Koliko cijenimo sebe, toliko novca imamo

Našim životima upravljaju uvjerenja, i pozitivna i negativna. Ono što mislimo i zastupamo na svjesnoj razini često se jako razlikuje od naših dubokih uvjerenja na nesvjesnoj razini, a upravo ta uvjerenja upravljaju našim ponašanjem. Naša financijska situacija ovisi o dubokom osjećaju vlastite vrijednosti i možemo je promijeniti ako sagledamo svoje osjećaje

Ne smijem imati više od roditelja

Financijski problemi sadrže mnoge neriješene životne traume i konflikte. Odnos prema financijama zrcalo je u kojem se mogu prepoznati konflikti unutar sebe i s drugima. Na primjer, ljudi mogu imati duboko nesvjesno uvjerenje da ne smiju nadmašiti roditelje i imati više nego oni.

Iako su „izašli“ iz financijskih okvira koje su postavili njihovi roditelji i dovoljno zarađuju, pate zbog unutarnje zabrane i imaju problem napustiti svoje podrijetlo i dopustiti si da budu imućni. Upadnu u konflikt lojalnosti i nesvjesno razviju strategiju kako što prije izgubiti novac.

Dakle, financije su samo jedno područje života u kojemu se manifestiraju osjećaji koji su nama ovladali ili koje pokušavamo potisnuti. Stoga je važno spoznati kojim osjećajima reagiramo na novac, prepoznati svoj odnos prema novcu da bismo ga mogli poboljšati. Možda, na primjer, vašim odnosom prema novcu upravlja osjećaj da ga nikada nema dovoljno, a možda vas na akciju nagoni strah od siromaštva – svatko mora istražiti svoju bolnu točku.

Upravljanje novcem je upravljanje osjećajima

Kao psihoterapeut radila sam sa ženama koje su bile ovisne o kupnji, s prezaduženim muškarcima i parovima koji su se redovito svađali oko novca. Svi oni morali su sagledati osjećaje koji se kriju iza njihova odnosa prema novcu. Naime, da bismo imali dobar odnos prema novcu, potrebno je imati sposobnost upravljanja osjećajima. Nije dovoljno znati što činiti s novcem, važnije je znati što novac čini s nama.

Kronični minus na računu, strah za egzistenciju u kontekstu globalne krize, škrtost ili nemogućnost da naplatimo svoj rad ili tražimo cijenu koju zaslužuje i slični problemi rijetko imaju uzrok u pomanjkanju znanja o financijama. Stoga takav odnos prema novcu neće promijeniti savjet, kako god stručan bio. Promjena je moguća samo ako osvijestimo svoja duboka uvjerenja o novcu i osjećaje koje u nama izaziva.

Nema dovoljno za sve

Iskustvo pokazuje da smo svi još u dječjoj dobi od svojih roditelja preuzeli barem jedno uvjerenje o novcu. Ono je ostavilo trag koji svjesno ili nesvjesno nama upravlja. Pritom je manje važno ono što smo o novcu čuli i vidjeli, važnije je ono što smo osjetili, a i ono što je bilo tabuizirano. Tako se svatko od nas može vratiti u prošlost i prisjetiti se atmosfere vezane uz financije i može biti siguran da te „sile“ u nama i dalje djeluju, ako se, naravno, time već nismo pozabavili.

Uvjerenja koja nastaju u obitelji mogu, primjerice, biti da novca nema dovoljno za sve, da se do novca i uspjeha dolazi teško, da nije pravedno uživati i biti dobro plaćen za to, nego da se mora naporno raditi i jako boriti… Ako su to naša duboka uvjerenja koja smo prihvatili, a nismo ih preispitali, nego ih doživljavamo kao jedinu istinu, kao nepobitnu činjenicu, onda će ta uvjerenja postati naša stvarnost.

Zato sa sigurnošću možemo reći da financijska situacija pojedinca ovisi o razini njegove svijesti o novcu i o vlastitoj vrijednosti, ali i o njegovu radu na sebi.

Cijeniti sebe

Osobno sam prvu lekciju o novcu i njegovoj vrijednosti, ali i osjećaju vlastite vrijednosti naučila slučajno. Kao mlada žena upoznala sam čovjeka koji je bio vrlo tražen i poznat odvjetnik. Bio je hendikepiran, imao je samo jednu ruku i htio je taj hendikep kompenzirati svojom kompetencijom i uslužnošću, bio je na raspolaganju svima kojima je nešto trebalo.

Svi poznanici (i njihovi poznanici) obraćali su mu se tražeći stručnu podršku koju im je sa zadovoljstvom pružao. Nakon nekog vremena primijetio je da mnogi njegovu pomoć uzimaju zdravo za gotovo te da mu neki na njoj i ne zahvale. Doimalo se da, dolazeći mu, ljudi njemu čine uslugu, a ne obrnuto. Odlučio je prekinuti takvu praksu i počeo je tražiti visoke honorare. Na njegovo iznenađenje, ljudi su i dalje dolazili, plaćali honorar, ali su se zahvaljivali pa čak i donosili poklone. Shvatio je da ako on sam sebe ne cijeni – ne može očekivati da to čine drugi. To njegovo iskustvo u mom se životu i životima mojih klijenata često pokazalo kao ispravno.

Iako smo toga svjesni, često postoji nešto u nama što nam ne dopušta osjetiti, razviti i pokazati svoju vrijednost. I umjesto da to istražujemo i otkrivamo prepreke koje nam stoje na putu da bismo potpuno osvijestili svoje kvalitete, mi pokušavamo stvoriti samo dojam vrijednosti koji prezentiramo drugima.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci