Koje je vaše pravo lice?

Pitate li se katkad: jesam li to uopće ja? Ili sam možda u ulozi poslušne kćeri pa mi iz usta izlaze rečenice koje zapravo nisu moje, samo su se nalijepile na mene, kao copy-paste opcija u wordu? Glumica Jelena Vukmirica piše o našim ulogama u svakodnevnom životu, kojih je više nego na svim daskama zajedno

I nakon silaska s broda tlo nam se ljulja pod nogama

Preuzimanje obrazaca ponašanja od roditelja je normalno. Naime, od najranijeg djetinjstva smo pod vrlo jakim socijalnim utjecajem primarne zajednice, obitelji, i razvijamo svoju percepciju u skladu s onime što nas okružuje. Psihoterapeutkinja Mara Orehovec detaljnije objašnjava: „Taj proces počinje već s 14 tjedana života u majčinoj utrobi i nastavlja se u različitim fazama cijeli život. Tako mozak neprekidno prima informacije i najviše učimo od onih s kojima živimo u djetinjstvu, dakle, od roditelja.

Međutim, naš je mozak pun zanimljivih i korisnih trikova s pomoću kojih se prilagođavamo okolini pa tako, primjerice, najčešće uživamo u okusima i mirisima u kojima odrastamo. Kao što se nakon plovidbe mozak prilagođava ljuljanju broda i uči nas da se prilagodimo kako nam ne bi bilo zlo. Ali kada se iskrcamo na kopno, nama se i dalje ljulja jer mozak i dalje misli da je na brodu.“

Proces osamostaljivanja i formiranja "vlastitog lica" veoma je složen jer ovisi i o tome što su naši roditelji naslijedili od svojih roditelja kao obrazac ponašanja te koliko su se od tih obrazaca odmaknuli. Puno može pomoći razgovor između roditelja i djece, otvoreno dijeljenje i obostrano razumijevanje onoga što se događa i jednima i drugima. Na taj način svi dobivaju – zašto ne bismo ponijeli ono najbolje od roditelja, a pritom ih i sami nečemu podučili?

licelicelice


Gdje je granica između prilagođenog i pregaženog?

A što je tek s našim šefom? Koju ulogu igramo s njim? Smješkamo se, kimamo glavom, sve fore su urnebesno smiješne. Govorimo li svoje mišljenje? Ili – s nekom prijateljicom imamo jedan ton i držanje, a s drugom drukčiji. U Splitu govorimo malo više splitski, a u Dubrovniku dubrovački? Poznato?

Naravno, tu se postavlja pitanje socijalne inteligencije: treba se znati prilagoditi u društvu, biti pristojan i susretljiv. Međutim, gdje je granica između korektnog ponašanja i prelaženja preko sebe?

Prvo je pitanje kako otkriti svoju osobnost, svoju vlastitost, i koje posljedice vlastitost nosi. Čini se kako je taj proces sličan ljuštenju luka, kao da skidamo sloj po sloj, ljuštimo svoja mnoga lica dok ne dođemo do onog pravog. U tome nam može pomoći intuicija, naše unutarnje vodstvo koje će nam davati odgovore i pokazivati nam put. Možda će nas ponekad naše slušanje tog unutarnjeg ja odvesti u samoću, možda nećemo uvijek biti najpopularniji, ali ćemo možda otkriti nove dimenzije svoje samoće, njezine kvalitete, i uživati u vremenu koje smo svjesno odabrali za sebe i odlučili kako ćemo ga provesti.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci