak Chopra, jedan od autora knjige Učinak sjene. On nam predlaže da osvijestimo svoje negativnosti: „Način da se nosimo s negativnošću jest da je postanemo svjesni. Ništa više nije potrebno, to je vrlo jednostavno. Osjetite osjećaj, bilo da je to strah, bijes, zavist, agresija ili bilo što drugo, i recite: ‘Vidim te. Pripadaš meni.’ Ne morate se osjećati dobro zbog svojih neželjenih osjećaja. Ovo je proces. Dakle, jednostavno priznajte i prihvatite njihovo postojanje u sebi.

S vremenom ćete naučiti čuti i priču svojih neugodnih osjećaja, jer priča uvijek postoji. Kada čujete priču, prihvatite i nju. Znajte da su se vaši stari osjećaji zadržali tu neko vrijeme kako bi vas zaštitili da ne ponovite istu pogrešku. Kada uspostavite mir s time, promijenili ste negativno u pozitivno. Strah se nije zadržavao da bi vas povrijedio, mislio je kako je potrebno da vas sačuva kako ne biste bili ponovo povrijeđeni, za svaki slučaj.“

Drugi korak: Odvajanje i otpuštanje
Svi znamo koliko je teško otpustiti neugodne emocije. To je zato što su one vrh ledenog brijega, što znači da su, uvijek kada smo ljuti ili nervozni, mnogo veće količine ovih emocija nagomilane u sjeni. Prepuštanje počinje priznavanjem svojih osjećaja, neovisno o tome koliko nam se ne sviđaju, odnosno preuzimanjem odgovornosti za njih. Kada neugodnu emociju izvučemo na površinu iz nesvjesnog, moramo se odvojiti od nje.

Sve to, zapravo, znači da prihvaćamo odgovornost za svoje trenutačne osjećaje, bez obzira na to kakvi su, ali da se ne vežemo uz njih, odnosno kako u svakom trenutku znamo da mi nismo ti osjećaji. Ovo su misli koje vam mogu pomoći u tom procesu: „Mogu prebroditi ovo, neće trajati vječno“; „I ranije sam se ovako osjećala, mogu se nositi s time“; „Nisam sama. Imam se kome obratiti da mi pomogne prebroditi ovu fazu“.

Treći korak: Odustajanje od samoosuđivanja
Većina nas, kada osjeti neugodnu emociju, počne sebe osuđivati jer, eto, osjeća te nepoželjne, „loše“ emocije. Svaka je emocija vrijedna na neki način, ali uz samoosuđivanje svaka od njih može biti štetna. Suosjećanje je vrlo važna emocija, ali je uglavnom osjećamo prema drugima.

Trik je na­učiti suosjećati sa samim sobom i reći sebi: „U redu je. Razumijem te.“ Svatko od nas ima svog unutrašnjeg kritičara, to je onaj svima poznat glas koji nam kao neki sudac stalno govori kada smo pogriješili i spreman je osuditi nas za svaku sitnicu. Kada počnemo suosjećati sa sobom, ovaj kritičar više neće imati učinka, a mi ćemo biti slobodniji.

Posljednji korak: Integracija
Svaki put kada osjetimo neku neugodnu emociju, naše emocionalno tijelo proživljava nelagodu, osjetljivost, umor ili bol, na koje nismo naučili obraćati pažnju. Kako bismo ponovo izgradili svoje emocionalno tijelo, Chopra predlaže da učimo postajati cjeloviti. On kaže da je tijekom godina rada s ljudima naučio kako su bez cjelovitosti sve što stvaramo samo površne promjene.

Sve što kod sebe smatramo pogrešnim ili previše bolnim za suočavanje možemo promatrati na drugačiji način. Kada život doživljavamo i promatramo na holistički način, tada jasno vidimo zašto su stvari takve kakve jesu. Iz te perspektive balansiramo između tame i svjetlosti, ne robujući ni jednom ni drugom.

Sloboda podrazumijeva da smo u stanju odabrati tko želimo biti i kako se želimo ponašati u svakom trenutku svog života. Ako smo prinuđeni ponašati se na točno određen način samo zato kako bismo izbjegli da ispadnemo netko tko ne želimo biti, mi smo u zamci. Na ovaj način ograničavamo svoju slobodu i odvajamo se od cjeline. Ako nemamo pravo biti lijeni ili bijesni, ne možemo biti slobodni. Jung je to izrazio sljedećim riječima: „Radije bih bio cjelovit, nego dobar.“

No, mnogo je lakše ponavljati stare obrasce ponašanja nego tragati za novima. Najvažnije je oprostiti sebi što posjedujemo sve one ljudske osobine koje nam se ne sviđaju i pronađemo zdravo poštovanje za svaki dio svoje osobnosti. Nikad ne znamo kada će nam zatrebati dio koji smo „zaključali“. Kada se suočimo sa sjenom, otkrivamo kako nas naše biće u sjeni zapravo pokušava učiniti cjelovitima. Kako bismo donijeli mir svijetu, prvo ga trebamo osjetiti u sebi, a najbolji način za to je integracija sjene.

Suzana Vemić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci